Debitantica koja je pretekla veterane i muške kolege

Kritički najpozitivnije ocijenjeni hrvatski igrani filmovi u 21. stoljeću - Feljton Hrvatski film, novinska kritika i društvo u 21. stoljeću (2.)

  • Ne gledaj mi u pijat, red. Hana Jušić


    Mali je broj hrvatskih igranih filmova u 21. stoljeću dobio nepodijeljene pohvale kritike, no oko nekih ostvarenja postignuta je suglasnost vodećih filmskih kritičara u dnevnom tisku. Među njima je na prvom mjestu film Hane Jušić Ne gledaj mi u pijat (2016.) koji je dobio pohvale zbog svog suvremenog stila i moderne režije, ali i autentičnog prikaza hrvatskog mentaliteta.  

    Najveće oduševljenje filmom pokazao je Jurica Pavičić koji je u Jutarnjem listu isticao je da je sa svojom smjesom hiperrealizma u sadržaju i crtom zanimljive vizualne stilizacije, film perfektno suvremen, naglašavajući da davno hrvatska kinematografija nije napravila film koji je tako moderan, za njegov ukus, najbolji hrvatski film u posljednjih desetak godina. Posebnu pohvalu dao je briljantnom zadnjem kadru, fenomenalnoj globalnoj metafori: svi se saftamo u istoj kaši iz koje se ne da pobjeći.

    Vrlo entuzijastičan oko dugometražnog debija mlade šibenske redateljice bio je Marko Njegić u Slobodnoj Dalmaciji, koji piše o priči s puno mračnog humora, surovosti, grubosti, groteske, čak i mizantropije u distanciranom klinički preciznom izvrtanju obiteljskih vrijednosti i mentaliteta kakva se rijetko viđa u hrvatskoj kinematografiji. Kao iskusni posjetitelj stranih filmskih festivala, Njegić ističe da Ne gledaj mi u pijat više nalikuje dobrom stranom festivalskom filmu koji je snimljen na našem jeziku: mladenački režiran, s opservantskom kamerom iz ruke koja švenka lijevo-desno i zadire u intimu ispranih likova. Njegić vidi u ovom filmu nagovještaj nekog novog vala domaće kinematografije, navodeći da bi lokalni pečat Hane Jušić uparen s globalnim toponimima moderne režije mogao do kraja rasplamsati revoluciju novog hrvatskog filma.

    Ne gledaj mi u pijat, red. Hana Jušić

    Odličnu ocjenu filmu dala je i Milena Zajović (Večernji list) koja smatra da je ova obiteljska drama na filmskom festivalu u Veneciji zaslužila nagradu za najbolji europski film (riječ je o nagradi europske kritike u programu Dani autora, op.a.). Zajović ističe da izvrsne glumačke role i vješta režija tvore mučnu sliku propasti srednje klase, sraza generacija, predrasuda i narodne navade zabadanja nosa u tuđe probleme, pitajući se koliko takva sredina ostavlja prostora za bijeg ili barem subverziju.

    Da mišljenje ovog trojca dijeli i većina hrvatskih filmskih kritičara, svjedoči i prosječna ocjena odličan (4,66) i nagrada kritike Oktavijan na 64. Pulskom filmskom festivalu (drugi po ocjenama publike te godine bio je Ustav Republike Hrvatske s ocjenom 3,91).

    Zvizdan, red. Dalibor Matanić

    Na drugom je mjestu film Zvizdan (2015.) redatelja Dalibora Matanića koji je na Pulski festival i u kina stigao s nagradom programa Izvjestan pogled prestižnog Festivala u Cannesu. Ipak, u glasovanju članova HDFK na Pulskom festivalu nije dosegao nagradu odličan, nego je Oktavijana osvojio s prosjekom 4,46.

    Najveće oduševljenje filmom pokazao je Marko Njegić (Slobodna Dalmacija) koji je naveo da je najočekivaniji film festivala nadmašio visoka očekivanja, proglašavajući ga najboljim hrvatskim filmom posljednjih godina, ako ne i od osamostaljenja. Njegić Zvizdan opisuje najpohvalnijim epitetima: prekrasan, važan i ugođajan, snimljen opipljivom inspiracijom, prožet ogoljenim emocijama glumaca i intrigantnim redateljsko-scenarističkim simbolima i metaforama, svjetski a naš film, kreativni summa summarum redatelja koji revno prati internacionalna filmska kretanja i hrvatske kinematografije u posljednjih 25 godina.

    Odličnu ocjenu filmu dao je i Arsen Oremović koji ističe nagradu u Cannesu kao veliku prekretnicu u hrvatskoj kinematografiji, koja je pokazala da joj ni nagrade na najjačim A-festivalima više nisu neuhvatljive. Oremović ističe da je Mataniću dobro poslužilo sve što je dosad radio: od skokovite dramaturgije, kratkog Tuluma do korištenja lakozabavnih melodija za stvaranje atmosfere.

    Zvizdan, red. Dalibor Matanić

    Visoku ocjenu, ali uviđajući odmah nedostatke, dao je Jurica Pavičić (Jutarnji list) koji je film gledao na Festivalu u Cannesu. Od tri priče Zvizdana, Pavičić je prvoj prigovorio da je opterećena ekspozicijskim objašnjavanjem konteksta i pretrpana fabulom, drugi je pohvalio zbog korištenja gotičke atmosfere spaljenog sela i dočaravanja seksualne tenzije u zagušujućoj ljetnoj omari, a treću je okarakterizirao kao ambivalentnu. Pavičić ističe da je Matanić produktivan i raznovrstan režiser koji ima i mana i vrlina, a i jedne i druge se u Zvizdanu očituju: pokatkad je sklon simboličkom i metaforičkom crtanju poante, ali pokazuje i njegove jake strane - vizualnu pismenost, rad s glumcima, te sklonost prema konceptualnom riziku.

    Treći na listi najbolje ocijenjenih hrvatskih filmova 21. stoljeća je filma Obrana i zaštita (2013.) Bobe Jelčića, koji je u hrvatskoj kulturi dotad bio poznat kao hvaljen nekonvencionalan kazališni redatelj. U filmu su kritičari prepoznali snažan utjecaj rumunjskog filma, te su hvalili njegov modernistički prosede s većim naglaskom na psihološka stanja likova nego na fabulu.

    U Jutarnjem listu film su hvalili i Nenad Polimac i Jurica Pavičić, koji tvrdi da film pokazuje da pravo gorivo nacionalističkih ideologija nije mržnja, nego oportunizam malih i možda čestitih ljudi, što je Jelčić je obradio u stilski vrlo suvremenom filmu, izvrsno snimljenom, sa sjajnim Bogdanom Diklićem. Polimac ističe jedinstvenu dramaturgiju, premda u tri odjeljka striktno razdvojena zatamnjenjima Diklić uvijek drukčije završava, te navodi da je najuputnije sastavljati vlastitu slagalicu sva tri dijela filma, jer se oni neosjetno nadopunjuju - ovako aktivnu ulogu gledatelj odavno nije imao u nekom ostvarenju hrvatske kinematografije.

    Obrana i zaštita, red. Bobo Jelčić

    Marko Njegić (Slobodna Dalmacija) također hvali Diklića ističući da izvrsno predočava duševna previranja protagonista. A sam film umješno je režiran u minimalističkom i realističkom stilu rumunjskog novog vala, sastavljenom od dugih, precizno postavljenih kadrova.

    Arsen Oremović (Večernji list), poštujući uspjeh filma, ipak ne krije da ga nije osobito oduševio. Naglašava da Obrana i zaštita nije politički film nego studija karaktera, sastoji se od dijelova koje scenaristi klasičnih narativnih priča uglavnom izbacuju kao višak - od isključivo takvih životnih praznih hodova, do granice apsurda. Time se po njemu stilski primaknuo novom valu rumunjskih i turskih filmova, koji su bili vrlo uspješni posljednjih desetak godina, pa u toj činjenici uz nepobitnu kvalitetu treba tražiti razloge uspjeha ulaska u Berlinski festival.

    Film je 2013. godine osvojio Pulski filmski festival, na kojem je dobio i solidnu ocjenu kritike (4,17) i nagradu Oktavijan. Premda su kritike bile pohvalne, ipak nije postigao kritičarski kosenzus niti izazvao oduševljenje kakvo su postigli Dalibor Matanić i Hana Jušić.

    U grupi filmova s odličnim ocjenama kritike u dnevnom tisku slijede filmovi Takva su pravila (2015., red. Ognjen Sviličić), Ta divna splitska noć (2004., red. Arsen Anton Ostojić), Osmi povjerenik (2018., red. Ivan Salaj), Ustav Republike Hrvatske (2017., red Rajko Grlić), Armin (2007., red. Ognjen Sviličić), Broj 55 (2014., red. Kristijan Milić), Tu mene nosiš (Ivona Juka, 2015.), Fine mrtve djevojke (2002., red. Dalibor Matanić) i Kotlovina (2011., red. Tomislav Radić). O kritikama tih filmova bit će više riječi u narednim nastavcima feljtona.    

    Činjenica da je najbolji hrvatski film 21. stoljeća po ocjeni kritike snimljen 2016. (a naredna dva par godina ranije), kao i podatak da je 9 od 12 najbolje ocijenjenih filmova nastalo nakon 2010., pokazuje da je kritika smatrala da hrvatska kinematografija kvalitativno ima uzlazni trend te da je tek u zadnjoj trećini ovog razdoblja dosegla svoj kreativni vrhunac. Također, usprkos malom broju žena redateljica, najbolje ocijenjeni film režirala je upravo žena i to debitantica koja je po ocjenama kritike prestigla brojne iskusnije kolege.

    Zlatko Vidačković, FILMOVI.hr, 1. prosinca 2020.

    Napomena: Dopušteno je prenošenje sadržaja ovog feljtona uz objavu izvora i autora.

kritike i eseji