Filmska svestranost splitskih uzdanica

Kockice, 17. Zagrebački filmski festival: Zagreb, 7. – 17. studenoga 2019. godine

• 
  
  Svakom mladom filmašu osobito je stalo da se njegov kratkometražni igrani film uvrsti u natjecateljski program Kockica Zagrebačkoga filmskog festivala. I doista je taj festival bio mjesto prvoga prikazivanja mnogih filmova i odskočna daska za nove redatelje. Kako nažalost nema puno afirmiranih filmskih profesionalaca koji stvaraju kratki metar, kao ni producentskih kuća koji ih proizvode, Kockice su se gotovo prometnule kao poligon za studentske filmove i pokoji neprofesijski ili poluprofesijski film nastao u kinoklubovima, a Akademija dramskih umjetnosti u Zagrebu ili slične akademije u drugim gradovima, glavna produkcija. To se čak pokazuje kao problem, jer studentski filmovi su u biti studentske vježbe, i puno je za njih primjerenija FRKA na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnika koja se bijenalno održava i na kojoj se takvi filmovi prikazuju i natječu. Studenti su pod mentorskim utjecajem koji se odražava i na njihove filmove, što ne mora biti loše, ali je važno da oni s vremenom izgrade vlastiti redateljski rukopis i autorski pristup.

  Upravo se to pokazalo i na Kockicama ZFF-a iz 2019. godine. Samo su tri od deset filmova u konkurenciji bili nestudentski uradci. Utjecaj mentorova prepoznatljivog redateljskog rukopisa bio je vrlo vidljiv, ali su mladi filmaši pokazali da se u režijskim postupcima snalaze, što je jako obećavajuće za njihov daljnji rad.

  Ono što pospješuje i pomaže studentskim filmovima jest često sudjelovanje profesionalnih glumaca u njima, koji su najčešće predavači i profesori na akademijama, radije negoli odabir kolega studenata glume ili naturščika. Upravo su glumci profesionalci bili u Kockicama 2019. godine. Moramo svakako istaknuti glumicu Lanu Barić koja je glumila u trima filmovima u glavnim ulogama. Ona voli i rado podržava kratke igrane filmove. U čak četiri filma glumio je mladi Paško Vukasović. Oboje su iz Splita. Usto, vrlo je dobro što su svi filmovi bili u trajanju od 12 do 23 minute, čime je lakše dramaturški postignuta njihova koherentnost i zadržana gledateljeva pozornost.

  Tročlani žiri dodjeljuje najboljemu filmu nagradu Zlatna kolica i još jednomu Posebno priznanje. Na Kockicama 2018. godine pogotovu, a i 2019. godine, mnogi su gledatelji i kritičari bili dojma i vlastita suda da bi bio bolji obrnut redoslijed, dakle da se zamijene dobitnici nagrade i priznanja. Žiri je prvi put objasnio da nagradom želi potaknuti dobitnika (Mladen Stanić) na daljnji rad, što je drugi put, 2019. godine, bilo rečeno za dobitnika Posebnoga priznanja (Josip Lukić), premda se on već dosad itekako dokazao i kao redatelji i scenarist i igranih i dokumentarnih filmova i kao glumac, dakle nije početnik.

  No kako je žiri odlučio, laureati su dvojica filmaša koji pripadaju većoj skupini filmskih umjetnika iz Splita, koji već nekoliko godina svojim vrlo uspješnim uradcima gotovo tvore splitski novi val ili nov splitski đir u hrvatskoj kinematografiji. Te splitske uzdanice, uz vrstan autorski pristup, donose i duh Mediterana, dah Jadranskoga mora i karakteristike dalmatinskoga života.

  Dakle, dobitnik Zlatnih kolica jest Splićanin Rino Barbir, diplomirani snimatelj koji je radio kao direktor fotografije na nekoliko igranih kratkih filmova i već se uspješno okušao u nizu videospotova kao redatelj, a Druker mu je filmski redateljski prvijenac. On je i scenarist sa Šimom Šitumom, dva glavna lika igraju Franko Jakovčević i Lana Barić, a film je nastao u produkciji Blanka i Kino kluba Split. To je vrlo dinamična drama s blagom, duhovitom ironijom o odrastanju srednjoškolca koji se želi uklopiti u društvo ne baš uzornih mladića, pa pristaje učiniti tipično mladenačko učeničko nedjelo. S druge pak strane, još uvijek je pod utjecajem jako zaštitničke majke, što mu donekle odgovara. Stoga se lomi između tih dvostrukih utjecaja i sukoba sa zakonom, ne dostižući zrelost. U precizno vođenoj radnji doprinos daju dobra kamera i montaža.

  
  
  Svestran i uspješan Josip Lukić, isto Splićanin, dobitnik je Posebnoga priznanja za dramu Južno voće, čiji je i scenarist, u produkciji zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti. On nastavlja hrabro i smiono iznositi i autobiografske i obiteljske pojedinosti, kao u dosadašnjim dokumentarcima Majči i Doplovit će Rex. Ovoga puta to čini u igranoj formi, s likovima koji podsjećaju na njega, njegovu majku, sestru, djevojku… Osim tih tematskih poveznica, čak je vizualno Južno voće slično filmu Majči, jer se većinom odvija u dijalozima likova na splitskoj plaži. Uz dobru kameru, dojmljivi su vješto napisani dijalozi i izvrsna gluma koja posve stvara uvjerljivost i ogoljenost likova. Glumci su Paško Vukasović, Snježana Šiškov, Lana Barić i Tihana Lazović.

  
  
  U programu Kockice ističe se film Krhko redatelja Tomislava Šobana, i to svojom kreativnošću, poetikom i estetikom, poprimajući čak fluidnu poetičnost i elemente eksperimentalnoga filma. To sve odaje Šobanovu autorsku svestranost, jer se već uspješno iskušao i u igranom i animiranom filmu, a diplomirao je prethodno grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti. Sada je u produkciji zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti i u suscenariju s Majom Posavec, koja tumači glavni lik glumice Alme, isprepleteno iznio odlaske na česte audicije za uloge, traženje stana, odlazak prijateljice u inozemstvo, nesigurnost egzistencije. Toj lijepoj, stiliziranoj vizualnosti znatno je pridonijela zanimljiva montaža.

  Profesionalan film jest Tina redateljice i scenaristice Dubravke Turić, nastao u produkciji Zagreb filma. To je izvedbeno gotovo poetska 14-minutna drama, iako s teškom temom, i to bez riječi. Tu nostalgičnu životnu vinjetu sa samo jednim likom izvrsno dočarava Lana Barić. Atmosferičnosti pridonose odabir glazbe, scenografija i kamera. Dubravka Turić je i montažerka, te tim filmom nastavlja nisku svojih kratkih igranih uspješnica.

  
  
  Valja još izdvojiti film The Stamp redatelja Lovre Mrđena u produkciji zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti u koprodukciji s Belgijom te Bosnom i Hercegovinom. Ta socijalno-politička snažna drama vrlo duboko i dojmljivo utječe na gledatelje koji jače suosjećaju s protagonistima negoli prikazana državna birokracija. Riječ je o strancima, izbjeglicama, koji moraju napustiti zemlju u kojoj se trenutačno nalaze. Stariji, punoljetni brat nažalost uzaludno socijalnoj službi pokušava objasniti i dokazati da je on brat malodobne djevojčice i jedina joj obitelj, te da je oni, ako on mora otputovati, čine siročetom. Bol zbog moguće razdvojenosti je prevelika.

  U Kockicama su još prikazani igrani filmovi: Slova Bojana Radanovića, Kućica Jakova Nole,Valcer za 1. maj Zorana Stojkovskoga, Sedra Judite Gamulin i Groblje slonova Filipa Mojzeša.

  
  
  Na programu Kockice našao se i jedan film izvan natjecanja. To je studentski 27-minutni dokumentaran uradak Jasmine Beširević Posljednja kino predstava. Vrlo je važan zbog svoje teme. To je dokumentarac o čovjeku koji je simbol kina Europa, kojemu je posvetio cijeli svoj radni vijek, čak i nakon umirovljenja. Svi posjetitelji i gledatelji toga kultnoga zagrebačkoga kina stalno su ga viđali kako neumorno radi, a njegova ljubav prema filmu nadilazila je posao. Riječ je o gospodinu Josipu Pekeri - gosponu Joži, koji je bio dobar duh toga kina, ali i mnogih nekadašnjih klasičnih kina, posebice u sklopu negdašnjih Kinematografa, koja su se nakon Domovinskoga rata nažalost zatvarala i pretvarala u nešto što nema veze s kulturom. Posljednje je ostalo kino Europa, koje je tako sramotno gradska vlast zatvorila, i čija je sudbina neizvjesna.

  © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 18. studenog 2019.

Piše:

Marijana
Jakovljević