Suglasje žirija i publike

29. Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb, 3. - 8. lipnja 2019.; pobjednici i nagrađeni kratkometražni filmovi



  • Ponovno se pokazalo da gledatelji filmova na Animafestu vole, cijene i vrednuju animirane filmove, baš kao i stručni ocjenjivački žiriji. Nije prvi put da su izabrali iste pobjednike, da je isti film dobio i Veliki nagradu i Nagradu publike. Tako je u Velikom natjecanju kratkometražnih filmova Grand prix žirija i nagrada Mr. M. publike dodijeljena poljskom filmu Kisela kiša Tomeka Popakula. U Velikom natjecanju dugometražnoga filma publika je pobjednikom proglasila francusko-belgijski-luksemburško-kambodžanski film Funan Denisa Doa, kojemu je stručni žiri dodijelio posebno priznanje. Grand prix žirija u toj kategoriji pripao je mađarskomu filmu Ruben Brandt, kolekcionar Milorada Krstića.  

    I ove je godine bilo vrlo mnogo gostiju na Animafestu; gotovo svi autori nagrađivanih filmova imali su prigodu predstaviti svoj film i odgovarati na upite gledatelja. Ovogodišnja tema Animafesta bila je Animirani filmovi i likovne umjetnosti. Osim što su joj bili posvećeni posebni nenatjecateljski programi, raznovrsna i razigrana likovnost došla je do izražaja i u svim natjecateljskim programima, što je očito bila jedna od niti vodilja selektora pri odabiru filmova. No dogodilo se da je dio kratkometražnih filmova – bujnom maštom autora u kojoj nije manjkalo nadrealističkih, oniričnih ni čak halucinogenih elemenata, često presnažnih i preintenzivnih kolorita kojima su oslikane i prikazane teške teme uz posebnu uporabu zvuka – uzrokovao nelagodu i neugodan osjećaj, na što je skrenuo pozornost i žiri. S jedne strane bio je fascinantan intenzitet doživljaja, s druge mučni prizori, te mnogo alegorija i metafora. Animacijske tehnike bile su raznovrsne, ipak najviše 2D računalna animacija, te poneki film koji je dokazao da se umjetničkom jednostavnošću i takvom inovativnošću može mnogo toga postići. Bilo je prilično filmova koji su koketirali s eksperimentalnim, a u poneke su se uvukle dokumentarističke scene, dakle miješanje filmskih rodova, tendirajući hibridnomu filmu. Bilo je i onih bez riječi, ali s glazbom i zvukom. Bilo je i vrlo kratkih, duhovitih, poentirajućih. To sve ukazuje na izrazito raznoliku autorsko-umjetničku poetiku i estetiku, pri čemu je i dojmljivost veća.



    Upravo pobjednici Animafesta očituju poseban odnos prema likovnosti. U skladu s temom festivala najviše je dugometražni kriminalističko-akcijski film Ruben Brandt, kolekcionar, jer ne samo da se referira na mnoge likovne umjetnike, njihova djela i najpoznatije svjetske muzeje, nego je u samom filmu, u njegovomu likovnom izričaju, posebice osmišljavanju i crtanju likova, izričito vidljiva mješavina likovnih stilova i pravaca, poglavito s početka dvadesetoga stoljeća. Nadrealizam, kubizam, dadaizam, Picasso, Dalí, samo su neki od izravnih utjecaja. A taj izvrstan, dinamičan i čak psihološki triler ima i vrlo pomno osmišljen scenarij za koji je nagrađen na festivalu u Sevilli. Funan je pak vizualno očaravajući film, likovno vrlo poetski iznijansiran u oslikavanju prirode i stiliziranih likova, čiju psihološku karakterizaciju i međuljudske odnose veoma pomno izgrađuje. No ta je ljepota suprotna događajima koje film prikazuje. Riječ je o Kambodži 1975. godine kada su na vlast došli Crveni Kmeri, te o sudbini obitelji koja traži izgubljenog sina, a takvih je nažalost bilo mnogo. Temelji se na iskustvima redateljeve majke, koja je kao i mnogi odselila u drugu zemlju. A redatelj Denis Do, kinesko-kambodžanskoga podrijetla, rođen je u Francuskoj 1985. godine.



    Kratkometražni dvostruki pobjednik Kisela kiša potvrđuje i kvalitetu poljske kinematografije glede animiranih filmova. Dvije godine zaredom njihovi su dugometražni animirani filmovi bili najbolji europski filmovi u svojoj kategoriji, prema glasovima Europske filmske akademije. Kisela kiša traje 26 minuta i odmah je bilo vidljivo da se autor, redatelj i scenarist Tomek Popakul (1986), jako potrudio, ali i da je znalački i osebujno prikazao traganje za vlastitim identitetom i životnim putom djevojke iz Istočne Europe, nezadovoljne svagdašnjicom. U bujnom koloritu u kojemu se osjeća utjecaj japanske kinematografije animiranih filmova, posebice u scenografiji i uplivu žarkih boja, što istodobno podsjeća i na stil i kolorit animiranoga dijela filma Kongres Arija Folmana, uveliko se ispreplela rave glazba. Japanski utjecaj je vjerojatno zbog redateljeva umjetničkoga rezidencijalnog boravka ondje. Pojam kisele kiše ovdje se u prenesenom značenju odnosi na život mladih koji se urušava. Tomek Popakul bio je gost Festivala i posebno je radostan što je prvi put dobio nagradu publike.



    Nagradu Zlatni Zagreb za kreativnost i inovativno umjetničko postignuće dobio je devetominutni švicarski film Klinci (Kids) Michaela Freija. I taj se crno-bijeli film pri gledanju odmah izdvojio jednostavnošću likova i prikazu međusobnih odnosa, ali i efektnošću. Nagrada Zlatko Grgić za najbolji prvi film nastao izvan obrazovne institucije pripala je desetominutnom njemačkom filmu Poplava Maltea Steina. To je jedan od onih neugodnih filmova u nadrealističnom crtežu i prikazu bijega od podređena položaja, bijeg mladića kojega u stanu zadržava majka. Nagrada Dušan Vukotić za najbolji studentski film dobio je pet i pol minutni češki film O tom potom Matouša Valchaija, nastao stop-animacijom. Sudeći prema tom filmu, mladi itekako razmišljaju o važnim temama, životnim situacijama koje su svima vlastite. To je smrt i odlazak sa Zemlje kako ga shvaćaju razni narodi, premda je radnjom smješten na sjever, kod Eskima. Izrada i animacija lutaka vrlo je vješta. Bjelina okoliša u skladu je s pretpostavljenom bjelinom odlaska.



    Isti žiri koji je ocjenjivao studentske filmove, to je učinio i s hrvatskim filmovima. Najbolji film natjecanja hrvatskoga filma jest petnaestominutni Prikaz izvrsnosti u četiri čina redateljskoga dvojca Lucije Mrzljak i Mortena Tšinakova, nastao u estonsko-hrvatskoj produkciji. U filmu je vidljiv utjecaj estonskog obrazovanja. To je vrlo jasno geometrijski i simetrijski nacrtan i osmišljen film o besmislu, ispraznosti i apsurdnosti zabave koja se ponavlja, neobičnom pronalaženju srodne duše, teatralizaciji koja je sama sebi svrha. Likovi su također neobični, čudnoga ponašanja s najčudnijom početnom premisom rađanja odrasloga čovjeka. Kako je u linijama vrlo određen i jednostavan, tako je i u ograničenom koloritu tamnijih boja i tonova, ali međusobno skladnih. Ostavlja dojam začudnosti i zagonetnosti.

    Čak dva posebna priznanja dobio je hrvatski dvanaestominutni film Udahnut život Ivane Bošnjak i Thomasa Johnsona. Kao i dosadašnji njihovi filmovi, nastao je stop-animacijom i vrlo je dobro zanatski napravljen. Riječ je o odnosu prema prirodi i prepariranju životinja, čiji očit prikaz nije ugodan. No zanimljiva dosjetka o pronalaženju nerazvijene filmske vrpce u utrobi svih životinja daje začudnu metafilmičnost. Nagrada za najbolju manjinsku hrvatsku koprodukciju pripala je 24-minutnom mađarskom filmu Pad Rima Balazsa Turaija, malo predugom. To je alegorijska postnuklearna apokaliptična priča s čudnim likovima, jarkog kolorita. U takvom okruženju živi zatvorena obitelj s djecom.



    Dječji žiri najboljim je proglasio francusko-belgijski četrnaestominutni film Veliki vuk i mali vuk iz natjecateljskog dijela za djecu od 10 do 14 godina, redatelja i scenarista Remija Durina. To je vrlo simpatična, poučna priča o postupnom prihvaćanju, veoma lijepo i jednostavno oslikana u pastelnim tonovima. Film je i u Annecyju dobio Nagradu mlade publike. Iako izvan konkurencije, za djecu u Obiteljskom programu prikazan je dobar 69-minutni švedski film Gordon i Paddy, već sinkroniziran na hrvatski jezik, koji dolazi u kina.

    Ove se godine na Animafestu ustanovilo Natjecanje VR-projekata. Pobjednik je francuski rad Optuženik br. 2 Walter Sisulu Nicolasa Champeauxa i Gillesa Portea. Kratkometražni filmovi koji su dobili posebna priznanja su: kanadski Bez predmeta, ruski Pet minuta do mora, britansko-francuski Razmirica (Rough house), tajvanski Si So Mi, britanski Sretan kraj, južnokorejski Ljubav na raskrižju i za djecu belgijski Slatka noć.

    © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 1. srpnja 2019.

Piše:

Marijana
Jakovljević

kritike i eseji