Ozbiljne, intimne drame

16. Zagrebački filmski festival (11.-18. 11. 2018.); program Kockice

• 
  
  Jedan od najiščekivanijih i najposjećenijih programa Zagrebačkog filmskog festivala uvijek su Kockice, nacionalni natjecateljski program hrvatskog kratkometražnog igranog filma. Taj je program bio odskočna prilika za mnoge naše sada istaknute i potvrđene filmaše, jer je u Kockicama naglasak na novim autorima i autoricama koji još nisu snimili dugometražni igrani film. Posebno je zanimljiv za studente režije filmskih akademija i tek diplomirane redatelje i redateljice, čijih je filmova najviše. Selektor Kockica već je godinama Vladimir Gojun.

  Ove je godine bilo deset filmova, uglavnom premijernih, većinom studentskih uradaka i jedno veliko ugodno iznenađenje. Svi su filmovi žanrovski drame, što može biti potvrda mišljenju da je dobru komediju doista teško napraviti. Teme filmova su vrlo ozbiljne, osjetljive, intimne i važne, te stoga vrijedne za obradu kako bi doprle do širega gledateljstva. Katkad je u scenarijima bilo zgodnih domišljatosti koje su rezultirale obratom u radnji ili poticajem gledateljima na nova dublja promišljanja. Odlika i velika pomoć tim filmovima jest sudjelovanje već iskusnih glumaca profesionalaca, a odabir mladih glumaca i djece naturščika pokazao se također dobrim, tako da su općenito glumačke izvedbe bile dobre. Vrlo je dobro iskorištena kratkometražna minutaža filmova, jer su uspjeli koncizno, neki i u 15-ak minuta, postići skladnu cjelinu, zanimljivost i zadržati pozornost gledatelja. Time je uglavnom i postignut dobar odnos sadržaja i forme, dobra dramaturgija, čime su izbjegli ili pretjerano gomilanje sadržaja ili prazan hod i nepotrebno razvlačenje. Sve to ukazuje da kratkometražni filmovi u hrvatskoj kinematografiji imaju budućnost.

  Dobitnik Zlatnih kolica, pobjednik Kockica, najbolji ovogodišnji hrvatski film na ZFF-u jest Bila soba redatelja i scenarista Mladena Stanića. O tomu je odlučio tročlani žiri koji je u obrazloženju istaknuo: „Ovom nagradom žiri želi potaknuti mladoga redatelja na daljnji rad.“ Mladen Stanić je student pri završetku diplomskoga studija režije na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti, u čijoj je produkciji film snimljen. Taj Splićanin rođen 1990. godine nastavlja niz mladih splitskih redatelja koji su se pojavili svojim uspješnim kratkim uradcima tijekom nekoliko prošlih godina. No Mladen Stanić je ove godine već dobio jednu nagradu, i to za film Sitnica na Danima hrvatskoga filma. Tada mu je žiri Društva hrvatskih filmskih redatelja dodijelio Nagradu Jelena Rajković za najboljega mladoga redatelja ili redateljicu do 30 godina. U Biloj sobi riječ je o odnosu dva brata koji namjeravaju oličiti naslijeđen stan radi iznajmljivanja, te se istodobno nose sa žalovanjem i novim životnim početcima. Igraju ih dvoje mladih i obećavajućih glumaca Paško Vukasović i Marin Klišmanić.

  
  
  Dobitnica Posebnog priznanja iskusna je montažerka i vrlo uspješna redateljica kratkih igranih filmova Dubravka Turić, za izvrstan film Trešnje. Taj je film bio favorit mnogih gledatelja na ZFF-u, a vidjela ga je i publika na mnogim međunarodnim filmskim festivalima. Uostalom, premijeru je imao u Cannesu u programu 15 dana autora. A prethodni autoričin film Belladonna proglašen je najboljim kratkometražnim filmom na Festivalu u Veneciji 2015. godine u programu Horizonti.

  Film Trešnje temelji se na priči Olje Savičević Ivančević, a scenarij je napisala Jelena Paljan. Žiri Kockica naveo je da je film Trešnje složena „priča o odrastanju s težinom dugometražnoga filma“. Doista, film ima težinu dugoga metra zbog važnosti i slojevitosti sadržaja i snažnoga dojma koji ostavlja na gledatelja. No pogođen je pravi metar, to jest posve prikladnih pola sata trajanja. Više od toga bilo bi razvodnjavanje i slabljenje intenziteta. Prikazan događaj dan je iz vizure desetogodišnjega dječaka Jakova kojeg odlično utjelovljuje mali Roko Glavina, kojem bi vrijedilo dati priliku i u još kojem filmu. Radnja je smještena u Dalmatinskoj zagori, pa je i jezik iz toga kraja. Uz dobre profesionalne glumce, u filmu su i vrlo dobre kamera i glazba. Trešnje, ta potresna tragična priča, dio je i trodijelnoga dugometražnog omnibusa Duboki rezovi. Samostalni cjelovečernji film Dubravke Turić očekujemo.

  Kockice su pružile jedno veliko ugodno iznenađenje, posve neočekivano. Naime u svjetskoj, posebice američkoj kinematografiji, vrlo često glumci postanu i redatelji. Primjerice, u Glavnomu programu dugometražnih filmova ZFF-a bio je prvijenac glumca Paula Dana, drama Divljina, a glumac Bradley Cooper napravio je pravi hit-film Zvijezda je rođena, koji već ima pet nominacija za Zlatni globus. U hrvatskoj kinematografiji to nije tako, ili je rijetko i ne baš uspješno. Zato je još važniji uspjeh izvrsnog redateljskog prvijenca glumca Leona Lučeva, kratkometražnog 20-minutnoga filma Malo se sjećam tog dana. Lučev je i scenarist filma u kojemu ima biografskih elemenata, a njegove kćeri Ela i Zoe glume sestre u filmu. Uloge odraslih likova povjerene su dobrim glumcima Goranu Bogdanu i Nini Violić, a posebno je odlična fotografija Radislava Jovanova Gonza, te slijed statičnih, uglavnom dugih kadrova. To stvara dobro promišljenu dramaturgiju vođenu nenametljivom ali sigurnom redateljevom rukom.

  
  
  Vedra, sunčana dana, kada je proslava desetoga rođendana mlađe kćeri, glavni lik Goran nastoji sakriti tužnu vijest da ne pokvari obiteljsko slavlje… Upravo spoj te naizgled lakoće filmskoga jezika i dubokih, snažnih osjećaja glavnoga lika koji vriju ispod površine, ostavlja na čitatelja jak dojam i svijest o punini jedne upravo pogledane, doživljene i proživljene filmske kriške života, minijature koja se pamti. Film Malo se sjećam tog dana imao je premijeru ljetos u natjecateljskom programu festivala u Locarnu. Leon Lučev, inače glavni glumac ovogodišnjeg pobjedničkog dugometražnog filma na ZFF-u Teret Ognjena Glavonića, priprema dugometražni prvijenac. Nadamo se da će biti barem na razini ovog kratkometražnog filma, ili još i bolji, dobro promišljenog redateljskog prosedea.

  Ostale filmove iz programa Kockice navest ćemo, a vrijedi ih pogledati kada za to bude prigode: Stepska lisica Andrije Mardešića, Moljci Tomislava Đurineca, Sovjetski psi Nikice Zdunić, Peti katlijevo Renate Lučić, Lora nosi crno Vanje Vascarca, Sandra i Marina Igora Jelinovića, te Tina & Sendy Hani Domazet.

   © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 10. prosinca 2018.

Piše:

Marijana
Jakovljević