Sklad tematske i filmske cjeline

16. Zagrebački filmski festival, od 11. do 18. studenoga 2018.; tri finalista nagrade LUX



  • Europske filmove promovira i nagrađuje i Europski parlament, dodjeljujući im Lux nagradu, koju je upravo on ustanovio 2007. godine. Za natjecanje su uvijek odabrani filmovi u kojima je riječ o identitetu, važnoj društvenoj ili političkoj situaciji u europskim zemljama te aktualnim zbivanjima, jer Europski parlament drži da kultura ima ključnu ulogu u izgradnji društva. U 28 država Europske unije održavaju se Dani Lux filma, kada se besplatno prikažu sva tri finalista, prevedena i podnaslovljena na 24 jezika, sa sloganom Europski filmovi za Europljane. U Hrvatskoj se Dani Lux filma održavaju od 2013. godine u sklopu Zagrebačkoga filmskog festivala.

    Europski parlament prvo odabere deset filmova, potom tri finalista, a njegovi članovi izaberu pobjednika sredinom studenoga. Postoji i nagrada publike za koju gledatelji, građani zemalja Europske unije, mogu glasati putem internetske stranice Europskoga parlamenta, a pobjednik se objavljuje i nagrada dodjeljuje na festivalu u Karlovym Varyma. Jedini hrvatski film koji je dosad ušao među deset kandidata za nagradu Lux jest Zvizdan Dalibora Matanića 2015. godine.  

    Ove se godine dogodila zanimljiva podudarnost. Jedan od finalista nagrade Lux, islandski film u koprodukciji s Francuskom i Ukrajinom Halla ide u rat (Kona fer i strið) Benedikta Erlingssona, bio je i u Glavnom natjecateljskom programu ZFF-a. Drugi je to dugometražni igrani film redatelja čiji je prvijenac O konjima i ljudima prikazan na ZFF-u 2014. godine. On nije bio u Zagrebu, ali jest producentica Marianne Slot, koja je u programu Industrija održala masterclass. Film je dvostruko nagrađen – dobio je nagradu Lux i nagradu publike ZFF-a. A ima već i desetak nagrada s drugih festivala.



    To je dobar spoj drame i komedije, lako gledljiv film s ekološkom porukom. Riječ je o ekološkoj aktivistici Halli, učiteljici zborskoga pjevanja, koja vodi samostalno i tajnovito rat protiv aluminijske industrije, a za očuvanje okoliša - islandskoga planinskoga krajolika, te upada u niz problema sa zakonom. No ima i osoban cilj koji se iznenada ostvaruje, a to je da joj je u pedesetim godinama života konačno odobreno usvajanje djeteta – ukrajinske djevojčice. A Ukrajina s tri prikazana tornja nuklearne elektrane ima još veći ekološki problem! Halla ima sestru blizanku, što olakšava rasplet radnje, a tumači ih ista glumica Halldora Geirharðsdóttir. U filmu su vrlo duhovita, efektna i karakteristična dva glazbena trija, instrumentalni i vokalni, koji se pojavljuju poput lajtmotiva i pjesmom tumače radnju.

    Zanimljivo je da se u gotovo svim islandskim filmovima, a vidjeli smo ih dosta zahvaljujući upravo festivalima, javlja glazba i pjevanje, najčešće zborno, kao vrlo važan motiv, a isto tako i životinje koje su vrlo često i u naslovu njihovih filmova (Vrapci, Ovce, Konji...). Uvijek su snimljene lijepe fotografije prekrasne islandske prirode, zelenila i pitoresknoga pastoralnog ugođaja, katkad okovana snijegom i ledom u ljutoj zimi, pa ne čudi da im je ekologija vrlo važna.



    Drugi film finalist za nagradu Lux, izvrstan, snažan, dojmljiv, osoban, autorski dokumentarac Druga strana svega redateljice Mile Turajlić, u produkciji Srbije, Francuske i Katara, ima isto jednu posebnost. Prvi je dokumentarni film dosad koji se našao u finalu za nagradu Lux. Uvijek su bili igrani filmovi, osim jednog animiranoga, francuskog Moj život kao Tikvica, 2016. godine. Svaki je prvi u svojemu filmskom rodu među finalistima, te su ujedno pokazatelji da svi filmski rodovi mogu biti zastupljeni, ako odgovaraju kriterijima za nagradu Lux Europskoga parlamenta.   

    Druga strana svega iznimno je važan film – odlično snimljen, montiran i režiran s glavnim likom koji u biti nosi film, koji otkriva i pokazuje kako se iza jednih vrata skriva i osobna i društveno-politička tajna, ali i problemi, koji njihovim otvaranjem postepeno razgolićuju obiteljsku i socijalnu prošlost, sadašnjost i budućnost, podižući sve na međunarodnu razinu. Autorica uzima svoju majku, iznimno pametnu, obrazovanu i hrabru intelektualku Srbijanku Turajlić za glavni lik koji je i pripovjedač i tumač događaja. Sve počinje u njihovu beogradskom stanu s bliskim ljudima, pa otkriva i toplinu međuljudskih odnosa. Skladno spaja duboku intimu i svijet koji ih okružuje. To je film koji nenametljivo šalje poruku i pokazuje način kako pravi intelektualci moraju reagirati u kriznim društveno-političkim vremenima: aktivirati se, boriti se za vlastitu budućnost, vodeći računa o svojemu i budućim naraštajima, i odgovornosti o tomu što stvaraju te što jedni drugima ostavljaju za budućnost.

    Dokumentarac Druga strana svega nagrađen je na mnogim festivalima. Prikazan je ove godine na ZagrebDoxu, gdje je dobio tri najvažnije nagrade: Veliki pečat u regionalnoj konkurenciji, nagradu publike i nagradu međunarodne udruge filmskih kritičara FIPRESCI.

    Treći, ali ne manje važan film jest njemačko-austrijski Styx, redatelja i suscenarista Wolfganga Fischera. To je egzistencijalna drama o tomu ima li granica ljudskosti, humanosti; i jesu li puki zakoni važniji od toga i od čovjeka. Riječ je o odnosu prema migrantima u nevolji i pravnoj, zakonskoj strani, konkretno obalne straže, te što čovjek, pojedinac, u takvoj situaciji može učiniti i koje su to vanjske granice i okolnosti koje ga sprječavaju u želji da pomogne svakom unesrećenom. Film je pun važnih simbola, alegorija, metafora koje su uglavnom samo naznačene vizualno pojedinim nazivima knjiga i toponima, a značenja i tumačenja idu do znanosti, kršćanstva i grčke mitologije. U Hrvatskoj je film već prikazan na Motovunskom i Vukovarskom festivalu te na filmskim revijama. Dobio je nekoliko nagrada na festivalima, među kojima nagradu Ekumenskoga žirija u Berlinu.

    Film je vrlo minimalističan u redateljskom pristupu, s malo likova i malo dijaloga, a s puno prekrasnih fotografija mora i plovidbe. Ima i odlika art-filma pa će pravi filmoljupci uživati gledajući ga. Riječ je o predanoj liječnici Rieke - utjelovljuje ju dobro i energično Susanne Wolff, koja tijekom godišnjeg odmora odlazi sama na jedrenje od Gibraltara do malog tropskog otoka Ascencion u Atlantiku. U kontaktu je samo s obalnom stražom. Nakon velike oluje, problem nastaje kada ugleda brod pun ljudi, emigranata, koji tone. Poziva obalnu stražu upomoć, ali oni to odbijaju savjetujući joj da se brodu ne približava. Njezina potreba da drugima pomaže dovodi je čak i do toga da ugrozi svoj život, čudeći se nehumanosti straže. Između nje i broda dio je mora koji ih i spaja i razdvaja, dio između pomoći i smrti ljudi na brodu. To simbolizira i naslov filma - Styx, ime rijeke iz grčke mitologije koja tvori granicu između zemlje i podzemnoga svijeta, života i smrti...

     

    Filmovi, ovogodišnji finalisti nagrade Lux Europskoga parlamenta, vrlo vješto iznose zajedničke probleme koji počinju na osobnoj razini, vrlo duboko intimnoj, i podižu se na opću, nacionalnu i međunarodnu razinu, obuhvaćajući goruće probleme suvremenoga društva i političkoga trenutka. Zalažu se za vrijednosti poput očuvanja okoliša, mira, tolerancije, zajedništva i posebice pomoći drugome,  ugroženome u nesreći, boreći se za život i čovječnost unatoč svemu. A ono što posebno veseli jest da su sve to uspjeli, ostvarujući ujedno skladnu tematsku i filmsku, umjetničku cjelinu.

     
    © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 26. studeni 2018.

Piše:

Marijana
Jakovljević

kritike i eseji