Raznolikost i bogatstvo kinematografije

16. Zagrebački filmski festival, od 11. do 18. studenoga 2018.; natjecateljski program Ponovno s nama



  • Na ovogodišnjem, šesnaestom Zagrebačkom filmskom festivalu najbolji natjecateljski program bio je Ponovno s nama. Sadržavao je šest doista vrlo dobrih filmova autora i autorica, to jest redatelja i redateljica čiji su prijašnji filmovi već prikazani na prethodnim izdanjima ZFF-a. Stigli su najviše iz europskih kinematografija, najčešće u koprodukcijama, te po jedan iz SAD-a i Hrvatske. Svi su već prikazani, a većina i nagrađena, na drugim festivalima.

    Nagradu Zlatni bicikl za najbolji film u trećem izdanju toga programa dodijelio je tročlani međunarodni žiri, u kojem je bila i hrvatska predstavnica, uistinu najboljemu filmu koji je mnogim svojim karakteristikama prednjačio nad ostalima. To je izvrstan američki neovisan film, drama Ne ostavi traga (Leave no trace) redateljice i suscenaristice Debre Granik. Njezin isto odličan film Zimska kost, nominiran za čak četiri Oscara, prikazan je 2010. godine na ZFF-u. U oba filma riječ je o ljudima s ruba američkoga društva, koji u teškim uvjetima žive u prirodi i u skladu s njom, te je u oba Debra Granik otkrila dvije mlade glumice, iznimno sposobne, koje su odlično utjelovile glavne junakinje. Bila je to Jennifer Lawrence, danas slavna oskarovka, a sada je to mlada i talentirana Thomasin McKenzie.

    Film Ne ostavi traga temelji se na romanu My Abandonment američkog pisca Petera Rocka. Vrlo je istančano i minimalistički režiran. Dirljivosti i uvjerljivosti najviše pridonose glumci izražajnošću lica, čime odaju unutarnju dramu i duboke osjećaje. Odnos ratnoga veterana prema civilizaciji vrlo je dojmljivo dočaran, kao i odnos spram kćeri i njezinu socijaliziranju.



    Hrvatski film Lada Kamenski redateljskog dvojca Sare Hribar i Marka Šantića bio je naš dostojan predstavnik u tomu programu. Sara Hribar je i scenaristica, a upravo je odlično napisan predložak svojom metatekstualnošću i metafilmičnošću omogućio novine i dosegao nove razine u hrvatskoj kinematografiji. Tome je pridonijela izvrsna gluma svih četvero glavnih glumaca, dobra dramaturgija i vješta režija koja je stvorila kompaktnu cjelinu. Socijalni problem radnica tvornice Kamenski samo je poticaj i kontekst u koji je smješten problem filmske industrije i umjetnosti, te su provučeni (auto)ironija, blagi sarkazam, duhovitost, natruhe autobiografskog i improvizacija. Ta dva svijeta, dvije stvarnosti, sličnije su negoli se čine, no jednu karakterizira solidarnost, a drugu pritajena konkurencija i nadmoć. Film Lada Kamenski dobio je četiri nagrade na Pulskom festivalu, među kojima i onu međunarodne udruge kritičara FEDEORA, te jednu na Splitskom festivalu.



    Prvi film mađarskoga redatelja Lászla Nemesa Saulov sin ne samo da je osvojio Zlatna kolica na ZFF-u, nego i Oscara za strani film te niz ostalih prestižnih nagrada. To je bio i ostao jedan od ponajboljih filmova o holokaustu, a izvrsna režija i snimanje kamerom iz ruke ostavili su dubok i dojmljiv trag i kod kritike i kod publike. Zato se njegov novi film sa zanimanjem očekivao. To je drama Prije mraka (Sunset). Posve je drukčijega stila, tematike, malo preduga, ali vizualno vrlo lijepa i raskošna. Vraća se u vrijeme prije Prvoga svjetskoga rata i otkriva mračne tajne jedne obitelji i društvene besperspektivnosti. Na festivalu u Veneciji dobila je nagradu međunarodnoga žirija FIPRESCI. Iako zaostaje za redateljevim prvijencem, film Prije mraka važno je ostvarenje.




    U programu Ponovno s nama bilo je i komedija. Posebno duhovita, romantična, ali i društveno-politički izazovna jest komedija Tel Aviv gori (Tel Aviv on fire) palestinskog redatelja i suscenarista Sameha Zoabija. Zategnut odnos između Izraela i Palestine, Izraelaca i Palestinaca, ovaj se put lomi oko televizijske sapunice koju svi rado gledaju. Lik Salaman je Palestinac, simpatičan sramežljiv tridesetogodišnjak, koji zbog stažiranja na snimanju sapunice svakoga dana mora dvaput proći izraelsku kontrolu. Ondje upoznaje izraelskog šefa Asija koji misli da je Salaman scenarist, pa mu počinje predlagati nastavak radnje... Film je u Haifi proglašen najboljim, a u Veneciji je dobio nagradu Interfilma za promicanje međureligijskoga dijaloga, te Kais Nashif za najboljega glumca u programu Horizonti.



    Druga komedija u programu, s elementima filma ceste i odrastanja neodgovornih tinejdžera na pragu puberteta, jest Zimske mušice (Winter flies) slovensko-češkoga redatelja Olma Omerzua. To je mnogo bolji njegov film, dramaturški i redateljski, negoli Obiteljski film prikazan prije tri godine na ZFF-u. Vrlo je kompaktna i vješto režirana komedija s dramskim dijelovima o dvojici dječaka, oba naturščika glede glume koji, želeći imitirati odrasle i sve shvaćajući i govoreći na rubu istine i laži, krenu u opasnu pustolovinu ukradenim automobilom. Film je primjeren i mladoj publici. Olmo Omerzu nagrađen je za najbolju režiju ljetos u Karlovym Varyma.



    Oba dosadašnja filma (Snijeg i Djeca) bosanskohercegovačke redateljice i scenaristice Aide Begić prikazana su na ZFF-u. Sada se predstavila trećim filmom, vrlo dirljivom i suptilnom dramom Ne ostavljaj me (Never leave me) u bosanskohercegovačkoj i turskoj koprodukciji, na arapskom i turskom jeziku. Riječ je o suosjećajnoj priči o djeci izbjeglicama, sirijskoj siročadi, koja se nalaze u turskom sirotištu. Sva su djeca doista mali Sirijci koji su se prvi put okušali na filmu. Okosnicu čine tri dječaka – Isa, Ahmed i Muataz, koji se pokušavaju snaći i domisliti kako otići iz sirotišta. Zanimljivo je da se i ondje pojavljuje jedno od televizijskih suvremenih pošasti – natjecateljska emisija u pjevanju koja obećava uspjeh. Na to se odlučio i siroti Muataz, nadajući se da će ga otuđena majka i rodbina prepoznati i pozvati k sebi. Dobra fotografija u filmu jedna je od njegovih odlika. Film je kandidat BiH za Oscara.  

    Filmovi iz programa Ponovno s nama različitih su autorskih, redateljskih pristupa, različitih stilova i žanrova, različitih tema i društvenoga konteksta. No svi imaju dobre glumce, bilo profesionalce bilo naturščike, a većina je unijela nešto novo u korištenju filmskoga jezika i u izričaju. Upravo sva ta raznolikost filmova i kinematografija čini bogatstvo te stvara posebnost i zanimljivost za gledatelje. Stoga su svi ti filmovi dobrodošli i na redovit kinoprogram.

    © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 19. studeni 2018.

Piše:

Marijana
Jakovljević

kritike i eseji