Interakcija sedme i devete umjetnosti

Midhat Ajanović Ajan, Film i strip, Ogranak Matice hrvatske u Bizovcu, Bizovac, 2018.

  • Za stvaralaštvo Midhata Ajanovića Ajana (1959) trebali bi znati romanopisci i čitatelji romana, filmolozi i animatori, karikaturisti i teoretičari stripa. Razlog je jednostavan – hiperaktivni Ajanović djeluje na više umjetničkih polja, piše romane (Salijevanje strave, Time lapse, Portret nacrtan ugljenom i kišom, Dva muža Karoline Lotman…), teorijske radove o devetoj umjetnosti i filmološke studije (monografije Nedeljko Dragić: Čovjek i linija i Milan Blažeković – život u crtanom filmu…), a ujedno se bavi karikaturom i animacijom.

    Premda aktivan na brojnim područjima, Ajanović se u kulturnim sferama spominje u nedovoljnoj mjeri. Razlog je opet jednostavan – Ajanović je skroman i nenametljiv autor. No, slobodno pridodajmo tome neupućenost publike/kritike te zavist određenih krugova. Ajanović, naime, nije čvrsto povezan s domaćim kulturnim krugovima jer već nekoliko desetljeća živi u Švedskoj, gdje je doktorirao s filmološkom tezom (voditelj je Odsjeka za animaciju i vizualne komunikacije na švedskom sveučilištu West u Trollhättanu).

    Širok raspon interesa i obilje znanja Ajanović je ponovno ponudio u knjizi Film i strip (Ogranak Matice hrvatske u Bizovcu, 2018), koja je druga knjiga nedavno pokrenute biblioteke Kvadrat plus u kojoj je naglasak stavljen na devetu umjetnost. Knjiga Film i strip podjednako je namijenjena stripofilima i filmofilima, a sastoji se od jedanaest eseja; većina eseja prethodno je objavljena u časopisima (Hrvatski filmski ljetopis, Kvadrat, Sarajevske sveske), esej o dokumentarnom stripu još nije objavljen, dok je posljednji esej pisan „specijalno za ovu knjigu i sastoji se od tekstova koje nisam napisao, zapravo, koje sam nekoliko puta započeo, ali ih nikada nisam završio iz različitih razloga kao što su prestanak izlaska časopisa za koji su rađeni, moja osobna preopterećenost redovnim poslovima i slično.“ (11)

    Teško je u kratkim crtama sažeti društvo glasovitih redatelja (Federico Fellini, Luis Buňuel, Roy Andersson, Viking Eggeling, Alexandre Alexeieff, Dziga Vertov), autora stripova (Krešimir Zimonić, Joe Sacco, Ivo Milazzo i Giancarlo Berardi, Hugo Pratt, Andrija Maurović, Michael Rabagliati), animatorica (Joanna Quinn, Alison de Vera) i književnika (Dashiell Hammett) o kojima Ajanović skladno i nadahnuto piše. Njegovi su eseji prigodni i manje i više upućenim čitateljima, svi od njih mogu imati koristi – upućeniji mogu proširiti dosadašnje znanje, a manje upućeni uvidjeti kako se razvijala produkcija filmova i stripova. U više je navrata Ajanović dokazao kako su se kroz noviju povijest film i strip nadopunjavali.

    Iako je riječ o stručnoj knjizi, ona nije zagušena terminologijom. Eseji su pisanim stručnim, ali jednostavnijim stilom. Vješto Ajanović barata činjenicama, skladno ih koristi, isprepliće različite žanrove, rodove i autore, nije sklon samoograničavanju nego je fleksibilan dok kombinira znanje iz različitih sfera, što je primijetio i Tomislav Čegir u svojem pogovoru: „Zadivljujuća je, ali ni u jednome trenutku i nametljiva, količina znanja kojom raspolaže autor, znanja koje se interpretira u visokim vrijednostima i snažnome stvaralačkom stavu. Nemoguće bi bilo razvrstati eseje po važnosti, jer u sukusu knjige stvaraju ravnopravne djeliće zamalo potpune slike veza i raznovrsnosti stripa, filma i animacije.“ (261)

    Ajanović je, bez ikakve sumnje, upućen i angažiran spisatelj čiji se stil pisanja može opisati kao žanrovski hibrid, točnije kao mješavina eseja, reportaže, komentara i konstruktivne kritike. Ne ustručava se društvene anomalije, koje određeni krugovi kroz medije uredno reklamiraju kao sasvim normalne i poželjne pojave, nazvati pravim imenom i izreći što nas čeka u budućnosti. Otvoreno progovara o boljkama koje muče društvo u cjelini ili segmentima, kritički se odnosi prema naopakim stavovima i agresivnim trendovima, dijagnosticira brojne amoralnosti, a pritom nije neugodno provokativan ili nepristojan nego srdačno polemičan.

    Baš kao što je u razgovoru nenametljiv i zanimljiv sugovornik, tako mu ni tekstovi nisu urešeni negativnim tonovima i svađalačkim namjerama, nije mu do izazivanja sukoba i širenja napetosti. Ajanović kroz svoje pisanje širi toleranciju, cilj mu je oplemeniti i medijski opismeniti čitateljstvo. Knjiga Film i strip i više je nego odličan naslov za sve one koji žele proširiti dosadašnje znanje o sedmoj i devetoj umjetnosti.

    © Miroslav Cmuk, FILMOVI.hr, 2. travnja 2018.

Piše:

Miroslav
Cmuk