Koncizna i precizno promišljena drama

Zagreb Film Festival (11.-19.11.2017.), program Ponovno s nama: Opčinjen (The Beguiled), red. Sofia Coppola



  • Popratni program Ponovno s nama u sklopu Zagreb Film Festivala predstavlja najnovije uratke autora čiji je prvi ili drugi film prikazan prijašnjih godina u glavnom programu ZFF-a, a ove godine – među prezentiranih osam, našla se i na Cannes Film Festivalu za režiju nagrađena psihološka drama/triler Opčinjen Sofije Coppole (čija je senzacija Izgubljeni u prijevodu /Lost in Translation/ prikazana na ZFF-u 2003. godine).

    Adaptacija romana Thomasa P. Cullinana iz 1966. (ekraniziranog i 1971. od strane Dona Siegela) o prebjeglom ranjenom vojniku Unije koji tijekom Američkog građanskog rata utočište pronalazi u južnjačkoj ženskoj školi konfederacije – ili mu se barem tako čini, funkcionira kao klasična cautionary tale – gromko opominjuća u finalu i kreirajući stalnu atmosferu prijetnje tijekom naracije – započevši već s ambigvitetnim i višeznačnim naslovom opčinjenosti (te je posljedično šteta da domaći prijevod nije izbjegao referiranje na rod).

    Učenice i učiteljice škole time postaju aspekti seduktivnih, očaravajućih, no – pučkom terminologijom rečeno, naudnih stvorenja (svojevrsnih šumskih vještica za naivne namjernike), što im u danom kontekstu postaje dominantna kategorija; feminin visokoestetičan milje eterična, nostalgična senzibiliteta – toliko karakterističan za redateljičin rukopis, stoga i biva dekonstruiran anakronošću psihologijskih zbivanja.

    Pritom upravo tableauxvivantovski, piktorijalistički pristup inscenaciji kadra podcrtava izolirani smještajni internatski prostor kao prividnu kuću lutaka (s florealnim miljeom vrta) punu djevojčica kao naizglednu metaforu purilne čistoće; ipak pod površinskom slikom bezvremena zaustavljena vremena, čuči i vreba decentna slutnja sablasnog, ključa žal za efemernošću prolaznosti i proliferira tragika osamljenosti, a idila se razotkriva kao neželjeni purgatorni zatvor s nemogućnošću bijega zbog nedostataka, ratnim okolonostima izazvanih, opcija.

    Škrto, mahom nađeno osvjetljenje - uz plamen voštanice i ine naturalne izvore, kao namjerni Coppolin postupak, također pridaje kako evokaciji realističnosti, jednako tako i dodatnom naglašavanju prividnosti pojavnosti kroz efekt koprenaste, izmagličaste, sepijasto-isprane opažajne vizije prostornosti.

    Stoga i njene stanovnice te njihovi individualni specifikumi, kroz prizmu redateljice, bivaju samo pukim neminovnim refleksima hiper-potentnih zadanosti okoliša i eksternih okolnosti; neodoljivo podsjećajući na multiplicirane lady Macbeth (iz odličnog recentnog naslova Williama Oldroyda iz 2016.), otkrivajući sporogoreću no tinjajuće suspensnu, konciznu i precizno promišljenu dramu uvijek intrigantne i inteligentne redateljice.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 16. studenog 2017.  

Piše:

Katarina
Marić

kritike i eseji