Turbulentni interni procesi tinejdžera

Zagreb Film Festival (11.-19.11.2017.), Popratni program - Bibijada: Cloudboy, red. Meikeminne Clinckspoor



  • 11. izdanje Bibijade - kao popratnog programa ZFF-a namijenjenog najmlađoj publici, ove godine donosi sedam naslova, među kojima i međunarodnu koprodukciju Belgije s Nizozemskom, Norveškom i Švedskom – Cloudboy, redateljice i scenaristice Meikeminne Clinckspoor.

    Premisa je priča o urbanom dječaku u formativnoj dobi koji pruža otpor ideji da provede ljetne praznike s otuđenom majkom i njenom novom obitelji u saamijskom selu švedskog dijela Laponije, te kao takva dijeli snažnu poveznicu s još jednim (nagrađivanim švedsko-norveško-danskim) ovogodišnjim naslovom koji se bavi Saamijima (prikazan na 11. Festivalu tolerancije) - Laponska krv (Sameblod) Amande Kernell (uz prekrasan dokumentarac iz prošle godine Kuun metsän Kaisa /Kaisina čarobna šuma/ Katje Gauriloff čineći svojevrsnu troaspektnu trilogiju).

    No, iako smješteni u istom miljeu, interes Cloudboya nisu šire devastacijske posljedice državne separacijske segregacije, diskriminacijske rasne validacije, agresivne presjiske kolonizacije te sistematične supresije i asimilacijske integracije manjinskih starosjedilaca Saamija tridesetih godina prošlog stoljeća kao u Laponskoj krvi (baš kao što to nisu ni mitologija i bogati folklor dalekog sjevera iz Kaisine čarobne šume), nego radije vrlo osobni turbulentni interni procesi tinejdžera iz disfunkcionalne obitelji, bez specifikuma same smještajne kulture.

    Time se stječe dojam da je riječ o pukom egzotizmu mjesta kao takvog odnosno gotovo slučajnom odabiru lokaliteta, bez produbljivanja ili nuđenja ičeg novog; jednako je tako protagonist mogao ići i u Afriku ili Oceaniju kako bi, kroz ekstenzivnu ekspanziju svijesti, svladao simbolično putovanje ka samom sebi – od samoprihvaćanja preko prihvaćanja drugih do prihvaćanja onoga drugačijeg.

    Također, Cloudboy ni po čemu nije niti specifičnog nacionalnog identiteta odnosno prepoznatljivo belgijski film (bliži je tome belgijsko-francuski Vincent /Vincent and the End of the World/ Christophea Van Rompaeya o također problematičnom tinejdžeru) - radije jedan od mnogih o intrapsihizmima adolescentskih problema.

    Ipak, prekrasne autentične lokacije kroz impresivnu vizualnu teksturu fotografije Christiana Paulussena, solidnu glumačku ekipu (s belgijskom zvijezdom Geertom Van Rampelbergom kao ocem i norveškim miljenikom Mikkelom Gaupom kao očuhom) i prikazivanje likova kao ljudskih bića s manama, ovo bazno puno puta viđeno, konvencionalno predvidljivo i formulaično ostvarenje pretvaraju u red obiteljsko-dječjih naslova koje dobrohotno može pogledati čitava obitelj - kroz nedaće dvanaestogodišnjaka iz razvedenog doma koje se pretvaraju u pustolovinu, usput se podsjećajući ili učeći o važnosti i radosnoj ljepoti suživota ljudi i životinja te poštovanju prema vlastitim korijenima i precima.

     © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 8. studenog 2017. 

Piše:

Katarina
Marić

kritike i eseji