Majstor ironičnog odmaka

Feljton Hrvatski filmski redatelji – Krsto Papić, dokumentarni film: Charter let broj..., Nezaposlena žena s djecom i Građani na Cvjetnom trgu



  • Dokumentarnim remek-djelom Specijalni vlakovi (1971) zaokruženo je izvanredno plodno petogodišnje kreativno razdoblje u dokumentarističko-filmskom opusu Krste Papića, razdoblje koje u kvalitativnom smislu redatelj nažalost, usprkos nekoliko zanimljivih ostvarenja iz sedamdesetih i osamdesetih, više nikada neće uspjeti ponoviti. Status klasika hrvatske i jugoslavenske kinematografije Papić duguje kratkom razdoblju između 1968. i 1973. godine, koje se otprilike poklapa s najuzbudljivijim periodom tzv. jugoslavenskog autorskog filma. Nakon niza sjajnih dokumentaraca i igranofilmskog remek-djela Lisice (1969) te maestralne adaptacije drame Ive Brešana Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj (1973), Papić se našao u poziciji priznatog i uspješnog filmskog autora te se tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća posvetio radu na dugometražnim igranim filmovima, pomalo zapostavljajući dokumentarnu formu u kojoj se izvrsno snalazio, snimivši neke od najboljih dokumentaraca u povijesti hrvatske kinematografije. Posvetivši se primarno igranom filmu, Papić je tijekom sedamdesetih i osamdesetih snimio nekoliko bitnih ostvarenja kao što su Izbavitelj (1976), prvi jugoslavenski horor s elementima distopije, te Život sa stricem (1988), kritički nastrojenu i mučnu dramu u kojoj se pozabavio negativnim aspektima komunističkog režima. No unatoč preokupaciji igranim filmom, Papić nije sasvim zanemario dokumentarce, snimivši dva zanimljiva i vrijedna ostvarenja – Charter let broj... (1975) te Nezaposlenu ženu s djecom (1986).
    Charter let broj..., red. Krsto Papić
    Dokumentarni film Charter let broj... bavi se tužnom pričom o jugoslavenskim djevojkama u potrazi za ljubavnom srećom i materijalnom sigurnošću. Papić prati četiri djevojke iz Dalmatinske Zagore koje putuju avionom u Australiju kako bi postale supruge stranaca s drugog kraja svijeta, muškaraca koje poznaju samo preko pisama i za koje se nadaju da će ih voljeti, uzdržavati i čiju će djecu odgajati. Papić nas upoznaje s četiri različite protagonistice koje dijele mladenačku naivnost, odrastanje u patrijarhalnoj zajednici i siromaštvu te želju da pobjegnu i pronađu ljubav ili barem materijalnu sigurnost i svojevrsnu ravnopravnosti. Redom intervjuirajući četiri mlade žene i članove njihovih obitelji, autor nas uvodi u svijet svojih protagonistica da bi zatim paralelno kronološki prikazao dugo avionsko putovanje – od suznog rastanka od obitelji i zavičaja, preko samog leta pa sve do dolaska na cilj odnosno početak novog života. Djevojke se karakterno izrazito razlikuju iako dolaze iz siromašne, patrijarhalne sredine u kojoj su potpuno nemoćne kontrolirati vlastitu sudbinu i odlučivati o svom životu. Jedna tako sanja kako će s čovjekom s kojim je razmijenila tek nekoliko pisama doživjeti istinsku romantičnu ljubav, dok druga mašta o kupnji velike farme konja.

    Krsto Papić, majstor ironičnog odmaka, suptilno nam pokazuje uzaludnost njihovog odlaska jer protagonistice će promijeniti mjesto ali ne i predrasude i diskriminaciju s kojima se kao pripadnice slabijeg spola svakodnevno suočavaju. Charter let br... dokumentarni je film u kojem se Papić bavi socijalno-psihološkom tematikom, analizirajući i pokazujući naivnu uzaludnost sanjarija o boljem životu, materijalnoj sigurnosti i pravoj ljubavi, sanjarija utemeljenih na nekolicini pisama koje djevojke razmjenjuju s potencijalnim partnerima. Neumoljivo razotkrivajući brutalnu stvarnost koja protagonistice čeka na kraju putovanja – od toga da moraju spavati u krevetu s potpunim strancem u zabitom mjestašcu, s tek pokojim stanovnikom više od njihovog sela, do predavanja sudbine u ruke potencijalno opasnih ljudi. Jednoj od četiriju djevojaka odmah po dolasku izgubit će se svaki trag, dok će druga pisati očajnička pisma svojim siromašnim skrbnicima u kojima ih zaklinje da joj kupe povratnu kartu jer će inače ona ondje umrijeti“. Nakon što nam je dočarao njihove naivne ljubavne sanjarije, redatelj pokazuje autentično emigrantsko iskustvo, bespomoćnost i sukob snova i grube stvarnosti. Iako su promijenile prebivalište i pobjegle iz patrijarhalne sredine, djevojke shvaćaju kako nema bitne razlike između starog i novog svijeta. Čitav je film prožet autorovom empatijom i ogorčenošću spram životnih okolnosti, muškog šovinizma, konzervativnog svjetonazora koji vlada i u Dalmatinskoj Zagori i u dalekoj Australiji.
    Nezaposlena žena s djecom, red. Krsto Papić
    Nakon završetka Charter leta br..., Papić se posvetio igranom filmu te će sljedeći, posljednji pravi autorski dokumentarac snimiti tek 1986. godine. Nezaposlena žena s djecom dokumentira pokušaj visokoobrazovane žene i majke da pronađe posao, prateći njenu svakodnevicu u kojoj jedva spaja kraj s krajem. Radi se o filmu socijalne tematike s notom feminizma u kojem Papić koristi tragičnu materijalnu sudbinu glavne protagonistice kako bi po principu pars pro toto prokazao ekonomsku stagnaciju i težak život u socijalističkom, po definiciji solidarnom i ravnopravnom društvu. U pitanju je zanimljiv no u usporedbi s ostatkom Papićevog dokumentarnog opusa ipak slabiji film. Do kraja života Krsto Papić okrenut će se isključivo igranom filmu, no sa slabim rezultatima.
    Građani na Cvjetnom trgu, red. Krsto Papić
    Pred kraj života krenut će u snimanje dokumentarca Cvjetni trg, za koji je inspiraciju pronašao u tragičnoj pogibiji slučajnog prolaznika tijekom pokušaja atentata na poznatog kriminalca, a na kraju će se odlučiti da temu obradi i kroz igrani film. Tako je nastao dokumentarac Građani na Cvjetnom trgu (2012), posljednje dokumentarno ostvarenje klasika hrvatske i jugoslavenske kinematografije Krste Papića, autora koji je na vrhuncu kreativnih moći bio u liberalnom i plodnom razdoblju jugoslavenske povijesti s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih da bi raspadom socijalističke Jugoslavije izgubio poziciju autsajdera, poziciju u kojoj se najbolje snalazio. No bez obzira na slabija kreativna razdoblja, Papić se dokumentarcima Kad te moja čakija ubode i Specijalni vlakovi te dugometražnim igranim filmom Lisice upisao u povijest hrvatske, jugoslavenske i svjetske kinematografije.

    © Nikola Strašek, FILMOVI.hr, 26. lipnja 2016.

    Pročitajte ranije objavljene dijelove ovog feljtona

Piše:

Nikola
Strašek

kritike i eseji