Suglasje oko laureata

26. Dani hrvatskoga filma, Zagreb, 16. – 20. lipnja 2017: Filmovi dobitnici nagrade Oktavijan Hrvatskoga društva filmskih kritičara – Ježeva kuća, red. Eva Cvijanović; Oni samo dolaze i odlaze, red. Boris Poljak; Sve bih ostavio ovdje, red. Ivan Faktor; Tanja, red. Jasna Nanut i Zvir, red. Miroslav Sikavica; Područje bez signala, red. Goran Turković, Marko Šesnić i Manuel Šumberac

• 
  
  Na Danima hrvatskog filma svoje godišnje nagrade Oktavijan dodjeljuje Hrvatsko društvo filmskih kritičara najboljem filmu u kategorijama prema filmskim rodovima: animiranom, dokumentarnom, eksperimentalnom, igranom i namjenskom. Ocjenjivači su članovi HDFK-a, koji ocjenjuju filmski uradak u cijelosti, imajući na umu sve njegove sastavnice, filmski jezik te umjetničku nadogradnju. Može se dogoditi da u jednoj kategoriji dva filma dobiju istu ocjenu pa dijele nagradu, odnosno oba dobiju povelju Oktavijan. Upravo se to zbilo ove godine u kategoriji igranoga filma, gdje su podjednaki laureati filmovi Tanja Jasne Nanut i Zvir Miroslava Sikavice. Isto tako, može se dogoditi da Oktavijan dobiju filmovi koji su i laureati nagrada tročlanog stručnog žirija Dana hrvatskog filma, što je dodatna potvrda kvalitete filmova jer se  odlučuje posve odvojeno. I to se zbilo ove godine. Oktavijana za igrani film dobio je kratki film Zvir Miroslava Sikavice, koji je dobitnik i Grand Prixa 26. Dana hrvatskog filma, a Oktavijana za najbolji dokumentarni film dobio je dokumentarac Oni samo dolaze i odlaze, čijeg je redatelja Borisa Poljaka stručni žiri DHF-a nagradio za najbolju režiju.
  
  Može se i film nagrađen Oktavijanom poklopiti s najboljim filmom po izboru publike. I to je bio slučaj ove godine. Oktavijana za najbolji animirani film dobio je stop-animacijom rađen film Ježeva kuća Eve Cvijanović, koji se najviše svidio gledateljima, ali je dobio i nagradu stručnoga žirija DHF-a za najbolju glazbu, koja je pripala skladatelju Darku Rundeku. Tako je Ježeva kuća na 26. DHF-u dobila najviše nagrada. Kada je riječ o Ježevoj kući, valja istaknuti da je i na upravo završenom međunarodnom festivalu animacije u francuskom gradu Annecyju dobila nagradu mlade publike. No to nije film isključivo za djecu, premda ga ona lako zavole zbog iznimno lijepo izrađenih lutaka i prekrasne scenografije te tople i poučne priče. On nosi i univerzalnu poruku o vrijednosti doma i pripadanja, aktualnu i danas u suvremenom svijetu, te poticaj odraslima da o tome razmisle. Usto, tehnika stop-animacije, kojom je film snimljen, vrlo je zahtjevna.
  
  Oni samo dolaze i odlaze, dobitnik Oktavijana za najbolji dokumentarni film, izvrsno je strukturiran, snimljen, režiran i montiran film. U njemu se vide prepoznatljive poetika i estetika redatelja Borisa Poljaka, već i dosad nagrađivanog autora. Njegov autorski pristup jest jednostavan, posebice neprimjetna kamera koja snima događaje i ljude na splitskoj plaži tijekom jednoga dana i noći, ali ga kontrapunktira složenošću važnih tema koje se otkivaju i koje su društveno vrlo bitne. U filmu se nenametljivo prikazuje i sraz uhodane svagdašnjice domaćih starijih mještana i turističke mladeži s noćnim zabavama.
  
  Oktavijan za najbolji eksperimentalni film pripao je jedanaestominutnom filmu Sve bih ostavio ovdje istaknutog umjetnika u tom području Ivana Faktora, koji je posvetio Marini Viculin. Na vrlo specifičan način snimljena je priroda, zimsko okruženje s tek pokojom naznakom ljudi, a sve teži visinama i nebu. Tišina i prirodni zvukovi izmjenjuju se. Naslućuje se misao da se rado ostavlja sve zemaljsko kako bi se dobilo bolje vječno. Tome pridonose zgusnuta struktura i kratkoća filma.
  
  Već su navedeni laureati Oktavijana za igrani film. Oba su drame koje prikazuju društvene probleme kod nas danas - i na općoj i na pojedinačnoj razini. Zvir je izvrsno režiran, montiran i odglumljen film, i to s neprofesionalnim glumcima. U samo 14 minuta vješto je vođena priča, pomalo dokumentaristički, o izostanku solidarnosti među ljudima, nezakonitoj gradnji u Dalmaciji koju treba rušiti, te moralnoj dvojbi oca pri prihvaćanju posla i odgoju sina. Dramskih obrata i napetosti ima dosta, što dramaturški pojačava snagu filma. Zvir Miroslava Sikavice prepoznat je i nagrađivan film i na međunarodnim festivalima.
  
  Film Tanja redateljice i scenaristice Jasne Nanut bavi se pak problemima mlađih ljudi danas, putem obiteljske drame. Oni teško dolaze do posla, međuljudski i ljubavni odnosi su nestabilni, pojavljuju se problemi s bolesnim i starim roditeljima, a sve žele prikriti i lakše podnijeti uz pokušaje duhovitosti i međusobnih igrica. Snimljen je zimi i većinom u okrilju noći, što pojačava tjeskobnu situaciju. Film prati povratak nezaposlene tridesetogodišnje Tanje bez stana i same, u stan bolesnog ali vrlo brižnoga oca. Susreće prijatelja iz djetinjstva, no sve ostavlja gorak okus besperspektivnosti u životu. Vrlo je dobra gluma Marine Redžepović, Zdenka Jelčića i Krešimira Mikića, kao i kamera i ritam filma.
  
  Oktavijana za najbolji namjenski film dobio je vrlo kratki teaser Područje bez signala. To je animirani promotivni film za televizijsku seriju u nastajanju, prema istoimenom romanu Roberta Perišića. Redatelji su Goran Turković, Marko Šesnić i Manuel Šumberac, koji je i animator. Posve u sivoj boji s mnoštvom sićušnih ljudi u sivom okružju strojeva, naslućuje radnju serije. Goran Turković i Marko Šesnić grafički su dizajneri koji su dosad ne samo dizajnirali mnoge uvodne i odjavne špice filmova i televizijskih serija, nego su za njih dizajnirali i plakate. Upravo je na Danima hrvatskog filma, u prostoriji Akademije dramskih umjetnosti u Frankopanskoj ulici 22, otvorena prva izložba njihovih filmskih plakata.
  
  © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 26. lipnja 2017.

Piše:

Marijana
Jakovljević