Suglasje oko laureata

26. Dani hrvatskoga filma, Zagreb, 16. – 20. lipnja: Filmovi dobitnici nagrade Oktavijan Hrvatskoga društva filmskih kritičara – Ježeva kuća, red. Eva Cvijanović; Oni samo dolaze i odlaze, red. Boris Poljak; Sve bih ostavio ovdje, red. Ivan Faktor; Tanja, red. Jasna Nanut i Zvir, red. Miroslav Sikavica; Područje bez signala, red. Goran Turković, Marko Šesnić i Manuel Šumberac

  • Ježeva kuća, red. Eva Cvijanović

    Na Danima hrvatskog filma svoje godišnje nagrade Oktavijan dodjeljuje Hrvatsko društvo filmskih kritičara najboljem filmu u kategorijama prema filmskim rodovima: animiranom, dokumentarnom, eksperimentalnom, igranom i namjenskom. Ocjenjivači su članovi HDFK-a, koji ocjenjuju filmski uradak u cijelosti, imajući na umu sve njegove sastavnice, filmski jezik te umjetničku nadogradnju. Može se dogoditi da u jednoj kategoriji dva filma dobiju istu ocjenu pa dijele nagradu, odnosno oba dobiju povelju Oktavijan. Upravo se to zbilo ove godine u kategoriji igranoga filma, gdje su podjednaki laureati filmovi Tanja Jasne Nanut i Zvir Miroslava Sikavice. Isto tako, može se dogoditi da Oktavijan dobiju filmovi koji su i laureati nagrada tročlanog stručnog žirija Dana hrvatskog filma, što je dodatna potvrda kvalitete filmova jer se  odlučuje posve odvojeno. I to se zbilo ove godine. Oktavijana za igrani film dobio je kratki film Zvir Miroslava Sikavice, koji je dobitnik i Grand Prixa 26. Dana hrvatskog filma, a Oktavijana za najbolji dokumentarni film dobio je dokumentarac Oni samo dolaze i odlaze, čijeg je redatelja Borisa Poljaka stručni žiri DHF-a nagradio za najbolju režiju.
    Ježeva kuća, red. Eva Cvijanović
    Može se i film nagrađen Oktavijanom poklopiti s najboljim filmom po izboru publike. I to je bio slučaj ove godine. Oktavijana za najbolji animirani film dobio je stop-animacijom rađen film Ježeva kuća Eve Cvijanović, koji se najviše svidio gledateljima, ali je dobio i nagradu stručnoga žirija DHF-a za najbolju glazbu, koja je pripala skladatelju Darku Rundeku. Tako je Ježeva kuća na 26. DHF-u dobila najviše nagrada. Kada je riječ o Ježevoj kući, valja istaknuti da je i na upravo završenom međunarodnom festivalu animacije u francuskom gradu Annecyju dobila nagradu mlade publike. No to nije film isključivo za djecu, premda ga ona lako zavole zbog iznimno lijepo izrađenih lutaka i prekrasne scenografije te tople i poučne priče. On nosi i univerzalnu poruku o vrijednosti doma i pripadanja, aktualnu i danas u suvremenom svijetu, te poticaj odraslima da o tome razmisle. Usto, tehnika stop-animacije, kojom je film snimljen, vrlo je zahtjevna.
    Oni samo dolaze i odlaze, red. Boris Poljak
    Oni samo dolaze i odlaze, dobitnik Oktavijana za najbolji dokumentarni film, izvrsno je strukturiran, snimljen, režiran i montiran film. U njemu se vide prepoznatljive poetika i estetika redatelja Borisa Poljaka, već i dosad nagrađivanog autora. Njegov autorski pristup jest jednostavan, posebice neprimjetna kamera koja snima događaje i ljude na splitskoj plaži tijekom jednoga dana i noći, ali ga kontrapunktira složenošću važnih tema koje se otkivaju i koje su društveno vrlo bitne. U filmu se nenametljivo prikazuje i sraz uhodane svagdašnjice domaćih starijih mještana i turističke mladeži s noćnim zabavama.
    Sve bih ostavio ovdje, red. Ivan Faktor
    Oktavijan za najbolji eksperimentalni film pripao je jedanaestominutnom filmu Sve bih ostavio ovdje istaknutog umjetnika u tom području Ivana Faktora, koji je posvetio Marini Viculin. Na vrlo specifičan način snimljena je priroda, zimsko okruženje s tek pokojom naznakom ljudi, a sve teži visinama i nebu. Tišina i prirodni zvukovi izmjenjuju se. Naslućuje se misao da se rado ostavlja sve zemaljsko kako bi se dobilo bolje vječno. Tome pridonose zgusnuta struktura i kratkoća filma.
    Zvir Miroslava Sikavice
    Već su navedeni laureati Oktavijana za igrani film. Oba su drame koje prikazuju društvene probleme kod nas danas - i na općoj i na pojedinačnoj razini. Zvir je izvrsno režiran, montiran i odglumljen film, i to s neprofesionalnim glumcima. U samo 14 minuta vješto je vođena priča, pomalo dokumentaristički, o izostanku solidarnosti među ljudima, nezakonitoj gradnji u Dalmaciji koju treba rušiti, te moralnoj dvojbi oca pri prihvaćanju posla i odgoju sina. Dramskih obrata i napetosti ima dosta, što dramaturški pojačava snagu filma. Zvir Miroslava Sikavice prepoznat je i nagrađivan film i na međunarodnim festivalima.
    Tanja, red. Jasna Nanut
    Film Tanja redateljice i scenaristice Jasne Nanut bavi se pak problemima mlađih ljudi danas, putem obiteljske drame. Oni teško dolaze do posla, međuljudski i ljubavni odnosi su nestabilni, pojavljuju se problemi s bolesnim i starim roditeljima, a sve žele prikriti i lakše podnijeti uz pokušaje duhovitosti i međusobnih igrica. Snimljen je zimi i većinom u okrilju noći, što pojačava tjeskobnu situaciju. Film prati povratak nezaposlene tridesetogodišnje Tanje bez stana i same, u stan bolesnog ali vrlo brižnoga oca. Susreće prijatelja iz djetinjstva, no sve ostavlja gorak okus besperspektivnosti u životu. Vrlo je dobra gluma Marine Redžepović, Zdenka Jelčića i Krešimira Mikića, kao i kamera i ritam filma.
    Područje bez signala, red. Goran Turković, Marko Šesnić, Manuel Šumberac
    Oktavijana za najbolji namjenski film dobio je vrlo kratki teaser Područje bez signala. To je animirani promotivni film za televizijsku seriju u nastajanju, prema istoimenom romanu Roberta Perišića. Redatelji su Goran Turković, Marko Šesnić i Manuel Šumberac, koji je i animator. Posve u sivoj boji s mnoštvom sićušnih ljudi u sivom okružju strojeva, naslućuje radnju serije. Goran Turković i Marko Šesnić grafički su dizajneri koji su dosad ne samo dizajnirali mnoge uvodne i odjavne špice filmova i televizijskih serija, nego su za njih dizajnirali i plakate. Upravo je na Danima hrvatskog filma, u prostoriji Akademije dramskih umjetnosti u Frankopanskoj ulici 22, otvorena prva izložba njihovih filmskih plakata.

    © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 26. lipnja 2017.

Piše:

Marijana
Jakovljević

kritike i eseji