Tajne i ljepote duše i srca

27. Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb, 5. – 10. lipnja 2017.: Crvena kornjača (La tortue rouge), red. Michaël Dudok de Wit

  • Crvena kornjača (La tortue rouge), red. Michaël Dudok de Wit

    Ovogodišnji Svjetski festival animiranoga filma – Animafest Zagreb, imao je vrlo jaku konkurenciju među natjecateljskim filmovima i kratkoga i dugoga metra. Među devet dobrih dugometražnih animiranih filmova, pristiglih s raznih krajeva svijeta, jedan se ipak posebno istaknuo mnogim svojim jedinstvenostima, te zasluženo dobio Grand prix. Riječ je o filmu Crvena kornjača prvom cjelovečernjem animiranom filmu vodećega nizozemskoga umjetnika, redatelja i scenarista, oskarovca Michaëla Dudoka de Wita, koji živi u Londonu. Njegov prepoznatljiv originalan stil, nadograđen novim umjetničkim nadahnućima i likovnim rješenjima, te toplina boja i toplina priče zaogrnute u fantastičnu glazbu, fascinirao je sve. Prekrasan je to film koji svojom, na prvi mah skrivenom slojevitošću priče, utkane u alegoriju, mistiku, čaroliju ali i u surovu i ujedno veličanstvenu prirodu, plijeni dah i svu pozornost očaranih gledatelja. Usto, Michaël Dudok de Wit ostao je vjeran sebi i svojim dosadašnjim kratkometražnim filmovima, pa je i sada napravio pravo remek-djelo bez dijaloga, ali sa snažnim osjećajima!
    Crvena kornjača (La tortue rouge), red. Michaël Dudok de Wit
    Michaël Dudok de Wit slika i crta tintom i vodenim bojama, što čini temeljnu teksturu pozadine i likova koje prati neizbježna sjena. Jednostavnost je glavna značajka, koja potvrđuje kako je često manje više, i taj je kontinuitet u njegovim djelima očit. Zapažen je kao izniman autor još od svojega filma Redovnik i riba (Le moine et le poisson, 1994) ovjenčanog mnogim nagradama i nominacijom za Oscara. Zlatni kipić osvojit će 2001. godine njegov kratkometražni film Otac i kći (Father and Daughter, 2000), koji je dobio i Grand Prix na Animafestu 2002. godine. Jedinstven je njegov kratki film Aroma čaja (The Aroma of Tea, 2006), kao eksperimentalan film naslikan upravo čajem.

    Sve je to dovelo tog iznimno nadarenog ali i samozatajnog umjetnika do ponude koja ga je toliko iznenadila da je prvotno odgovorio da je ne razumije. Naime, ugledni japanski studio Ghibli, kojega su osnovali legendarni Hayao Miyazaki i Isao Takahata, htjeli su da za njih Michaël Dudok de Wit snimi dugometražni film. I doista, Crvena kornjača prvi je film koji nije japanski, a koji je producirao studio Ghibli. Umjetnički producent bio je Isao Takahata, poznat po filmovima Groblje krijesnica (Hotaru no haka, 1988) i Princeza Kaguya (Kaguyahime no monogatari, 2013). De Wit je dakako s oduševljenjem prihvatio, a njegov je rad i stil obogaćen utjecajem japanske anime.
    Crvena kornjača (La tortue rouge), red. Michaël Dudok de Wit
    Crvena kornjača ove je godine bila nominirana za Oscara, dobila je nagradu Annie za najbolji nezavisni animirani film, posebnu nagradu žirija u programu Un certain regard festivala u Cannesu, FIPRESCI-jevu nagradu u Ljubljani te još nekoliko nagrada kojima se pridružio i Grand prix Velikog natjecanja dugometražnog filma Animafesta. U toj bezvremenskoj priči o čudesnoj ljepoti i radosti života i životnoga ciklusa unatoč neželjenim situacijama, veličini i ljepoti prirode unatoč prirodnim nepogodama, arhetipskom motivu preobrazbe, toplim ljudskim osjećajima, ljubavi, mistici, fantaziji i stvarnosti koji se isprepliću, očito su se prepoznali mnogi. Tajne i ljepote dubine duše i srca Michaël Dudok de Wit vrlo rafinirano prenosi, otkrivajući i veliku ljubav za čovjeka.

    Prekrasna glazba, sa samo prirodnim zvucima, slijedi ritam pokreta likova i njihovih osjećaja – katkad brzo, katkad tiho i meditativno. No film ima izvrsnu unutarnju dinamiku, tempo koji drži film i vodi gledatelja prelijepom vizualnošću, istančanom likovnošću, u tu pustolovinu života bez potrebe za riječju, dijalozima. Sve je jasno. Osim Gudačkoga kvarteta Leoša Janáčeka, ostalu je glazbu skladao Laurent Perez Del Mar. Michaël Dudok de Wit i sam je glazbenik – svira glasovir, sklada, a najdraži su mu džez i bluz. No kako kaže, njegova glazba nije za njegove filmove. Michaël Dudok de Wit bio je dragi gost Animafesta, govorio je o svojem filmu i održao radionicu.
    Crvena kornjača (La tortue rouge), red. Michaël Dudok de Wit
    Crvena kornjača je na prvi pogled robinzonski film, jer se jedan brodolomac našao sam na pustom otoku. Isprva se svim silama trudi sagraditi splav koji opetovano ruši velika crvena kornjača. De Vit odlično dodaje male ali česte duhovite dijelove sa simpatična tri raka koja su mu, uz ptice, jedino društvo. No sve se mijenja kada se iznenada crvena kornjača pretvara u prekrasnu crvenokosu djevojku. Prvotna plahost pretvara se u ljubav, radost, dobivanje djeteta i sve obiteljske važne odnose, a život dobiva neočekivanu puninu na pustom otoku... Crvena kornjača već pliva u našim kinima...

    © Marijana Jakovljević, FILMOVI.hr, 13. lipnja 2017.

kritike i eseji