Vrijeme donosi promjene

Ljeto u Brooklynu (Little Men), red. Ira Sachs

  • Ljeto u Brooklynu (Little Men), red. Ira Sachs

    Ira Sachs svojim je posljednjim djelima Keep the Lights On (2012) i Love is Strange (2014) pokazao da je posrijedi filmaš koji ima sposobnosti stvarati male filmove, koji ne ovise toliko o velikim i razgranatim pričama, koliko o intimnim interakcijama protagonista, njihovim svakodnevnim dvojbama i nadanjima, kroz koje otkriva bogate unutrašnje svjetove likova. Navedeni naslovi ujedno pokazuju novi trend u kontekstu razmatranja LGBT problematike kada više nisu posrijedi priče o autanju ili nastojanjima uklapanja u zajednicu, nego sada protagonisti otvoreno žive svoje živote. Posrijedi je ono što je Ben Walters u članku objavljenom 2012. godine u Guardianu pod naslovom New-wave queer cinema: 'Gay experience in all its complexity' nazvao „new 'new queer cinema'“: realističan prikaz svakodnevnog životnog iskustva kroz propitivanje queer identiteta „putem priča koje rezoniraju preko toga konteksta“, čemu su Weekend (2011) Andrewu Haigha i upravo Keep the Lights On dali veliki obol.
    Ljeto u Brooklynu (Little Men), red. Ira Sachs
    Ljeto u Brooklynu redatelja udaljava od queer problematike, iako je u pozadini naznačena kroz skiciranje Jakeova odrastanja i autsajderstva, no zadržava bitne idejne i stilske preokupacije primjetne u njegovim prijašnjim ostvarenjima. Posrijedi je djelo prostorno i vremenski ograničene priče, komorno svojim ugođajem te gotovo podsjeća na čehovljevski dramski komad. Ne spominjem Čehova uzalud – otac jednog od dvojice glavnih protagonista – Jakea (Theo Taplitz), poluuspješan je njujorški glumac Brian Jardine (Greg Kinnear), koji priprema ulogu u kazališnoj inscenaciji Galeba. Slično kao i u Čehovljevim dramama, tako je i u Ljetu u Brooklynu naglasak stavljen na psihologizaciju protagonista, postavljanje njihovih složenih odnosa te razvijanje atmosfere te problematizacije kompleksa vremena.

    Pritom je radnja sasvim utrnuta jer se ništa dramatično i sudbonosno ne događa – posrijedi je niz malih sitnica koje čine život u njegovoj složenosti. Brian se seli sa Manhattana u Brooklyn jer nakon smrti oca Maxa, s kojim je imao otuđen odnos, tamo nasljeđuje kuću. U prizemlju se nalazi poslovni prostor – krojačka radnja koju vodi Čileanka Leonor (Paulina Garcia). Njezin ekstrovertirani sin Tony (Michael Barbieri) sprijateljuje se s povučenim i umjetnički nastrojenim Jakeom. Brian i njegova sestra Audrey (Talia Balsam) žele povisiti najamninu jer ulica postaje atraktivna, pa se na taj način mogu bolje financijski osigurati, tim više što Briana proganja činjenica da ga financira supruga Kathy (Jennifer Ehle), uspješna psihoterapeutkinja. Leonor ne može financijski podnijeti povišenje najamnine te smatra da zbog prisnosti s Maxom ima pravo na ostanak u prostoru.
    Ljeto u Brooklynu (Little Men), red. Ira Sachs
    Sachs izbjegava melodramatski intonirane situacije te burne obrate, pa je priča u cijelosti temeljena na interakcijama protagonista te srazu njihovih stavova te moralnih dvojbi i preokupacija. U pozadini tih intimnih proživljavanja, gdje u malo vremena i malo riječi autor uspijeva uvjerljivo zaokružiti karaktere i ocrtati narav odnosa unutar dviju obitelji, provlači se problematika vremena i društvenih te ekonomskih promjena. U razgovorima likova učestalo se javlja shvaćanje da se susjedstvo promijenilo. Leonorina radnja staromodna je i predstavlja retro podsjetnik na neka druga, romantičnija vremena za koja gramzivi kapitalizam nema sluha. Svojom poslovnom politikom ona se ne želi prilagoditi novonastalim ekonomskim i društvenim trendovima pa tvrdoglavo ustrajava na pravima koja su temeljena na emocionalnom odnosnu s prijašnjim vlasnikom.

    Brian pak vidi priliku da osigura vlastitu egzistenciju, dodatno potaknut Audreynim gramzivim pristupom, iako je mučen moralnim dvojbama. Vrijeme donosi promjene, a likovi se s njima na različite načine suočavaju, često negirajući popudbinu koju nosi sa sobom. Poslovni prostor kao mjesto sukoba otvara pitanje tko ima više prava na njega: pravni nasljednici koji nisu imali razumijevanja za onoga tko im je nasljedstvo ostavio ili došljakinja koja je bila vezana uz Maxa. U pozadini se implicitno ocrtavaju, isprepliću i ukrštavaju složene priče o gradu u procesu promjene, imigraciji te klasnim previranjima i aspiracijama.
    Ljeto u Brooklynu (Little Men), red. Ira Sachs
    Scenarij Sacha i stalnoga mu suradnika Mauricija Zachariasa (Keep the Lights On, Love is Strange) odlično je i vrlo koncizno uobličen. Likovi su zaokruženi i višedimenzionalni, nema pozitivaca i negativaca jer u danom kontekstu svatko od njih nastoji preživjeti pa su im perspektive shvatljive. I Leonor i Brian služe se strategijama manipulacije i pravdanja: ona potencira njegove sumnje da ga otac nije doživljavao kao ozbiljnoga čovjeka, a on se pravda poticajima svoje sestre te nasljednim pravom i promjenama koje donosi vrijeme. Autori znaju da nije nužno sve iskazati dijalozima, pa puno toga ostaje neizrečeno ali se naslućuje putem odlične glumačke međuigre cijelog ansambla – Grega Kinneara, Jennifer Ehle, Thea Taplitza, Michaela Barbierija i Pauline Garcije.

    Kroz sukob generacije roditelja paralelno se prati razvoj čvrstoga prijateljstva između Jakea i Tonyja tijekom školskih ljetnih praznika, što je poticaj za razmatranje problematike odrastanja i suočavanja s razočaranjima te dodatno zaoštrava Brianove moralne dvojbe. Dinamičan svijet istraživanja dvojice dječaka kontrapunktiran je egzistencijalnim problemima njihovih roditelja, iako Jakeove i Tonyjeve nedaće nisu ništa manje složene.

    Ljeto u Brooklynu naoko je jednostavan, no višeslojan film, koji je svojom komornošću u rukama manje vješta redatelja mogao upasti u pretjeranu teatralnost. Sachs navedeno vješto izbjegava. Njegov redateljski rukopis je klasičan no dinamičan i u skladu s nastojanjem da djelo predstavlja isječak života.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 3. ožujka 2017.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji