Za promjenu, klasicizam

Sve najbolje, red. Snježana Tribuson, sklad. Dinko Appelt

  • Sve najbolje,  red. Snježana Tribuson

    Sve najbolje
    je romantična komedija božićnog ugođaja sa više naoko nepovezanih likova te dodatkom šarma, simpatičnosti i domaćeg humora karakterističnih za djela Snježane Tribuson. Glavne likove čine slastičarka Verica kojoj se sviđa majstor Ljubo, operna pjevačica Brankica koja nenamjerno krene liječiti nedavni prekid i to sa kolegom iz Španjolske te Brankičin usamljeni otac. Svi su oni, pa čak i brojni sporedni likovi, na ovaj ili onaj način međusobno povezani. Kao i većina romantičnih komedija i/ili božićnih filmova, Sve najbolje će očekivano, moglo bi se čak reći tipično, završiti sretnim događanjima. No, upravo dio radnje vezan uz operne pjevače i realizaciju opere unutar filma omogućilo je neočekivano i netipično glazbeno ostvarenje. Skladatelj Dinko Appelt se u dosadašnjim radovima (ponajviše u ekranizacijama dječjih knjiga Ivana Kušana o Koku) dokazao bogatim orkestralnim partiturama te vještim baratanjem temama. Njegov rad za Sve najbolje nije znatno drugačiji. No, potrebno je uz skladatelja pohvaliti i osobu zaslužnu za odabir ranije nastale, tuđe glazbe jer temelj filmske partiture ne čini Appeltova nego Mozartova djela (i njezine vješto izvedene imitacije).
    Sve najbolje,  red. Snježana Tribuson
    Dočim je klasična glazba (posebice ona romantičkog razdoblja) česti odabir inozemnih redatelja, naši, bez vidljivog razloga, u njoj ne pronalaze privlačnost te je rijetko rabe. Posebice u komedijama koje vrve popularnim pjesmama. Autori ovog žanra (i njegovih podvrsta) čak i u inozemnoj proizvodnji preferiraju manju količinu novoskladane glazbe te daju prednost prepoznatljivim melodijama popularnih pjesama koje kod publike služe poput okidača određenih emocija ili prenositelja poruke putem poznatog teksta. Suprotno tomu, autori filma Sve najbolje odlučili su iskoristiti glazbu Mozartove opere Don Giovanni u kojoj likovi nastupaju, a zatim su ju prenijeli putem neprizorne glazbe na ostatak filma.

    Svaki lik, svaka vrsta scene ili događanja ima određenu temu. Scene u kojima Verica izmjenjuje podsjetnike na samoljepivim papirićima, čini određene pripreme za nadolazeći Božić ili majstora Ljubu praćene su istom klasicističkom melodijom. Scene njezinih susreta sa Tomom praćeni su drugom (ponovo klasicističkom) temom. Ovime autori filma stvaraju osjećaj poznatog i time ugodnog, a istovremeno glazbom (ili njenim izostankom) obogaćuju i učvršćuju priču. Primjer za potonje čine scene operne pjevačice Brankice koji su bez glazbe. Naime, Brankica se, kako i sama kaže, odmara od posla. A njezin posao je upravo glazba. Tek po povratku na kazališne daske, po prihvaćanju uloge Zerline (ali i upoznavanju Španjolca Martina) glazba se vraća u njezin život. I to, potpuno razumljivo, putem ljubavnog dueta Là ci darem la mano koji postaje njihova tema.
    Sve najbolje,  red. Snježana Tribuson
    Sitni detalji pokazuju koliko je pomno partitura izrađivana. Kratki instrumentalni uvod koji sadrži orkestralnu obradu božićne pjesme Jingle Bells (Zvončići) najavljuje godišnje doba radnje. Sljedeća scena sa žoharima donosi duži motiv istaknut među preostalima drugačijim, sumornim (molskim) ugođajem. On se javlja samo još jednom, sredinom filma u nizu scena izrade medenjaka koji započinje kadrom zatrovanih badema. Iako je između dvaju navedenih filmskih cjelina popriličan vremenski razmak i brojna događanja, istaknutost motiva pomaže nam prisjetiti se početne scene i povezati dva događanja, pa čak i naslutiti daljnja.

    Sve najbolje je jedan od onih filmova koji je kvalitetnim glazbenim radom i njegovim gotovo neprimjetnim detaljima učinjen boljim. Jedinstvena partitura klasicističkog ugođaja povezuje raznolike likove, a brojna događanja čini zaokruženom cjelinom uokvirenom dvjema božićnim pjesmama: Zvončići na početku te Tiha noć za smiraj na kraju. Uz sve ostalo, glazbeni odlomci su i odlično montažno riješeni. Izbjegnut je i jedini nedostatak filmova o Koku u kojima zbog velike količine scena bez dijaloga ponekad dolazi do zasićenosti glazbom. Sve najbolje nalazi dobru ravnotežu između scena sa i bez glazbene pratnje. Suradnja Snježane Tribuson, Dinka Appelta i dizajnerice zvuka Dubravke Premar čini hrabru odluku odmaka od uobičajenog uglazbljivanja hrvatske romantične komedije.

    © Lucija Šoštarić, FILMOVI.hr, 11. veljače 2017.