Putokaz obećavajućeg smjera

Čudesne zvijeri i gdje ih naći (Fantastic Beasts and Where to Find Them), red. David Yates

  • Čudesne zvijeri i gdje ih naći (Fantastic Beasts and Where to Find Them), red. David Yates

    Inventivni spinoff/prequel fantastičnoj potterovskoj mitologiji, kaleidoskopski bestijarij svekolike alegorijske imaginarne menažerije, Čudesne zvijeri i gdje ih naći nastao je prema premisi istoimena književnog predloška J. K. Rowling (ujedno i scenaristice filma) divergentnog pak predznaka – svojevrsnog sinkretičkog arhiva svega zamislivog – hogwartsovske katalogizirane enciklopedije nerealne oniričke zoologije – izmišljenih bića kreiranih ljudskom maštom (time vrlo konvergentnog Borghesovoj pseudoznanstvenoj klasifikaciji antičke i medijevalne hibridne dismorfološke faune u Priručniku fantastične zoologije), a čiji je fiktivni autor upravo junak filma – pomalo autističan i smušen znanstvenik magizoolog Newt Scamander (u vrlo individualiziranoj i distinktivnoj interpretaciji Eddieja Redmaynea, koju mnogi /nepravedno/ nalaze iritantnom), njegovatelj i čuvar ekspanzivna i fantazmična zoo-vrta (čudesnici vrsta kao što su Horkrump, Erumpent, Letizvrk, Okami, Poluduh, Prutak, Šnjofavac…) od „najopasnijih bića na Zemlji – ljudi“. J. K. Rowling time, kreirajući nesporno jedan od najizdašnijih i najbogatijih suvremenih blockbuster-imaginarija, otkriva čitav registar osobnih utjecaja – od Borghesa i Baltrušaitisa preko rječitih iluminacijskih dekoracija i poganizma bajki do Junga i Dahla.
    Čudesne zvijeri i gdje ih naći (Fantastic Beasts and Where to Find Them), red. David Yates
    Pritom oživljuje ne samo duh prošlosti (konkretno steampunkovski mračno prohibicijsko njujorško magijsko podzemlje opozitno nadopunjeno huškačkom atmosferom religiozne fundamentalističke šizme lova na čarobnjake i vještice od strane fanatične puritanske skupine američkih nečara /no-majs/, ekvivalenata britanskim bezjacima /muggles/, a što ujedno služi i kao svojevrsni komentar na suvremene svjetske netrpeljivosti i netoleranciju), nego i vrveći egzotizmima čudesa i čudesnog, očuđene prividnosti, otklona od prirodnih zakonitosti i varljivih krajolika; umješno povezujući interno s eksternim (izvanjsko pridonosi osobnom razvoju, primjerice), nostalgično s imaginacijskim, neobično sa svakodnevnim, neusiljeno inkarnirajući čarolije kao potentnost harmoničnih energija koje posljedično kao takve prirodno uzrokuju tražene/željene/potrebne promjene.
    Čudesne zvijeri i gdje ih naći (Fantastic Beasts and Where to Find Them), red. David Yates
    Time ovaj inicijalni celuloidni progenitor nove filmske franšize – pentaptih od ukupno pet planiranih nastavaka, inteligentno produbljuje poznatu čarobnjačku sagu, nudeći ne samo visoko-stilizirani pustolovni eskapizam na prepoznatljivom terenu, nego isti (unatoč zamjerkama, poput narativne epizodičnosti, ponekih nedorađenih likova /primjerice Credencea Ezre Millera/, sporadične nespretno doslovne teške simbolike /odabir divovskog orla Thunderbirda kao direktnog omaža nacionalnom američkom – omaška slična onoj s inauguracijom britanske kraljice u ovoljetnom Spielbergovom hitu BTF: Blagi fantastični gorostas/ ili nesklapna kakofonična, isuviše akcijskog finala – ujedno najslabijeg dijela djela) vuče u novom, intrigantno obećavajućem razvojnom smjeru, pretvarajući svoje duševne maštoplode u (terminom Željka Zorice u još jednom fantastičnom bestijariju Usnulim čuvarima grada Zagreba) „bića-uspomene“ – one zvonke opominjatelje o panacejskoj ljekovitosti arhetipskog.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 26. prosinca 2016.

Piše:

Katarina
Marić

kritike i eseji