Neminovnosti prolaznosti

7. tjedan izraelskog filma, Zagreb, 9. – 13. studenoga 2015.: Oproštajna zabava (Mita tova), red. Tal Granit, Sharon Maymon

  • Oproštajna zabava (Mita tova), red. Tal Granit, Sharon Maymon

    Eutanazija kao ubojstvo iz milosrđa, najčešće neizlječivo bolesne osobe i uz njenu suglasnost, kompleksno je sociološko pitanje; smatra se suprotivnom osnovnom ljudskom nagonu – želji za preživljavanjem, religijski se, primjerice u kršćanstvu i židovstvu, počesto smatra činom suprotnim božjim zakonima, a inherentno otvara i mnoge etičke dvojbe i propitkivanja jesu li postupci eutanazije zapravo ikad moralno dopustivi. Snimljeni su mnogi naslovi na tu temu, a među najpoznatijima je Život je more (Mar adentro, 2004) Alejandra Amenabara po stvarnom slučaju kvadriplegičara Ramona Sampreda ili belgijski Kill me Please Oliasa Barca (2010), a poznati su i medijski praćeni mnogi slučajevi eutanaziranih osoba, poput Terri Schiavo, Tracy Latimer, Chantal Sebire, Godelieve De Troyer, Dannyja Bonda ili Brittany Maynard, da se spomenu samo neki.

    Istom temom bavi se i izraelska tragikomedija Oproštajna zabava, nominirana za čak četrnaest nagrada izraelske filmske akademije. Njezina je najuspješnija stavka i najjači adut fino balansiranje morbidno-makabričnog humora s teškom kontroverznom temom, čime dvojac scenaristica i redateljica Tal Granit i Sharon Maymon kreiraju specifičan ton djela, inauguracijom one najranjivije skupine – starije životne dobi, smještene u ustanovi za zbrinjavanje. Naročito je zabavno prikazano sakupljanje grupe staraca koja se na milosrdan čin naspram svojih umirućih kolega iz doma sprema tajnim pomnim planiranjem, na način prepoznatljiv iz podžanra filmova pljačke.
    Oproštajna zabava (Mita tova), red. Tal Granit, Sharon Maymon
    Razigrano ih glume izraelski glumci-veterani (Ze'ev Revach, Levana Finkelstein, Aliza Rosen ili Ilan Dar), s ostarjelim tijelima ali s psihom zaigrane vragolaste djece. Tako film obiluje slapstick-gegovima (zabavan uvod u kojem jedan od likova telefonski glumi Boga kako bi dao poticaj za život ostarjeloj štićenici doma za starije osobe, zaustavljanje skupine staraca u automobilu od strane policajca i njihov način izvlačenja od kazne) i apsurdno začudnim momentima (glazbeni interludiji), ali nikad na tragu dobro poznatog frenetičnog ritma svojstvenog američkim komedijama.

    Pritom Oproštajna zabava nikad ne propituje niti osuđuje postupke svojih protagonista; radije empatično i s razumijevanjem sagledava njihove motive, fokusirajući se na njihov osobni osjećaj odgovornosti – to može biti odgovornost da se umirućem pruži bolja opcija od životne patnje ali i ona da se poštuje život u svojoj punoj formi, bez obzira na njegovu trenutnu manifestaciju. Sve u svemu, sve važne teme – života, smrti, ljubavi, prijateljstva, obitelji i suportivnosti grupe, obrađuju se s itekakvom svjesnošću o humanoj realnosti, no ujedno ludično razigrano, ostavljajući gledateljima gorkoslatki trag neminovnosti prolaznosti.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 9. studenoga 2015.

Piše:

Katarina
Marić

kritike i eseji