Bračni zastoj

MAXtv Filmomanija 9, Zagreb, 1. – 14. listopada 2015.: U potrazi za vatrom (Digging for Fire), red. Joe Swanberg

  • U potrazi za vatrom (Digging for Fire), red. Joe Swanberg

    Iako se na prvi pogled može učiniti da je indie-drama U potrazi za vatrom mješavina svega i svačega – od drame, trilera, ljubavnog filma, čak bihevioralne studije ili buddy-komedije, bazno njeno ozračje ipak je ono stabilnog, prepoznatljivog i kvalitetnog nezavisnog filma, temeljenog na improvizacijskim dijalozima i nadasve neopterećenom odmatanju radnje; sigurna ruka priznatog redatelja Joea Swanberga čuva ga pak od otkliznuća od inicijalne vizije – zrelog i inteligentnog razmatranja o braku, njegova očuvanja kompromisima ili pod svaku cijenu, u ime institucije ili ljubavi među partnerima odnosno zbog djece.

    Pritom mogućnost i iskušenje nevjere stalno lebdi u zraku i iako film predstavlja interakciju čitavog niza marginalnih likova koji opušteno i besteretno ulaze i izlaze s mizanscene, kao ocrtavatelji i označitelji začinskih sitnica svakodnevnog života (među ostalima tu su i Orlando Bloom, Sam Rockwell i Anna Kendrick), fokus stalno ostaje na dvoje bračnih partnera i sve što se događa zapravo biva svojevrsnom metaforom njihova centralnog odnosa (interpretacije Jakea Johnsona i Rosemarie DeWitt).
    U potrazi za vatrom (Digging for Fire), red. Joe Swanberg
    Suprugovo kopanje vrta iznajmljene kuće u kojoj privremeno odsjedaju te posljedični pronalazak kostura, pištolja i inih memorabilija i dokaza potencijalno umorenih te suprugino odvajanje u formi noćnog solo-izlaska, samo su pokazatelji da kopanje odnosno odvojenost i zastranjivanje kao fizičke čini ne moraju nužno značiti odvajanje i dubljenje jaza u odnosu centralnih likova nego čak štoviše, produbljivanje njihova međusobnog emotivno-duševnog odnosa nakon šizmičko-mijazmične točke bračnog zastoja, jezgrovito sažetog u potrebi rješavanja nagomilane hrpe neplaćenih računa i poreza.

    Swanberg suvereno dokumentira i orkestrira svoj pitoreskni (gotovo altmaneskni) kumulativni ansambl-mikrokozmos svojevrsne poetske vizualne estetičnosti svakodnevnih predmeta i detalja u dugim kadrovima s neobičnim kutovima izvora svjetla u destabilizirajućim noćnim scenama obasjanima samo džepnom lampom snimatelja Bena Richardsona te iako ne napušta svoj prepoznatljiv rukopis, kreira film koji s malo kazuje puno te sigurno korača prema mainstreamu i zasigurno će pronaći svoj put i do šire publike.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 12. listopada 2015.

Piše:

Katarina
Marić

kritike i eseji