Gdje je nestala bolnica?

Novi Južni Zagreb, red. Darko Fritz

• 
  
  Kratki eksperimentalni film Novi Južni Zagreb (14 minuta, Hrvatska, 2015) multimedijalnog umjetnika Darka Fritza, bavi se istraživanjem filmskih postupaka, potragom za nepoznatim i zapostavljenim mogućnostima filmskog izraza kroz načelno pitku i zanimljivu, pojednostavljeno rečeno, dokumentarnu usporedbu starog i novog, zamišljenog i ostvarenog, željenog i realiziranog, obmanjujućeg i realnog. Neumitna prolaznost svega što postoji – onoga za što pjesnik reče „samo mijena stalna jest“ - gotovo je neizbježna tema malne svakoga filma, umjetnosti koja postoji isključivo kroz trajanje, kroz vrijeme. Ako prolaznost i nije prva, izravno obrađena tema najvećeg broja filmova, onda jest njezin implicitni, podrazumijevani, podtekstualni temelj, vazda zanimljiv, svakome razumljiv i blizak, s kojim se gledatelj spontano povezuje.
  
  U današnje posttranzicijsko doba, u nas, a bit će i u većini zemalja što su nekoć strogo formalno ili tek okvirno pripadale takozvanom Istočnom bloku, jedno od neugašenih pitanja svakoga tko je dio života proveo u bivšem državno-političkom sustavu jest ono o tome je li nam bolje bilo tada ili nam je bolje sada? Jesmo li odbacivanjem okova komunizma, odnosno samoupravnog socijalizma, i ulaskom u žuđeni demokratski kapitalizam dobili ono što smo željeli ili smo dobili upravo ono čega smo se ponajviše bojali kao crne budućnosne prijetnje socijalističkog samoupravljanja? O tome ne razglabaju samo intelektualci i umnici, već i puk, svakovići koji su svojedobno i sami, s radošću i entuzijazmom, na svoj način – glasanjem na demokratskim izborima – pridonijeli oblikovanju društva u kojem smo sada.
  
  Demokracija, samostalnost, svoji na svome. Stvarne tržišne vrijednosti. Je li tome tako? Jesmo li sretni? Jesmo li zadovoljni? Je li razlika između ondašnjice i današnjice doista tako velika ili je mnogo toga bitnoga ostalo isto, tek uz kozmetičku izmjenu imena, kao što se, primjerice, ono isto što se svojedobno nazivalo ekonomskom depresijom danas naziva recesijom? Kratki, četrnaestominutni eksperimentalni film Novi Južni Zagreb, dakako, ne razmatra sve te nedoumice, a još manje na njih daje odgovore, no tematski počiva u rečenom kontekstu i nedvoumno budi mnoge upitne asocijacije i razmišljanja o spomenutome. Rođen 1966., Darko Fritz imao je prilike okusiti život u samoupravnom socijalizmu SFRJ i potom se naći u novoj društvenoj paradigmi. Stoga vjerojatno nije slučajno da je za sudjelovanje u umjetničkom projektu Zamišljanje budućnosti, izabrao osvrnuti se baš na urbanistički pothvat izgradnje Novoga Zagreba, zamišljen prije Drugoga svjetskog rata, a postupno realiziran nakon njega, s prvom javnom prezentacijom plana 1962. godine.
  
  Koliko je od zamišljenoga do danas ostvareno, koliko je projekt bio prodavanje magle i skupljanje bodova, financijskih i ugledonosnih, a koliko stvarno nastojanje za boljitkom? Jedna od zanimljivosti na koje je Fritz naišao tijekom priprema jest da na maketi plana budućeg Novog Zagreba, tada zvanog Južni Zagreb, onoj izrađenoj 1962. godine, a koja je danas izložena u Muzeju Grada Zagreba, nedostaje, primjerice, zgrada bolnice planirane u Zapruđu, dok se na onodobnim fotografijama iste makete ta bolnica jasno vidi. Je li ona s makete nestala slučajno ili namjerno? U samom filmu, pak, prva zračna snimka Zagreba i Novog Zagreba fotografija je zabilježena iz britanskog špijunskog zrakoplova 1944. godine. Najnovije zračne snimke su one satelitske, programa Google Earth. Nekadašnje vojno, tajno špijuniranje, danas je javno, korporativno, i ne zove se špijuniranje.
  
  Film Novi Južni Zagreb počinje kao razmjerno nekonvencionalan, dinamičan, vizualno i zvučno, odnosno percepcijski zahtjevniji, no narativno razumljivo postavljen dokumentarni film s kronološki standardnim polazištem u davnašnjoj ideji o izgradnji Zagreba preko Save, čak popraćen glasom pripovjedača (arhivskim snimkama) koji nas obavještava o tijeku i razvoju događaja. Ispunjen arhivskim slikopisnim zapisima koji se izmjenjuju sa snimkama spomenute fizičke makete plana Južnog Zagreba, s računalno oblikovanim virtualnim i animiranim maketama te sa svježim snimkama načinjenima letećom kamerom, odnosno dronom ili trutom, film do završnice generalno slijedi kronološku liniju prema sadašnjici. No narator se vrlo brzo gubi, montažna dinamika postaje sve intenzivnija, a zvukovi i šumovi – strojno-računalno ječanje, cviljenje, struganje, zujanje, ferceranje i slično – te možebitna glazba koja to i nije, otprve uhu i duši neugodni, postaju sve glasniji i napadniji, sve više uznemiruju. Kombinacija opuštajućih panoramskih snimaka i vožnji s gotovo agresivnom montažom, pri čemu je gledatelju često uskraćena mogućnost zadovoljavajuće percepcije kadra, izaziva posve neobičan osjećaj, dojam očuđenja.
  
  Kako smo nakon premijernog prikazivanja filma u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti doznali iz prezentacije Fritza i iz njegova javnog razgovora s filmologom Hrvojem Turkovićem, Novi Južni Zagreb oblikovan je na tragu strukturalističkog filma, kojeg su u nas dijelom opusa glasoviti predstavnici bili primjerice Ivan Ladislav Galeta i Tomislav Gotovac. Materijal je montiran uz pomoć algoritamskih programa, no različito od strogih strukturalista, Fritz je sebi dozvolio i određen autorski odmak izvan koncepcijskih ograničenja višeg reda. Rezultat je djelo koje pažnju plijeni supostavljanjem preciznog (čitljivog, ako ne i razumljivog, i bez autorova objašnjenja) i kaotičnog, dokumentarno razaznatljivog i apstraktnog, koje omogućava uživanje u općem, da kažemo, vizualno zvučnom dizajnu i koje se sadržajno doima uvelike poticajnim, mada ne i posve zaokruženim.
  
  Ako bismo ga htjeli interpretirati u smislu društvenog komentara, drznemo li se pokušati iščitati autorovo mišljenje o odnosu nekadašnjice i sadašnjice, na temelju ritma filma, razmjerno preglednog i razumljivog u prvom dijelu koji je smješten u prošlost, uvelike rastrzanog u završnici, smještenoj u današnjost, mogli bismo naslutiti da želi reći, ili da osjeća, kako je običnom čovjeku ondašnje društvo bilo, barem naizgled, spoznatljivije nego što je današnje.
  
  © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 6. listopada 2015.

Piše:

Janko
Heidl