Bez srčane autentičnosti

Rendez-vous au cinéma / Mjesec francuskog filma, rujan – listopad 2015.: Lijepi dani (Les beaux jours), red. Marion Vernoux

  • Lijepi dani (Les beaux jours), red. Marion Vernoux

    Ultra-lagani francuski romantični dramolet-komedija, adaptacija romana Fanny Chesnel Une Jeune Fille Aux Cheveux Blancs (Djevojka bijele kose), u središtu opservacjie stavlja teme starenja/umirovljenja i preljuba/seksualnosti te ih međusobno povezuje i poručuje da život u šezdesetima ne mora nužno značiti završetak nego ponekad i početak, te opservira razliku između (prave) ljubavi i zaljubljenosti (strasti). Umirovljena udana junakinja pritom aferi pribjegava s puno mlađim muškarcem, čime se redateljica poigrava kako s učestalim klišejem veze mlade žene i starijeg muškarca obrnuvši je, tako i sa svojevrsnom Mrs. Robinson motivskom ikonografijom koja na prvu loptu također asocira i na Chabrolov klasik Nevjerna žena (La Femme infidele, 1969) odnosno Lyneov remake Nevjerna (Unfaithful, 2002).
    Lijepi dani (Les beaux jours), red. Marion Vernoux
    Nažalost, ništa od eventualnih uzora ovdje ne zaživljava u punoj snazi. Film, naime, nikad ne ponire ispod površine – navodna tuga zbog gubitka prijateljice koja motivira junakinju da živi život punim plućima nikad nije do kraja razrađena niti je uvjerljiv pokretač zbivanja; jednako tako to nije niti monotona jednoličnost predvidivosti dugogodišnjega braka ili jednostavno kriza identiteta; pomalo distancirana i suzdržana interpretacija dive Fanny Ardant – grande dame francuske kinematografije, između dva simbolička polariteta utjelovljena u suprugu Philippeu (pouzdan i smiren Patrick Chesnais) i ljubavniku Julienu (nemirni frivolni Laurent Lafitte), nimalo ne pomaže u simpatičkom povezivanju s likom te je konačni opći dojam da je riječ samo o plošnoj prezentaciji međugeneracijske afere bez istinske motivacijske supstance ili srčane intenzivne autentičnosti.

    Time to postaje čisti zabavni produkt o ljubavnom trokutu, percepcijski vrlo tipičan francuski film s temama poput preljuba, joie de vivrea i bon viveura te samoaktualizacije kao ideala psihološkog razvoja, no razočaravajuće bezizražajan, nemotivirajući i isprazan, koji nije iskoristio potencijale za provokativnije preispitivanje zadane premise te se u slučaju zanimanja za filmsko-knjiški učestalo obrađivane teme emotivnih prijevara bolje okrenuti recentnim primjercima poput intrigantne serije Afera (The Affair, 2014) Hagai Levija i Sare Treem ili popularno-laganom i pitkom štivu Paula Coelha Preljub.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 2. listopada 2015.

Piše:

Katarina
Marić

kritike i eseji