Krhka ljepota života

5. Fantastic Zagreb Film Festival, 26. lipnja – 4. srpnja 2015.: Priča o princezi Kaguyji (Kaguyahime no monogatari), red. Isao Takahata

  • Priča o princezi Kaguyji (Kaguyahime no monogatari), red. Isao Takahata

    Najnoviji tour de force Studija Ghibli u režiji izvan granica Japana manje poznatog od dvojice suosnivača istog – osamdesetogodišnjeg Isaa Takahate (drugi je Hayao Miyazaki) ovogodišnji je Oscarovski nominant u kategoriji najboljeg animiranog filma – melankolično-elegična adaptacija drevne nacionalne bajke Priča o princezi Kaguyji. Vizualnim pritom dodatno naglašava i podcrtava tradicionalno, mahom se u prezentaciji pozadina nadahnjujući elementima japanskih koloritnih drvoreza u slikarstvu takozvanih plutajućih svjetova (ukiyo) 19. stoljeća; poglavito Hiroshigeinim kachoga cvjetno-životinjskim (ptice, kukci) motivima (a kojima omaž daje i sjetna Princezina lightmotiv-pjesma) ali i Hokusaijevim sansuiga pejzažima kao živopisnim opozitima onodobnoj strogoj dvorsko-sakralnoj umjetnosti.
    Priča o princezi Kaguyji (Kaguyahime no monogatari), red. Isao Takahata
    Iluzija pokreta, a posljedično i bilježenje emocija na licima protagonista koje pritom ostvaruje Takahatina ručno rađena animacija naprosto su frapantni; stroge linije ugljena u prezentaciji likova sporadično se rastapaju u impresionističkim mrljama pastelne ili vodene boje – iako reducirani, pokreti i prikazi bogati su značenjem te i tom karakteristikom djelo prezentira, dodatno potvrđuje i evocira koncept japanske kulture u kojem se iznosi ideja da ljepota nije sam oblik nego radije ono što on izražava ili emanira te umjetnost nastoji uhvatiti ne realnost nego osjećaj ili sugestiju iza oblika, pozadinu pojavnoga svijeta, što dovodi do tugaljive empatične sjete prema neminovnosti iščezavanja ljepote – mono no avare (kroz ultimativni simbol smrtnosti i prolaznosti ljepote – trešnjino drvo koje cvate svega sedam dana). Prštava ljupka radost djetinjstva pokorena u apatičnoj patnji adolescentskih obveza i inicijacije u svijet odraslih naslovne junakinje – duha prirode (rođena iz bambusa; motiv Palčice poznat je i u nas, iako originalno imanentan orijentalnim bajkama – kineska Tikvina djevojčica, vila iz puževe školjke, žena iz cvijeta…) tako se može promatrati ne samo kao žal za djetinjstvom nego i kao alegorija životnih faza razvoja od rođenja do smrti – kako fizičke, tako poglavito interne psihičke, pa čak i kao kritika uvjerenja da se sreća postiže igranjem nametnutih društvenih uloga ili pak materijalnom sigurnošću.
    Priča o princezi Kaguyji (Kaguyahime no monogatari), red. Isao Takahata
    Takahatin dojmljivi film (čije finale možda jest pomalo patetičan spoj budističkog svijeta kamijaasura i deva koji evocira murale iz Mogao špilje zvane i Špilja tisuću Buda i zapanjujućih vilinskih procesija iz europske tradicije) sušta je suprotnost suvremenim popularnim i počesto pomodnim komercijalnim animiranim radovima crowdpleaserima, a i publika s kojom može rezonirati svakako je uža, no zato je ta ista publika u konačnici nagrađena virtuoznim, emotivno rezonantnim, visoko sofisticiranim i svakako nezaboravnim uratkom o neizrecivoj i krhkoj ljepoti života.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 4. srpnja 2015.

Piše:

Katarina
Marić

kritike i eseji