U zamci klišeja i šablona

Majstori, red. Dalibor Matanić, sklad. Jura Ferina i Pavao Miholjević

  • Majstori, red. Dalibor Matanić

    Matanićeva komedija Majstori bavi se klasičnim komičnim zapetljancem ljubavnog trokuta koji čine hladni Baja, njegova zanemarena supruga Keka i nespretni majstor Ilija. Humoru pridonosi i karikiranost trolista likova te četvrti lik, morski galeb Duje. Iako sadrži sve elemente potrebne za stvaranje dobre komedije, Matanićev film većina kritičara doživjela je kao šablonizirano djelo. Nažalost, takva mu je i glazba. Majstori poput kakve američke tinejdžerske ili obiteljske komedije vrve pjesmama popularne glazbe. Njima se film nastoji približiti prosječnom hrvatskom gledatelju kojem je očito i namijenjen. Tekstovi ovih pjesama često su i nositelj radnje ili osjećaja likova. Stihovi „ne zna da dolazim zbog nje“ prate Bajino putovanje u malo misto u koje mu je supruga pobjegla, a „niz lice klizi mi bol, od mora ljubavi ostala je samo sol“ dočarava Kekino emotivno stanje. No, takav način postavljanja songova ograničava shvaćanje filma (ili barem njegovih dijelova) izvan hrvatskih granica.
    Majstori, red. Dalibor Matanić
    Istovremeno, upravo pjesme nose (jedinu) kvalitetu filmske partiture i to putem zanimljive igre neprizornog i prizornog. Scenu koja se odvija na zagrebačkom Zapadnom kolodvoru prati pjesma Zlatokosa čiji prigušen zvuk daje naslutiti da je riječ o prizornoj glazbi. Prizornost se potpuno otkriva tek pogledom u vlak u kojemu Kekin suputnik drži radio na kojemu svira navedena pjesma. Druga scena u kojoj Baja odlučuje vratiti Keku započinje punim zvukom Morske vile Daleke obale, da bi se tek u sljedećem kadru u kojemu se na molu, gdje se nalazi Keka, vidio i dječak čiji je radio izvor. Tako je instrumentalni uvod Morske vile zgodno poslužio kao kratki odlomak prividno neprizorne glazbe, da bi se po otkrivanju prizornosti pjesma stišala u pozadinsku pratnju dijaloga čineći romantičnu atmosferu.
    Majstori, red. Dalibor Matanić
    Matanićev uhodani skladateljski duo Jura Ferina i Pavao Miholjević potpisuje neprizornu glazbu filma. Njezina pojava prilično je oskudna, zbog davanja prednosti pjesamama. Ono što se javlja je instrumentacijski raznoliko. Kratki ulomci sa početka filma sadrže zanimljivu uporabu udaraljkaške sekcije koja se kasnije ne razvija niti ostvaruje na način na koji je to u početku nagovještavalo. Neprizornom glazbom drugog dijela filma prevladava pokušaj stvaranja prizvuka dalmatinske tradicijske glazbe trzalačkim instrumentima po uzoru na mandolinu. Problem neprizorne glazbe Majstora je ponajprije prevelika klišeiziranost. Takav pristup tek donekle se poklapa sa komičnim scenama u kojima se Ilijinom nespretnošću priziva ugođaj slapsticka, ali gitara za tugu ili romantiku s klasičnim (a ponegdje i nespretnim) upadima i završecima čini previše ziheraški pristup filmskoj partituri.
    Majstori, red. Dalibor Matanić
    Završni glazbeni odlomak sačinjen od dužih, bezličnih tonova prva je prava neprizorna, pozadinska, a svejedno zbog kvalitete uočljiva glazba filma. No, na način na koji pjesma poput Mjesto za dvoje (s odjavne špice) nikako ne odgovara paru poput Keke i Baje, ta neprizorna glazba svojom ozbiljnošću nikako ne odgovara filmskom žanru u kojemu se nalazi. Kako su Majstori zamišljeni kao lagana zabava, popularne pjesme čine prikladnu glazbenu pratnju. No njihova neprizorna glazba ostavlja dojam nedorađenosti. Komedija je kao filmski žanr često degradirana, a njezina glazba nepravedno shvaćena olako i laganim uratkom. Takvu sudbinu doživjela je i ona Majstora. Autori su svojim dosadašnjim radom pokazali kvalitetu i znanje te je stoga šteta što neprizorna glazba Majstora nije zastupljenija tijekom filma, a potom i cjelovitija filmska partitura. Raspršeni i kratki odlomci djeluju kao da su iz različitih filmskih djela zbog nepovezanosti temom, stilom, pa čak ni instrumentacijom.

    © Lucija Šoštarić, FILMOVI.hr, 28. svibnja 2015.