Prenagljeni klimaks

8. Subversive Festival, Filmski program, Zagreb, 3. – 16. svibnja 2015.: Dok zvijeri spavaju (Når Dyrene Drømmer), red. Jonas Alexander Arnby

  • Dok zvijeri spavaju (Når Dyrene Drømmer), red. Jonas Alexander Arnby

    Suvremena likantropska fantazija, Dok zvijeri spavaju film je o čudovištu – svojevrsnoj vukodlaci / šumskoj dekli / vampirici-kodlakoj ali još i više o čudovišnom, budući da klasični ikonografski kanon za podžanr tipičnih motiva vrlo umješno preoblikuje, subverzira, apstrahira i raskalupljuje te u konačnici potvrđuje koliku potenciju i kritičku refleksivnost u sebi sadrže fantastički metaforički tropi. Njegova strava manje je karnalna a puno više internalna, psihološka, s bazom u socijalno-realističnom miljeu hermetičnog, destruktivno malomišćanskog danskog jutlandskog ribarskog naselja, čiji sumoran, ominozan, izolacijski pesimističan i besperspektivan zamrznut karakter priobalja izvrsno evociraju kadrovi Nielsa Thastuma, sporadično podsjećajući na fotografije finskog umjetnika Mikka Lagerstedta. 
    Dok zvijeri spavaju (Når Dyrene Drømmer), red. Jonas Alexander Arnby
    Naime, adolescentske promjene, tako često prezentirane u hororima – od raznoraznih poltergeistova i carriejevskih telekinetičkih moći, i ovdje su zauzele centralno opservatorsko mjesto – u nepripitomljivoj, dlakavoj djevojčici-ženi / ljepotici-zvijeri usherovski izoštrenih osjetila, čija tvrdoglava čudovišna nekonvencionalnost budi istinska čudovišta u primordijalno mizantropskim muškarcima koji mrze žene u spomenutoj represivnoj konzervativnoj sredini. Na taj način junakinjina metamorfoza postaje prezentant svojevoljnog i odgovornog prihvaćanja vlastite prirode i identiteta (svjesno odbija katatoničan, potisnut i pokoren aspekt vlastite psihe prikazan u majci vezanoj za invalidska kolica) i u tome leži subverzivnost čitavog djela, koje kao takvo suvereno stoji kao metafora za mnoge društvene predrasude, homoseksualnost primjerice. (Slični primjeri mogu se naći u književnosti - vilinska preobrazba heroine Aprylinne Pike u Krilima ili animagusna Mamoru Hosodina dječaka iz animiranog filma Djeca-vukovi.)
    Dok zvijeri spavaju (Når Dyrene Drømmer), red. Jonas Alexander Arnby
    Stoga je prava šteta i razočaranje da Arnby svoj artistički minimalizam svojstven skandinavskom filmu, neminovno evocirajući kako Alfredsona i Vinterberga, tako i samog Dreyera te segmentno Von Triera (šifra: Lomeći valove), nesklapno i nesmotreno uništava prenagljeno induciranom progresijom klimaksa odnosno jednodimenzionalnim, prvoloptaškim i atmosfersko-tonski neusklađenim akcijskim raspletom koji u kontekstu narativne linije još donekle i funkcionira ali svakako je interuptivan refleksivnom simbolizmu subkonteksta djela. No, iako navedeno umanjuje cjelokupan dojam, još uvijek je Dok zvijeri spavaju film vrijedan gledanja te osvježujuć i inteligentan redateljski debi.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 11. svibnja 2015.

Piše:

Katarina
Marić

kritike i eseji