Kad život udari

24. Dani hrvatskog filma, Zagreb, 23. – 26. travnja 2015.: Pobjednički filmovi

  • Piknik, red. Jure Pavlović

    Ove su godine Dani hrvatskog filma, festival respektabilne tradicije, iz niza prikazanih naslova, najboljim odnosnom dobitnikom Grand Prixa proglasili kratki igrani film Piknik Jure Pavlovića, koji je ujedno odnio i nagrade za najbolje uloge (Emir Mušić, Aleksandar Seksan). Riječ je o zaokruženom i stilistički jednostavnom i ogoljenom no emotivno slojevitom, intimističkom filmu, lijepe i monokromatske fotografije neutralnog smećkasto-sivkastog kolorita i krupnih planova Almmira Fakića, sniman kamerom iz ruke koji socijalnoj drami kakvu prezentira daje dodatan dokumentaristički štih, a čemu pridonose i životni, implicitno nivelirani dijalozi, kao i izvrsna minimalistična gluma dvaju protagonista koji savršeno pronose antagonistički no intenzivno snažan odnos oca i sina. Film je prikazan u konkurenciji Berlinalea, a ni inim naslovima mladog redatelja nisu nepoznati svjetski festivali. U kontekstu DHF-a pak, 2010. godine za film Pola ure za baku nagrađen je Zlatnom uljanicom.
    Da je kuća dobra i vuk bi je imao, red. Hana Jušić
    Još jedna domaća mlada redateljska zvijezda Hana Jušić za režiju je nagrađena za predstavljeni film Da je kuća dobra i vuk bi je imao; s prepoznatljivim redateljičinim interesima u obličju razotkrivanja ljudske psihe preko (malograđanskih) druženja u formama bilo piknika, bilo obiteljskih okupljanja (Mušice, krpelji pčele ili Terarij, primjerice), ali svakako oko hrane. Ovim filmom odlazi korak dalje i naglašava halucinogeni aspekt junakinjine psihe, prezentirajući ga nadrealističkim stilističkim postupkom koji idealno razotkriva konvencionalne egzistencije i psihičke turbulencije ispod površine te evidentnom inspiracijom u njemačkom ekspresionističkom slikarstvu deformitetnih, unakaženih lica, pojavnih izobličenja, nakaradnog, bizarnog i groteske na tragu Noldea, Dixa i naročito Ensora postiže prožimanje fantastičnog sa naturalističkim (milje vrlo tjelesnih punktova mesnice i roštiljanja), čime djelo pronosi poruku bunta protiv utvrđenog reda i društvenih konvencija koje potiskuju pojedinca i potiču fenomenologiju iracionalnog uranjanjem u spontano i nesvjesno.

    Na DHF-u nagrađena nagradom najbolje manjinske koprodukcije (njemačko-hrvatske) kao i Oktavijanom za najbolji igrani film, Kokoška Une Gunjak osvojila je i brojne druge festivalske nagrade, među ostalima i Europsku filmsku nagradu za najbolji kratkometražni film. Monokromatskom verističko-dokumentarističkom kamerom iz ruke maestralno graduira i postiže napetost, što je istinski zadivljujuće postignuće u tako kratkoj formi odnosno pronosi dirljiv način neminovnog i naglog, grubog sazrijevanja djece u ratnom Sarajevu.
    Razred, red. Vesna Čudić
    Nagrada Žirija za etiku i ljudska prava, kao i Nagrada publike, pripala je filmu Razred Vesne Čudić, izvrsnom dokumentarcu koji se vizualno šarolikom fotografijom kao potporom tradicijskim romskim vrijednostima, na sebi svojstven način bori protiv predrasuda i netolerancije, prezentirajuči intimne zapise nekoliko romskih djevojaka na razmeđi idealiziranog sanjarenja i surove realnosti.

    Pobjednik kategorije animiranog filma Život s Hermanom H. Rottom estonske redateljice i animatorice Chintis Lundgren, humorno je satiričan i atmosferičan basnolik naslov nezaboravne menažerije (na čelu s mrzovoljnim i razbarušenim štakorom-boemom), flashback-forward prezentirana ljubavna priča, koji odiše ležernošću i autoričinim prepoznatljivim stilom.

    U kategoriji pak namjenskog filma trijumfirala su dva naslova – jedan promotivni i jedan videospot. Nezavisna organizacija civilnog društva Održivi razvoj zajednice (ODRAZ) kroz formu kratkog animiranog filma Lokalni razvoj vođen zajednicom Natka Stipaničeva široj je javnosti na zanimljiv i inovativan način – jasan i pregledan crtež te humoran pristup, pružila osnovne informacije o novom pristupu lokalnom razvoju u EU u razdoblju od 2014. do 2020. godine.
    Lidija Bajuk Trio: Uspavanka, red. Zdenko Bašić
    Tradicijska prigodna pjesma Lidije Bajuk Uspavanka drugi je nagrađeni naslov, u režiji svestranog i uvijek izvrsnog Zdenka Bašića. Onirički atmosferični minimalizam u monokromatskim plavičastim tonovima koji evociraju ujedno večer kao i snježno zimsko doba, prizivaju kako fantazmagorijsko bajkovito i predajno folklorno, tako i mitološka bića poput divova kao i skandinavske majstore ilustracije poput Kaya Nielsena i njegovih kompozicijskih vitičastih modrolikih pozadina kao savršenih vizualnih prezentacija bogatog pučkog imaginarija, kroz apotrogajsku uspavanku te putem umjetnice svjetskog nivoa Lidije Bajuk odnosno njenih pratitelja na eteričnoj harfi Marije Mlinar i baršunastom violončelu samozatajnog umjetnika i plodnog skladatelja Stanislava Kovačića pronose svjetonazorski relativizam kao i subverzivnu izvrnutu realnost snovitog.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 4. svibnja 2015.

Piše:


kritike i eseji