S posvetom

Irena Lulšić, Idoli i barabe. Slavne osobe u književnim djelima: Ogled, Disput / Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2014.

  • Irena Lulšić, Idoli i barabe, Disput / Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2014.Šezdesete su bile posljednja globalna utopija koju iz poštovanja treba pisati velikim slovom, vele neki, a Irena Lukšić zapisuje u Idolima i barabama, zanimljivoj knjizi ogleda izgrađenoj na neuobičajenom konceptu o kojem sama kaže: „Autoričine nakane nisu bile samo ludičke, na tragu avangardnih eksperimenata iz prošloga stoljeća, nego ponajprije usmjerene prema novim žanrovima, novim tehnologijama i novim načinima gledanja stvarnosti u kojoj postojimo ili možda više ne postojimo.“

    Riječ je o nizu kratkih tekstova u kojima autorica u portretno anegdotalnim crticama predstavlja slavne osobe, celebrityje raznih područja – filologe, filozofe, glazbenike, književnike, političare, vojskovođe, pustolove, slikare i iz filmskoga svijeta, glumce – koji su, makar i posve usputno, našli svoje mjesto u nekoj od knjiga objavljenih u uglednoj i nagrađivanoj biblioteci Na tragu klasika zagrebačkog nakladnika Disputa, a kojoj je Irena Lukšić urednica. Nakon leksikonskog portretića pojedine slavne osobe slijedi kratko upoznavanje s književnim djelom u kojem je ova zahvaćena kao lik te, nerijetko, i tumačenje značenja nikad slučajnog ni proizvoljnog piščeva izbora baš tog celebrityja kao epizodista.

    Celebrityji običnom životu pridaju naročit smisao. Oni ga dižu u nebo, do simbola, do znaka,“ – zapisuje autorica. Čitajući, odnosno informirajući se o aktivnostima celebrityja, nama se, običnim, malim ljudima, ne-celebrityjima, čini da dodirujemo život kao takav, u njegovoj elementarnosti i čistoći, jer se suočavamo s pojavama u kojima i sami sudjelujemo, ali na neki čudan način, objašnjava. „Svi smo mi netko drugi.“ – zapisano je kao svojevrstan moto na ovitku knjige. Nastojeći dokučiti opću sklonost svekolikog pučanstva za zavirivanjem u živote znamenitih, autorica dodaje riječi sovjetsko-američkoga pjesnika i esejista, nobelovca Josifa Brodskoga: „Ima nekakve smirene privlačnosti u tome što manje komentira veće, i u našem kutku Galaksije naučeni smo na takve procedure.“

    Poznate osobe, međutim, nisu birane po ključu šezdesetih, bitne supstance naše civilizacije, kako navodi Irena Lukšić, nego po tome jesu li ili nisu zastupljene u knjigama iz spomenute biblioteke Na tragu klasika. To je desetljeće za autoricu knjige Idoli i barabe, navodi se u ogledu nazvanom Slike s izložbe: Šezdesete, važno stoga što je tada, stasajući u Dugoj Resi, osjetila slatki zov faktora x ondašnjih zvijezda, ponajprije pop i rock glazbe, ali i filma. Među fotografijama što ilustriraju knjigu nalaze se one pismovnih omotnica poslanih joj, kao zainteresiranoj obožavateljici, iz primjerice holivudskih filmskih studija Universal, potom iz ureda Gregoryja Pecka, Kirka Douglasa i televizijske serije Bonanza, kao i fotografija s posvetom i autogramom talijanske glumice brazilskog podrijetla Florinde Bolkan.
    Ljepotice dana (Belle de jour), red. Luis Bunuel
    Poglavlje posvećeno glumcima predstavlja njih sedmoro, u rasponu od skandalozne Tallulah Bankhead do austrijsko-holivudskog tjelograditelja Arnolda Schwarzeneggera. Osebujno ponašanje Bankhead figurira kao uzor u kršenju zabrana Zeldi Fitzgerald, junakinji romana Alabama Song Gillesa Leroyja, dok je Schwarzenegger iskorišten kao primjer omraženog kapitalističkog imidža u romanu U očekivanju potresa Zinaide Linden. U zbirci priča Veličanstveni san o nebu Sama Sheparda švedsko-američka diva Ingrid Bergman, zanimljivo, zamjenjuje Alidu Valli kao glavna glumica remek-djela Treći čovjek (The Third Man, Velika Britanija, 1949) Carola Reeda; Francuskinja Catherine Deneuve u ulozi junakinje Ljepotice dana (Belle de jour, Francuska / Italija, 1967) Luisa Bunuela unosi živost u odnos protagonista romana Bezoblični krajolik Petera Stamma, dok se junak romana Tri dana kod moje majke referira na Talijana Marcella Mastroiannija u kinematografskom klasiku Osam i pol (8 ½, Italija / Francuska, 1963) Federica Fellinija. Smeđe suzne oči egipatskog glumca s međunarodnom karijerom Omara Sharifa u Doktoru Živagu (Doctor Zhivago, SAD / Velika Britanija / Italija, 1965) Davida Leana u romanu Turčin i moja majka Mary Helen Stefaniak svojevrstan su ključ za rješavanje obiteljskog misterija, a Francuz Sacha Guitry zastupljen je kao autor svojeg jedinog romana Sjećanja jednog varalice prema kojem je poslije režirao film Roman varalice (Le roman d'un tricheur, Francuska, 1936).

    Jedan će odlomčić pobrojati neke od pjesama popularnih izvođača posvećenih zvijezdama srebrnog ekrana kao što su Bela Lugosi, Bette Davis, Ingrid Bergman, James Dean, Michael Caine, Katharine Hepburn i drugi, a jedan će se esej pozabaviti i ulogom filmskih plakata u garažama.

    Pitko i lagano, no ne i trivijalno štivo, knjigu Idoli i barabe Irene Lukšić ponajprije valja shvatiti kao pomalo eksperimentalno izdanje čija je prva namjena pozvati na čitanje naslova iz biblioteke Na tragu klasika, no u kojem ćemo – govoreći ovdje iz gledišta publike zainteresirane za film – naići i na zgodne štiklece vezane uz sedmu umjetnost.

    © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 14. ožujka 2015.

Piše:

Janko
Heidl