Dinamit i votka

Stogodišnjak koji se spustio kroz prozor i nestao (Hundraåringen som klev ut genom fönstret och försvann), red. Felix Herngren

  • Stogodišnjak koji se spustio kroz prozor i nestao (Hundraåringen som klev ut genom fönstret och försvann), red. Felix Herngren

    Neobične pustolovine živopisnih likova u svojevrsnom pikarskom filmu ceste bio bi najsažetiji opis ovog švedskog crnohumornog filma, pri čemu je njegov glavni junak – stogodišnjak Allan (dvojben odabir Roberta Gustafssona), koji upravo na svoj rođendan bježi iz staračkog doma u kojem je smješten. Benigan i neopterećen, poput otjelovljenog je lika dobroćudnog ali ne baš bistrog Zvekana iz skandinavskog folklora (koji ipak uvijek dolazi do princeze) ili pak zaostalog vrtlara u Prisutnosti (Being There, 1979) Jerzyja Kosinskog koji, iako gotovo nesvjesno ili polusvjesno prolazi životom, se uspinje visoko na hijerarhijskoj društvenoj ljestvici. U ovom slučaju Allan, zainteresiran samo za eksplozije i votku, postaje najutjecajniji čovjek iz sjene u povijesno-političkim događanjima 20. stoljeća – nuklearna bomba, Berlinski zid, Hladni rat, CIA, KGB, a Reagan, Truman, Gorbačov, Einsteinov blizanac, Staljin i Franco samo su neki od defile-likova s kojima se susreće i čije živote mijenja.
    Stogodišnjak koji se spustio kroz prozor i nestao (Hundraåringen som klev ut genom fönstret och försvann), red. Felix Herngren
    Već i sam naslov nagovještava apsurdističko-bizarno koje autor, redatelj i scenarist Felix Herngren, naglašava u maniri lo real maravilloso marquesovkih naslovljavanja poput Vrlo starog gospodina ogromnih krila ili harmsovskih nonsensnih Starica koje padaju kroz prozor; no iako se sva tri autora bave gerijatrijskom populacijom, Herngen ne pronosi ni ironijsko-parodijsku fantastiku magijskog realizma prvog a ni estetiku avangardno-paradoksalnog drugog – radije humoresknu srodnost s kulturom karnevalskog i burlesknog, ali čini to u izrazito populističkom light-tonu, ozbiljno tretirajući na neozbiljan, razigrano-karikiran način, ali pritom mu ozbiljno nedostaje istinskoga pitkog šarma te posljedično cjelina pati od zamora i anakronizama.
    Stogodišnjak koji se spustio kroz prozor i nestao (Hundraåringen som klev ut genom fönstret och försvann), red. Felix Herngren
    Stoga, u potrazi za poetskim mistifikacijama umjetnosti neovisne o pravilima i o logici stvarnog svijeta i za figurama intrinzično tragikomičnog, nadrealnog i fatalističko-makabričnog treba se okrenuti velikanu suvremene nacionalne mu ali i svjetske kinematografije Royu Anderssonu i njegovoj senzacionalnoj trilogiji Pjesme s drugog kata Vi živi Golub sjedi na grani i promišlja egzistenciju (Sånger från andra våningen Du levande En duva satt på en gren och funderade på tillvaron) ili izvrsnom Nesvjesnom (De Ofrivilliga) njegova mlađeg kolege Rubena Ostlunda. Sve u svemu, ultimativni crowd-pleaser Stogodišnjak koji se spustio kroz prozor i nestao, baziran na istoimenom bestselleru Jonasa Jonassona, u matičnoj je zemlji zauzeo prvo mjesto liste najuspešnijih švedskih hitova, uz filmove iz trilogije Millenium, kao i cjelokupni skandinavski box-office te i to je preporuka za neopterećeno razbibrižno gledanje ovog naslova.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 6. ožujka 2015.

Piše:

Katarina
Marić

kritike i eseji