Zatvoreni krug trivijalizacije medija

Noćne kronike (Nightcrawler), red. Dan Gilroy

  • Noćne kronike (Nightcrawler), red. Dan Gilroy

    Tematiziranje utjecaja medija na društvo, njihovo posvemašnje etičko i profesionalno srozavanje i manjak empatije od strane novinara i urednika, nisu tako rijetke filmske teme. Dok su u klasičnim holivudskim filmovima poput Dok grad spava (While the City Sleeps, 1956) Fritza Langa ili Njegova djevojka Petko (His Girl Friday, 1940) Howarda Hawksa likovi novinara najčešće prikazivani kao hrabri borci za pravdu i istinu, lovci na opasne ubojice, neustrašivi istraživači spremni riskirati sve što imaju u borbi za opće dobro, danas se slika te profesije stubokom promijenila i u percepciji javnosti, ali i na filmu. Likova nemoralnih novinara bilo je, naravno, i prije. U filmu As u rukavu (Ace in the Hole, 1951) Billyja Wildera Kirk Douglas je ciničan i ogorčeni alkoholičar, beskrupulozni propali novinar čije manipulacije će subjekt njegovog izvještavanja platiti životom, no ni on neće ostati nekažnjen. Njegovo ponašanje je nedopustivo i Wilder nam to jasno stavlja do znanja. Danas, međutim, takvi tipovi dobiju baš sve što požele, a društvo ih slavi kao heroje ili barem uspješne poduzetnike.
    Noćne kronike (Nightcrawler), red. Dan Gilroy
    Sve to jako dobro razumiju i čitatelji i gledatelji pa su prema istraživanju Media metra iz 2009. godine građani hrvatske novinare ocijenili kao „pismene i razumljive, no tendenciozne, sklone manipulaciji, senzacionalizmu i isticanju loših vijesti“. Tri godine kasnije agencija za istraživanje tržišta GfK provela je istraživanje o povjerenju u institucije, koje je pokazalo kako 53 posto ispitanika nema povjerenja u medije. Novinarsko zanimanje danas je postalo jedno od najnevjerodostojnijih, a s obzirom na uvjete u kojima novinari rade, to i ne treba previše čuditi. Ti predani radnici danas se u nemalom broju slučajeva bore za golu egzistenciju. Nadobudni amateri i pohlepni poslodavci učinili su ih suvišnima, stupanj obrazovanja obrnuto je proporcionalan potražnji za njima na medijskom tržištu rada. Nestalni angažmani i još nestalnije financiranje, u kojem stalno zaposlenje za mnoge ostaje nedosanjani san, a čak i dobrostojeći poslodavci koji suradnicima bez obrazloženja otkazuju suradnju, teško ikome mogu biti dobra motivacija za rad.

    U takvim se uvjetima danas stvaraju medijski sadržaji, namijenjeni sve nezahtjevnijoj publici otupjeloj na svaki oblik audio-vizualnog nasilja. Taj perverzni odnos novinara i urednika koji svaku novu smrt promatraju isključivo iz kroz brojke (gledanost, čitanost, slušanost....) i gledatelja koji nekritički gutaju sve što im se servira, tvoreći zatvoreni krug trivijalizacije medija, jedna je od tematskih okosnica filma Noćne kronike (Nightcrawler) Dana Gilroya, koji se reklamira kao Medium Cool (1969) i TV mreža (Network, 1976) za doba TMZ-a. Gilroy je inače iskusni scenarist (Bourneovo nasljeđe vjerojatno je najpoznatiji naslov na kojem je radio kao koscenarist), a ovo mu je prva filmska režija. Zadatak je odradio više nego solidno, no usporedbe sa Scorsesejevim Taksistom (Taxi Driver, 1976), na kojima inzistira američka kritika, čine se ipak pretjeranima. Analogija između dva filma je nedvosmislena, u oba filma antijunaci su psihotični sociopati, tipični proizvodi modernog društva poremećenih vrijednosti, koje umjesto kazne, na kraju priče dočekaju slava, uspjeh i priznanje okoline. Koliko god Noćne kronike bile zanimljiv i uspio film, ipak im nedostaje još pokoji sastojak.
    Noćne kronike (Nightcrawler), red. Dan Gilroy
    Priča o sitnom lopovu Louisu Bloomu, ambicioznim 26-ogodišnjaku bez formalng obrazovanja, koji uz jeftino psihologiziranje i savjete iz američkih online biznis i self-help priručnika sasvim slučajno započne unosan medijski biznis temeljen na smrti, krvi i zločinu. On, naime, postaje freelance snimatelj koji nastoji uvijek prvi stići na mjesto najkrvavijih zločina u Los Angelesu. Što je snimka brutalnija, to je veća šansa da će ju otkupiti već pomalo zaboravljena televizijska urednica koja nastoji kako zna i umije zadržati rejting svoje televizije. Kad obrazlaže kakve to točnom sadržaje želi vidjeti u programu Nina Romina (glumi je pomalo zaboravljena, ali vrlo dobra Rene Russo) obrazlaže: „Misli o našim vijestima kao o vrištećoj ženi koja juri niz ulicu prerezana vrata.“ Bloom će s lakoćom uhvatiti takav duh televizije čim shvati da su njegovo najjače oružje mogućnost poticanja nesreća i priređivanja krvavih prizora.

    Stara etička dilema o tome treba li novinar (fotograf, snimatelj...) izvještavati s poprišta krvave nesreće ili prvo pomagati unesrećenima ovdje uopće i nije tema. Bloom ni na trenutak ne pomisli da bi on ikome trebao pomoći, a nije mu strano, po potrebi, i odmoći. Njegova nemoralnost nije ništa drugo do posljedica društva u kojem živi, no čini nam se da bi film proizveo snažniji efekt na gledatelja kad ne bi od samoga početka, od uvodne scene u kojoj prebije zaštitara i ukrade mu sat, bilo jasno da ćemo imati posla s osobom s teškim poremećajem ličnosti. Koliko god Jake Gyllenhaal bio uvjerljiv u ulozi patološkog tipa, hladnog, ukočenog i proračunatog, u biti nas njegov lik malo može iznenaditi. Za razliku od Scorseseovog Taksista u kojemu pratimo gradaciju ludila glavnog lika, ovdje nam je od početka savršeno jasno što sve možemo očekivati, a posljedično su ostali poprilično nerazrađeni Bloomovi odnosi s Ninom i njegovim asistentom Rickom (Riz Ahmed).
    Noćne kronike (Nightcrawler), red. Dan Gilroy
    Reflektirajući stanje na tržištu rada u medijima Gilroy dobro primjećuje da sve predispozicije za uspjeh ima jedan neobrazovani, hiperambiciozni tip koji je u redakciju došao doslovno s ceste, kako bi pripomogao u širenju osjećaja straha i nesigurnosti. U Gilroyevoj viziji mediji možda djeluju kao da su dotaknuli dno, no ako će ih nastaviti raditi tipovi poput Blooma najgore možemo tek očekivati. Nadolazećim bi generacijama možda i netko poput Louisa Blooma mogao djelovati kao poslu predana poštenjačina.

    © Marcella Jelić, FILMOVI.hr, 6. prosinca 2014.

Piše:

Marcella
Jelić

kritike i eseji