Repetitivno i zamorno

61. Pulski filmski festival, 12. – 26. srpnja 2014., Međunarodni program: Mafija ubija samo ljeti (La mafia uccide solo d estate), red. Pif (Pierfrancesco Diliberto)

  • Mafija ubija samo ljeti (La mafia uccide solo d estate), red. Pif (Pierfrancesco Diliberto)

    Prvi tjedan Pulskog filmskog festivala nije počeo baš najsretnije za organizatora i posjetitelje. Nad večeri otvaranja nadvilo se grmljavinsko nevrijeme, a druga je večer u srazu s finalom Svjetskog nogometnog prvenstva donijela slabu posjećenost projekcija, unatoč tome što je film Mafija ubija samo ljeti na papiru zbog svoje žanrovske odrednice romantične komedije izgledao kao crowd-pleaser. Sicilija i njezina gotovo paralelna vlast organiziranog kriminala, pri čemu mafijaši nisu nimalo holivudski glamurizirani i glorificirani (šifra Kum & co), ostatku je svijeta ipak poznata, dok je na samoj Siciliji to još uvijek donekle tabu tema. Tome mogu svjedočiti iz prve ruke, jer tijekom mog turističkog boravka na Siciliji prije nekoliko godina nijednom nitko od domaćina nije spomenuo riječ mafija. Turistički pratitelj ljubazno nas je zamolio da lokalnog vodiča ne pitamo ništa o mafiji i organiziranom kriminalu kako mu ne bismo stvorili probleme.

    Da se i na jugu Italije ipak nešto mijenja najdojmljivije je svjedočila Gomorra Mattea Garronea, koja je mehanizme organiziranog kriminala filmski razotkrila do kosti, ali i autoru književnog predloška Robertu Savianu, zbog mafijaških prijetnji, osigurala policijsku zaštitu. No Gomorra je ipak kap u moru, film (a nedavno se započela emitirati istoimena televizijska serija) na kojem su, bez obzira na tematiku, i mafijaši zaradili distribuirajući njegove nelegalne kopije. Dokumentarno-igrani film Italija: Voli je ili napusti (Italy: Love It, or Leave It, 2011) Gustava Hofera i Luce Ragazzija, prikazan prije par godina na tada Festivalu igranog filma u Puli, pozabavio se i organiziranim kriminalom na Siciliji, pri čemu se u sjećanje najdublje usjekao razgovor sa sicilijanskim gospodarstvenikom koji je zapao u velike probleme kad je odbio mafiji plaćati reket. Ne samo da mu je višekratno uništavana imovina nego je ostao usamljen, jer zbog straha od osvete nitko s njim ne želi ni poslovno surađivati ni privatno se družiti, a stalna policijska zaštita može mu osigurati tek golo preživljavanje.
    Mafija ubija samo ljeti (La mafia uccide solo d estate), red. Pif (Pierfrancesco Diliberto)
    Problemu organiziranog kriminala, koji očito prožima svaku poru života na Siciliji, autori filma Mafija ubija samo ljeti probali su pristupiti na humorističan način. Humor je sasvim legitiman put pristupanja i najmračnijim temama (sjetimo se tek, također talijanskog, filma Život je lijep /La vita è bella, 1997/ Roberta Benignija), no u rukama nevješta filmaša brzo postaje isforsiran i nerijetko zamoran. Najdojmljiviji su dijelovi Pifova filma prolog i finale. Prolog zbog dinamična miješanja scena mafijaškog obračuna i animiranih kadrova oplodnje jajne stanice u kojoj nastaje Arturo, glavni junak filma, što uz odgovarajući voice-over, rezultira s dosta smijeha. Letvica očekivanja nakon toga je podignuta prilično visoko, no vrlo brzo smijeh će se osjetno prorijediti. Repetitivnost kadrova u kojima desetogodišnji Arturo pokušava pridobiti pozornost ljubljene Flore ubrzo postaje zamorna, a kad se radnja prebaci u njihovu odraslu dob, malo što se u njihovu odnosu mijenja. Gotovo iritantno smotani Arturo sveden je na tip i ne uspijeva postati lik.

    Ni Arturo ni Flora (a kamoli sporedni likovi), ne dobivaju prostor za rast i razvoj, tako da je njihovo sjedinjenje čisti deux ex machina, božji (bolje rečeno scenarističko-redateljski) prst koji omogućuje privođenje filma kraju, odnosno finalu u kojem je sumirana sva potka filma, odnosno nabrojeno desetak ljudi koji su od sedamdesetih godina do danas stradali u borbi s mafijom, a zahvaljujući čijim su naporima u toj borbi ipak učinjeni neki pomaci zbog kojih njihova žrtva nije bila uzaludna. Premda redateljska ideja postaje jasna, to ne pridonosi kvaliteti filma jer humorno-romantični plašt kojim je zaogrnuta ozbiljna problematika jednostavno ne funkcionira. Je li to danak neiskustvu (Pif je upravo ovim filmom debitirao kao redatelj dugometražnog filma) ili je želja da se ispriča priča iz zavičaja (Pif je rođen u Palermu 1972.), i pokaže da postoje ljudi koji se sa stanjem stvari i dalje ne slažu bila jača od snage filmaša – teško je reći, no upravo stoga što volim humor, umjesto loše romantično-kriminalističke komedije Mafija ubija samo ljeti, radije bih pogledao kvalitetnu dramu.

    © Goran Ivanišević, FILMOVI.hr, 14. srpnja 2014.

Piše:

Goran
Ivanišević

kritike i eseji