O počecima beat generacije

MAXtv Filmomanija 7, Zagreb, 19. – 29. rujna 2013.: Ubij svoje najdraže (Kill Your Darlings), red. John Krokidas

  • Ubij svoje najdraže (Kill Your Darlings), red. John Krokidas

    Generacija američkih pjesnika koji su na europskom tlu prekrajali svjetske književne klasike, poput Shakespearea ili Rimbauda, ne prestaje intrigirati manje ili više afirmirane filmske redatelje. John Krokidas svakako je novo lice u toj domeni. Njegov komad o ranim danima Ginsberga i Carra, te u drugom planu Kerouaca i Burroughsa, na njujorškom sveučilištu Columbia (Kill Your Darlings) fokusiran je na prijelomni događaj za njihove buduće karijere. Na ubojstvo Davida Kammerera koje je uvelike promijenilo sudbine radikalnih studenata na spomenutom Sveučilištu. Ako ništa drugo, promijenilo je životni put studenta-ubojice Lucienna Carra, njegovu silnu želju za novom vizijom i s energetskim potencijalom francuskog pjesnika Rimbauda. Nakon nemila događaja od 13. kolovoza 1944. zakratko su se razdvojili putevi Ginsberga, Kerouaca i Burroughsa, čija je poveznica bio Lucien Carr. Za razliku od kolega studenata koji će medij književnosti uvesti u zonu situacionizma (prije situacionizma) Carr će nakon dvogodišnje zatvorske kazne književni talent zasjeniti uredničkim poslom u jednoj press agenciji u Washingtonu te će u toj funkciji dočekati i smrt početkom 2005.
    Ubij svoje najdraže (Kill Your Darlings), red. John Krokidas
    Debitantsko ostvarenje Johna Krokidasa ne ide toliko široko. On se fokusirao na njihove sveučilišne dane u vrijeme kada je s druge strane Atlantika bjesnio rat i kada je francuska metropola bila u rukama nacista. Redatelj će u jednom trenutku koristiti podatak o neuspješnom bijegu Kerouaca i Carra za Francusku, odnosno Pariz u kojem će petnaest godina kasnije ipak krenuti književna subverzija. Sličnih detalja ima tijekom čitavog filma. Oni su obavezno u drugom planu zbog čega je taj komad o muškim ljubavnim aferama u prvom planu ipak vrijedan pozornosti. Amerikanizirana verzija o budućim uspjesima mladih studenta puna je autentičnih detalja iz njihovih biografija. Onisu (detalji) podrška sa strane redateljevu muškom obrascu ménage à trois – no dio njih je teško smjestiti u studentske dane. Primjerice, filmska činjenica o prekrajanju knjiga i kolažiranju tekstova rukama Carra i Ginsberga na zidu studentske sobe zapravo je poruka iz drugog plana. Ona govori o modelu književnog ponašanja koji će krenuti s pariškim danima, u hotelu Beat u Latinskoj četvrti nedaleko Seine. U pariškim danima Carra neće biti, samo Burroughs i prijatelji, i dakako, neizbježni Ginsberg.
    Ubij svoje najdraže (Kill Your Darlings), red. John Krokidas
    Anakronizmi su, bez dvojbe, legitimno i obećavajuće filmsko sredstvo. Štoviše, na sličnim je kontrapunktima David Cronenberg svojedobno napravio najupečatljiviji prilog o bitničkom pokretu i njegovim učincima sa strane (Naked Lunch, 1991). Njegova je filmska formula bila miks između Burrougsova književnog hita i biografskih detalja iz života književnika-situacionista. Krokidas se, doduše, služio biografskim detaljima, no njegova je naracija skrenula u gueerovski labirint povremeno orkestriran futurističkim izjavama Carra o tome kako književna revolucija pripada njemu i njegovim kolegama sa sveučilišta. Redateljev fokus na homoseksualnu dramu između Ginsberga, Carra i Kerouaca (uz, dakako, nejasan odnos Carra i Kammerera) nije najsretnije rješenje u pogledu okolnosti koje su dovele do ubojstva skautskim nožem u Riverside parku.
    Ubij svoje najdraže (Kill Your Darlings), red. John Krokidas
    Drugi je plan filma u povoljnijem položaju, posebno sporedni lik Burrougsa (igra ga Ben Foster) koji minimalnom gestom, uglavnom bez riječi, sveučilišnu scenu čini plastičnijom. Dane DeHaan u ulozi Carra, Ginsbergova nesuđena partnera prema Krokidasovu scenariju (igra ga Daniel Radcliffe), osim što pretjerano gestikulira i citira Rimbauda, likom podsjeća na svoje filmske prethodnike. U komadu Beat (Gary Walkow, 2000) Kiefer Sutherland i Courtney Love upečatljivo su odigrali Burrougsa i njegovu ženu Joan Vollmer, a ulogu Luciena Carra tada je igrao suzdržaniji Norman Reedus. Tom je prigodom minimalizirana njegova queer orijentacija, čak je tražio naklonost gospođe Burroughs dok se Ginsberg povremeno pojavljivao kao tiha dopuna zbivanjima u Meksiku. U kratkim je rezovima prema prošlosti veza između njega i Kammerera kompleksnije obrađena nego u recentnom komadu. Beat je manje poznata filmska priča o američkim antiknjiževnicima i dotiče se dva ubojstva koja su obilježila njihove sudbine. Oko prvog se vrti Krokidasov prvijenac, a drugo je opće mjesto bitničkog pokreta – Burroughsov pucanj u glavu vlastite žene zbog čega je u meksičkom zatvoru odležao samo trinaest dana. Druga veza je veza na daljinu, preko francuskog pjesnika Rimbauda u komadu Agnieszke Holland (Total Eclipse) o homoseksualnoj avanturi mladog pjesnika i starijeg Paula Verlainea. Leonardo DiCaprio u ulozi Rimbauda likom i djelom neodoljivo podsjeća na budućeg Krokidasova enfant terriblea.

    Možda je spomen na komad Agnieszke Holland iz 1995. preširok okvir u kontekstu njujorškog ubojstva na Krokidasov način. Samo na prvi pogled, jer žestina Rimbaudova nadrealizma prije nadrealizma mogla je američkom redatelju poslužiti kao početni okvir. Možda bi Krokidasov filmski kolaž bio plastičniji da je ideju o žestokom jazzu u njujorškim noćnim klubovima pomiješao s elementima nadrealističke doktrine. Cronenberg je prije više od dva desetljeća shvatio da filmske priče o beat generaciji ne idu bez radikalnog miksa, s dodatkom filmskog eksperimenta. Jednako kao što su Burroughs i društvo prekrajali tuđe tekstove te su krajem pedesetih na europskom tlu zakratko produžili agoniju nadrealizma. Poznato je da su se u pariškim danima prepuštali halucinogenima ili „napravama za proizvodnju snova“. Burroughs se u šezdesetima čak okrenuo i filmskim eksperimentima.

    © Željko Kipke, FILMOVI.hr, 5. rujna 2013.

Piše:

Željko
Kipke

kritike i eseji