Uspjeh animacije

22. Dani hrvatskog filma, Zagreb, 15. – 21. travnja 2013.: Namjenski film i Glazbeni spot

• 
  
  Kategorija/industrija koja je prije desetak godina obećavala (o)p(o)stati perspektivnom i brzorastućom, zajedno s cjelokupnom suvremenom krizom mikro-makro ekonomije kolabirala je pritisnuta financijskim poteškoćama, najevidentnijima upravo u glazbeno-namjenskoj produkciji; daleko za sobom ostavljajući zlatno prosperitetno doba Noći gutača reklama i visokobudžetne potpise imena poput Krasa Gančeva, Gonza ili Bruna Ankovića. Manjoj atraktivnosti dotične, filmsko-žanrovski zapravo rubnije vrste, osim cjelokupno siromašnijeg vizualnog svakako je pripomogla (odmogla) i činjenica da se svi radovi mogu pogledati u kućnoj atmosferi na youtubeovskoj doskočici.
  
  Stoga su dominantan low-budget ispis prikaza i mahom manje poznati autori, mladi glazbenici u probitku, glavne karakteristike ovogodišnje Glazbene kategorije, koja je prezentirala raznoliku, no ponajčešće urbanu, aktivističku hip-hop i elektronsku glazbu te ponešto hard rocka i popa. Time su, kao i u kategoriji Namjenskoga filma, uraci uglavnom solidni, nikako iznadprosječni ili naročito inspirativni, gotovo odreda već viđeni, a počesto i ispod prosjeka. Niskobudžetna estetika pritom katkad je i opravdano izražajno sredstvo; korespondencija sa socijalnim miljeom kroz primjerice angažirani (aktivistički) tekst i simultani kolažni split-screen kadra u pjesmi Justin’s Johnsona S faksa na kavu redatelja Tonija Mijača, ispranu zrnatu sliku Zebraxa Sretna nova 1984 u režiji Marija Kovača i Damira Kantocija ili pak grupe Connect Game Over potpisnika Marija Mlakara.
  
  Izdvojiti se pak mogu spotovi The Chwegera Alone redatelja Matije Ferlina, neobične koreografije i ljepote te sklada kadra i kolorita; Filipa Dizdara Hodaš na rukama redatelja Marija Mlakara, realiziran na nivou zlatnog doba glazbene produkcije, te svakako Gonzov stilizirani, fincherovski mračan Ti dobro znaš kome pričam grupe Mayales feat. Yaya (Gonzo se predstavio i spotom za pjesmu Samo jednu ljubav imam Vlade Divljana & Ljetno kino Big Banda). Najupečatljiviji pritom onaj je mlade Maje Keuc  You’re a Tree and I’m a Baloon osebujnog redatelja Filipa Filkovića Philtza jer, ako režija i jest ponešto inertna, dizajn istog umjetnička je vizija post-carrollovskog banketa Zdenka Bašića (suradnja dvojca bila je uspješna i na projektima Žeđam i Vesla na vodi Gibonnija ili Ex Mozartina feat. Damir Urban Glas Jeka, primjerice). Philatz potpisuje i ekstravagantni Heart Juice Reverse Engineeringa feat. Diyala, postapokaliptični ambigvitetni miks Lady Gage, 12 majmuna i Marylina Mansona.
  
  Spomenuti treba i dobitnika Oktavijana za glazbeni spot – priznatog animatora Vjekoslava Živkovića za simpatičnu optimističnu realizaciju videa za pjesmu Franke De Mille Come on. I opet je, dakle, ove godine slavila animacija – uz dobitnicu glavne nagrade Surogat za najbolji film Dana Martinu Meštrović za crtić Bla, odnosno glazbenog animiranog videa, i Oktavijan za namjenski film otišao je razigranoj, odlično izvedenoj špici za film Zagonetni dječak Čejen Černić (u animiranoj kategoriji predstavljena s ponajboljim naslovom Cura koja je voljela bajke) i Alena Vukovića. Od preostalih radova u namjenskoj kategoriji izdvojili su se estetizirani uraci Dalibora Matanića (za MUP i Erste banku), dosjetljive promocije Gavellinih plakata izveden u tehnici stop-animacije Luke Vucića i video za brucošijadu FER-a 2012. Franka Dujmića.
  
  © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 27. travnja 2013.

Piše:

Katarina
Marić