Nenametljivo, tajanstveno i uznemirujuće

Kratki utorak: Oberhausen on Tour 2013 (Revija filmova s Međunarodnog filmskog festivala kratkometražnog filma u Oberhausenu 2012), Kino Tuškanac, Zagreb, 19. ožujka 2013.

  • The Sweetness of Mother s Hair, red. Jana Debus

    U programu Kratki utorak u kinu Tuškanac prikazani su odabrani i nagrađeni filmovi jednog od najvažnijih i najstarijih festivala specijaliziranog za kratkometražne filmove – Međunarodnog filmskog festivala kratkometražnog filma u Oberhausenu. Odabrane filmove predstavio je jedan od selektora festivala Olaf Möller. Filmski program bio je podijeljen je na dva dijela: u prvom su prikazani filmovi iz Umjetničke filmske i video konkurencije a u drugom filmovi iz međunarodne konkurencije. No iako podijeljeni, ono što spaja filmove iz oba programa njihova je idiosinkrazija, zanemarivanje žanrovskih odrednica, inventivnost i ludički pristup formi i sadržaju te brojne inovativne filmske tehnike i postupci.

    U prvom dijelu programa prikazani su eksperimentalni filmovi, filmovi koje veže idiosinkratičnost, neobičnost i žanrovska neodređenost. Program je započeo njemačkim filmom The Sweetness of Mother's Hair (2011) redateljice Jane Debus. Taj je film alkemija slike i riječi utjelovljena u portretu čovjeka sa margine društva, kanadskom Indijancu. Radi se o filmu koji brani svoje pravo na tajanstvenost te nam na prvi pogled ne otkriva gotovo ništa. Glavni protagonist luta divljinom koja je sporadično narušena nadirućom civilizacijom i svojim monologom kao da komunicira sa duhovima svojih predaka, prirodom i životinjama koje se na trenutke pojavljuju u filmu. The Sweetnes of Mother's Hair vizualna je pjesma, misterija puna začuđujućih trenutaka, film sastavljen od rasutih fragmenata jednog života i njegovog odnosa sa svijetom koji nepovratno nestaje. Režijski nenametljiv, tajanstven i uznemirujuć to je film koji pdaje počast čovjeku čiji način života kao da hlapi pred nadirućom urbanizacijom svijeta koji je nekoć poznavao.
    Sounding Glass, red. Sylvie Schedelbauer
    Applied Theories of Expanding Minds, švedsko-kenijska koprodukcija redateljica Lene Bergendahl i Rut Karin Zettergren idealno se nadopunjuje sa filmom Jane Debus. Radi se o eksperimentalnom znanstveno-fantastičnom filmu elegantno spojenom sa dokumentarističkim redateljskim postupkom. Radnja filma odvija se u Keniji, u zamišljenoj budućnosti, gdje se jedno pleme odlučuje osloboditi dugogodišnjeg opresivnog kineskog utjecaja prestajući slijediti stare rituale te uz pomoć specijalne opreme snima zvukove zemljinog magnetskog polja u svrhu kasnijih plemenskih ceremonija. Pleme odlučuje organizirati svoj život prema pravilima zemljinog magnetskog polja. Applied Theories of Expanding Minds posredno se bavi kineskim utjecajem u Africi koji neki zovu kolonijalizmom dvadeset i prvog stoljeća. Riječ je o vizualno upečatljivu, meditativnom filmu koji svakako zaslužuje pozornost ljubitelja eksperimentalnog filma.

    Sounding Glass je film o čovjeku u šumi koji je podvrgnut gomili vizualnih impresija, strukturalno sastavljen od ritmičkih valova slika i zvukova koji formiraju njegov unutrašnji život. Sounding Glass njemačke redateljice Sylvie Schedelbauer sastavljen je od ritmički uravnoteženih rezova koji povezuju arhivske snimke sugerirajući da su to fragmentirana sjećanja misterioznog čovjeka u šumi. Kako se vizualni imaginarij sastavljen od arhivskih snimaka niže pred gledateljem počinjemo povezivati krajolik, ljude i sociopolitičku dilemu koja opsjeda čovjeka u šumi. Isprekidani kadrovi ogoljene šume pretapaju se u kadar ruralnog pacifičkog krajolika. Nižu se slike oblaka, pokreti prirode kao da sugeriraju neminovnu destrukciju koja slijedi u vidu arhivskih snimaka rata i uništenja prirode. Sounding Glass je film bez odgovora, uzbudljiv i vizaulno fascinantan prikaz struje svijesti čovjeka u šumi čiji nas pogled proganja od samog početka. Kombinirajući umirujuću zvučnu kulisu i hipnotičku montažu redateljica omogućuje gledatelju da internalizira slike destrukcije i pomaže nam da bar pokušamo razumjeti iskustvo famoznog čovjeka u šumi. U svakom slučaju riječ je o filmskom iskustvu koje gledatelja ne ostavlja ravnodušnim.
    Snow Tapes, red. Michael Zupraner
    Nakon eksperimentalnog programa prikazani su filmovi iz međunarodnog programa. Prvi prikazani film je i pobjednik prošlogodišnjeg festivala u Oberhausenu. Radi se o filmu Snow Tapes izraelskog redatelja Mich'aela Zupranera. Ekran je podijeljen na dva dijela – u prvom vidimo snimke palestinske obitelji u kojima su prikazani njihovi susreti sa izraelskim doseljenicima, a u drugom vidimo reakcije obitelji dok gledaju snimke na svom malom televizoru. Snow Tapes je zanimljiv dokumentarni film iz više razloga – snimke sukoba s Izraelcima snimila su palestinska djeca, a snimke obitelji koja gleda te iste snimke Zupranerov snimatelj. Posebno je s tehničke strane vrijedno izdvojiti preciznu i inventivnu montažu koja spaja snimke.

    Radi se o duboko potresnom filmu jer dokumentarni materijal koji gledamo snimila su djeca te obitelji i tako vidimo kako izraelski doseljenici kamenjem gađaju njihovu kuću i fizički napadaju djecu dok rade snjegovića. Sve to vidimo u jednom dijelu ekrana. U drugom gledamo reakcije obitelji dok kod kuće gledaju te snimke, komentiraju i raspravljaju o viđenom. Zupranerov film pokazuje intmnu sliku sukoba između Palestinaca i židovskih doseljenika na formalno hladan i precizan način. No gledajući palestinsku obitelj kako gleda snimke uvučeni smo u intman prostor jedne obitelji i dijelimo njihovo iskustvo. Taj kratki film više govori o sukobu između Palestinaca i izraelskih doseljenika nego tisuću televizijskih reportaža. Zupraner ne sudi i ne manipulira već prikazuje gotovo svakodnevno iskustvo koje proživljavaju ljudi koji se nalaze u žarištu sukoba.
    Ersatz, red. Elodie Pong
    Ersatz švicarske redateljice Elodie Pong filmska je vinjeta o muškarcu i ženi koji sjede na krevetu i kroz razgovor na francuskom, učeći njemački, poigravaju se sa riječju ersatz. Radi se o zanimljivoj međuigri dvoje glumaca kroz koju redateljica suptilno analizira njihov odnos. Vrijednost filma leži u njegovoj spontanosti, načinu na koji miješa igrano i dokumentarno bez da gledatelj uspijeva razlučiti između jednog i drugog. Za neke gledatelje ovo je igrani film, za druge dokumentarna snimka muškarca i žene koji uče jezik. Ta ambivalentnost nosi film.

    I posljednji film koji bi izdvojio, Malody kanadskog redatelja Phillipa Bakera, inače scenografa poznatog redatelja Atoma Egoyana, vizualno je iščašena metafora bolesti i umiranja. U Malody nailazimo na neobična redateljska rješenja, nadrealističku sliku svijeta i distancu od gledateljevih očekivanja. Film nas odvodi u fantazmagorični svijet bolesne žene koja leži u bolnici dok monitor pokazuje polako kucanje njenog srca. Ona iznenada vidi sebe kao djevojčicu kako sjedi u malom restoranu koji se odjednom počinje okretati, što nam redatelj čak i doslovno prikazuje kadrom u kojem vidimo restoran (koji više liči na svemirsku kapsulu) kako se okreće po podu studija. Sve to metafora je za umiranje, za odlazak sa ovog svijeta – svijest glavne junakinje polako gubi dodir sa realnošću. U posljednjem kadru vidimo starog kuhara iz restorana kako stoji kraj crvenog čamca što pluta na jezeru. Kuhar poziva, poput Harona, ženu na posljednje putovanje. Malody je fantazmagorična vizija bolesne žene čija svijest gubi vezu sa zakonima stvarnosti, metafora njene bolesti i posljedično smrti.

    © Nikola Strašek, FILMOVI.hr, 24. ožujka 2013.

Piše:

Nikola
Strašek

kritike i eseji