Permanentna snomorica

Tajni adut (Dark Horse), red. Todd Solondz

  • Tajni adut (Dark Horse), red. Todd Solondz

    Svijet se dijeli na uspješne i... one druge. I oduvijek je bilo tako. S jedne strane, postoje ljudi kojima se divimo ili im – mnogo češće – zavidimo. S one druge, mnogo je više onih što s nama dijele usud manje ili više neuspješnih, onih kojima zbog okolnosti ili vlastite nesposobnosti, u životu baš i nije išlo. Najčešće, ipak, negdje smo između tih krajnosti... No, to ne mora biti znak mediokritetstva već i aristotelovske zlatne sredine, „ljudskog isuviše ljudskog“.Trideset i petogodišnji Abe (Jordan Gelber) zasigurno nije jedan od tih. Njegov je lik oblikovan, valjda, od svega onog što preziremo i kakvog želimo zaobići u širokom luku. Lijen, osoran, razmažen, usto i drzak... Zatječemo ga u pokušaju da se na nekoj svadbi upuca curi po imenu Miranda (Selma Blair). No, već na samome početku svjedočimo očajničkom karakteru njegova pokušaja i apsurdnosti takve situacije.

    Todd Solondz – također zasigurno – nije konvencionalan redatelj. Njegov opor, neobičan pristup temama koje obrađuje nije ostao nezapažen među filmskim fanovima. Barem jedan njegov film, Sreća (Happiness, 1998), danas ima kultni status. Tumačeći lik sasvim nesimpatična i nekarizmatična Allena, Philip Seymour Hoffman, nakon Solondzova filma vinuo se u zvjezdane visine. Nesigurni, izgubljeni pojedinci, disfuncionalne porodice i, nadasve, sasvim izokrenuti vrijednosni sustavi osnovni su sastavci ovog neobičnog remek-djela. U svakome smislu provokativan film, Sreća ostaje dokazom toga kako i nekonvencionalan, off-holivudsko ostvarenje može i tržišno uspjeti na box-officeu.
    Tajni adut (Dark Horse), red. Todd Solondz
    Tajni adut već je svojim naslovom eksplicitan. Nomen est omen. Naime, već spomenuti Abe, autsajder je koji radi u očevoj, židovskoj poduzetničkoj obitelji dobrog financijskog zaleđa. Abe jest očev tajni adut. No, kao što znamo iz sportskog žargona, autsajderi (underdogs) rijetko pobjeđuju. Abeov su lik autori filma tako konstruirali da on jedva ima šansu prigrabiti naklonost gledatelja filma, a kamoli da bi njegov odnos s ostalim filmskim likovima bio drukčiji negoli – očajan.

    Solondz nam, ipak, pokušava na neobičan način udahnuti empatiju prema svom protagonistu. Njegovi stalni neuspjesi u komunikaciji s okolinom, u vrlo apsurdnom modusu međuodnosa filmskog lika i gledatelja, bude suosjećanje. Jer, većina nas, rekoh već, suočila se sa sličnim neuspjesima u životu. Ipak, ključna je riječ Solondzova filma – osim spomenuta usudna naslova – ironija. Nakon što upadne u situaciju kada se čini da se naslovnom liku više ništa goreg ne može desiti... ono se ipak dogodi! Na početku, čini se da će Solondzov film ići stazom neobične komedije apsurda. Svi su preduvjeti inicijalne dramske situacije upućivali u tome smjeru. Abeova ponuda braka djevojci koju je tek upoznao nudi okvir grotesknoj humornoj priči. Abe je bogat, lijen, bez stava... Miranda je mračna, depresivna, pjesnikinja-intelektualka – valjda se nisu mogla spojiti dva oprečnija karaktera.
    Tajni adut (Dark Horse), red. Todd Solondz
    No, ključna je riječ baš ironija. Kompletni autor filma u mnogim detaljima upućuje na to da smisao cijeloga djela moramo tražiti ispod njegove tragikomične i groteskne površine. Mnoštvo je autorskih signala u tu svrhu odaslano preko naoko nevažnih replika i situacija. Sjajna sekvenca razgovora između Abeove i Mirandine obitelji vrlo uspjelo dočarava sveopću nemoć komunikacije i horror vacui suvremene egzistencije. Desetak minuta ljudi pričaju a da ne kažu ništa... barem ne sadržajno! Lik Mirandina bivšeg dečka Mahmouda (Aasif Manyi) je pak advocatus diaboli cijeloga filma. Vlasnik neimenovanog trgovačkog centra – čije je ime u filmskoj slici retuširano tako da to mjesto ima karakter univerzalnog označitelja! – ujedno je i gay, ali i zastupnik naših, tj. vrijednosti Zapadne civilizacije. Trebamo samo podnijeti račun. (Ali, ipak, samo ako niste otpakirali proizvod...)

    Mahmoudove autoironijske opaske o suvremenom kapitalističkom konzumerizmu osnažene su njegovim etničkim podrijetlom kao i jouissanceom onoga Drugog. O konzumerizmu nam, naime, govori onaj koji je kao takav Drugi postao jednim od nas! Nadalje, likovi Abeovih roditelja, što ih tumače nesumnjive zvijezde iz filmske prošlosti, Mia Farrow i Christopher Walken oličenje su izokrenuta američkog sna. Taj je san, slutite, postao permanentnom noćnom mòrom. Jackie i Phyllis, dakle imaju dva sina, uspjelog liječnika Roberta i nes(p)retnog Abea. Walken će namah ustvrditi da se kladio na svog tajnog aduta (dark horse) Abea, ali je zapravo očekivao da će jedan od sinova morati ostati neuspješnim autsajderom. Jer, život je ovdje u funkciji sportskog natjecanja. Scijentometrijski i meritokratski pogled na svijet i ljude u njemu, uostalom, posve je legitimiziran. Kako bismo znali da su neki uspješni kad ne bismo imali one neuspješne? Ima li uopće smisla radovati se svojim postignućima, bez da nam se neuspješni dive? Upravo na tim postulatima Solondz i gradi svoju neobičnu filmsku pripovijest.
    Tajni adut (Dark Horse), red. Todd Solondz
    Ipak, teško je da će ovaj film imati uspjeha kod publike poput Sreće. Ponajprije, ovdje se doista radi o filmu s ključem. Dramska struktura Tajnog aduta isprepletena je mnogim oniričkim sekvencama tako da se gledatelj često pita što je od onoga što vidi u filmu zbilja protagonista, a što njegova noćna mòra? Čak se može učiniti da se ovdje radi o permanentnoj snomorici. Solondz se nije potrudio jasnije rasplesti sve usudne, ali i naratološke mreže u koje se Abe zapliće. Namah se može činiti da autor prema svom liku nema nikakve empatije, da ga je pustio da se utopi u ponoru besmisla i beznađa. I doista, smrt i pogreb u pretposljednjoj sekvenci, čini se, upućuju na to kao da je umro netko poput Gregora Samse iz Kafkina Preobražaja! Naime, nitko neće žaliti, a svi će osjetiti tek olakšanje. Pa i sam gledatelj.

    No, zagonetni posljednji kadar koji kreće od Marie (Donna Murphy) ostavlja nas donekle zbunjenima. Radi se o tajnici u uredu poduzeća Abeova oca. Ona je valjda jedina osoba koja nešto osjeća za neslavna protagonista. Iako u njegovoj fantazmi zavodnica koja ga vara s drugim mladićem, Marie je usamljena u korporacijskom paklu drugih. Jedina je koja će Abea, barem na tren, prigrliti kao osobu. Sekvenca njezina plesa s Abeom, u kadru prije posljednjeg, upućuje nas k tome. Ili je to samo moje tumačenje sasvim neobična, pa i zbunjujućeg posljednjeg kadra? Solondz zasigurno nije snimio lak film. Čak se niti približno ne radi o uspješnici poput Sreće. Ipak, Tajni adut je kino-uradak koji će vas natjerati na razmišljanje. Što znači uspjeti u životu? Vrijede li toga cilja sva nastojanja likova iz filma? Svijet voli pobjednike. No kakav je to svijet i kakvi su to pobjednici? Sreća da se Tajni adut prikazuje u kinu Europa. Donedavno, isto je nosilo slogan: „Misli što gledaš.“

    © Marijan Krivak, FILMOVI.hr, 27. prosinca 2012.

Piše:

Marijan
Krivak

kritike i eseji