Podržavanje romantično-idealističkog mita

Crossfire Hurricane, red. Brett Morgen

  • Crossfire Hurricane, red. Brett Morgen

    Na London film festivalu 18. listopada održana je premijera glazbenog dokumentarca Crossfire Hurricane (115 min., 2012.) ostvarenog u povodu pedesete obljetnice postojanja britanskog rock sastava The Rolling Stones. Istovremeno s londonskom projekcijom, film je, uz zapanjujuće nemušt uvodni izravan prijenos događaja s crvenog tepiha, prikazan i u tristotinjak kino-dvorana širom svijeta, među ostalima i u zagrebačkom Cinestaru Avenue Mall. Kao i kod većine sličnih pothvata, jedno od intrigantnijih pitanja ono je o tome kako li je autor pristupio rješavanju nemogućeg zadatka obuhvaćanja bogate višedesetljetne karijere u standardnom dvosatnom filmskom okviru. Najavljujući Crossfire Hurricane, američki ga je redatelj Brett Morgen opisao kao prvu cjelovitu filmsku priču o Rolling Stonesima, za razliku od brojnih dosadašnjih dokumentaraca koji su bilježili tek neki koncertni trenutak ili kraći vremenski odsječak njihove polustoljetne povijesti. Redateljeva najava tek je djelomično točna, jer ova storija do odjavne špice zahvaća samo prvih dvadeset godina stonsologije – i to samo njezine javno-profesionalne strane, bez i najmanjeg zavirivanja u zabran privatnosti ili, pak, u poslovni odsječak – dok je sljedećih trideset godina reprezentirano tek u odjavnici prikazanim isječcima iz koncertnog dokumentarca Vječni sjaj (Shine a Light) Martina Scorsesea snimljenog 2007. godine.
    Crossfire Hurricane, red. Brett Morgen
    Iako bi bilo itekako zanimljivo vidjeti koje bi zgode i nezgode iz novije i neuzbudljivije povijesti grupe zauzele svoje mjesto u ovakvom osvrtu, zabavnim se, a u krajnoj liniji i simpatično poštenim, čini implicitno priznanje samih Rolling Stonesa – uz čiju je produkcijsku potporu film i nastao – da u posljednja tri desetljeća, otkako su postali više superprofitabilna korporacija negoli nonkomformistička rokerska prijetnja malograđanštini i društvenom poretku, gotovo da i nisu učinili ništa vrijedno posebne pažnje. Dakle, poklonik, odnosno bolji poznavatelj Stonesa uglavnom gleda ono što je već mnogo puta ispričano i obrađeno, uz nezgodan dodatak da je i ovom zgodom isto prepričano na manje-više poznat način. No, unatoč tome riječ je o razmjerno uzbudljivom, zanimljivom i kvalitetnom ostvarenju. Sastavljen kronološki, isključivo od arhivskog materijala, s tek zvučnim komentarima i prisjećanjima članova grupe snimljenima upravo za ovu priliku, Crossfire Hurricane nastoji ponuditi što više dosad nepoznatog, odnosno slabo ili slabije poznatog slikovnog materijala. Jednak je trud posvećen i oblikovanju zvučne slike u kojoj se nalaze brojne javnosti prethodno neznane ili manje znane inačice pjesama, a mnoge su pjesme posebno obrađene baš za ovaj film.
    Crossfire Hurricane, red. Brett Morgen
    Možda i ne posve svjesno i namjerno, Crossfire Hurricane manje se bavi glazbenom umjetnošću sedmorice darovitih rokera, a više njihovom umješnošću uspostavljanja odnosa s medijima i s publikom koja ih je, zaključilo bi se iz ovog portreta, učinila time što jesu. Riječ je, dakako, dijelom o onom nedokučivom faktoru sretnog spoja nekoliko snažnih osobnosti koje savršeno funkcioniraju upravo u tom sastavu, a dijelom o spretnom i svjesnom profiliranju buntovnog, odmetničkog imidža isprva zamišljenog kao suprotnost tada u svakom pogledu nedostižnim, umiljatim i vedrim pop-rokerima Beatlesima. Kako vele najvažniji Stonesi, Mick Jagger i Keith Richards, marketinški osmišljena uloga „momaka s crnim šeširima“, nasuprot „bijelim šeširima“ Beatlesa, savršeno im je odgovarala. „Mi gradimo publiku, publika gradi nas“ – mogli bismo parafrazirati socrealističku krilaticu. No, ni u tom smislu, razmišljanja u ovom filmu nisu osobito razrađena, a generalni ton uglavnom nastoji podržati romantično-idealistički mit o skupini glazbeno nadarenih momaka koji su se, radeći ono što vole, bez posebnog plana, boreći se zajedno protiv cijelog svijeta, nekako sami od sebe prometnuli u vrhunski uspješne djelatnike u svom polju.
    Crossfire Hurricane, red. Brett Morgen
    Uz nezahvalan zadatak uguravanja dvadeset godina događajima bremenita puta najvećeg rock and roll sastava na svijetu, ali i zahvalno bogatstvo dostupne mu arhivske građe, Morgen prečesto pribjegava izvedbeno zahtjevnom, ali smisleno-sadržajno površnom montažnom sjeckanju materijala na vrlo kratke kadrove. I mada takav pristup prečesto uzrokuje otežanu čitljivost prikazanoga, mora se priznati da je cjelina – u koju su mjestimično vješto ubačeni i nešto usporeniji odsječci s dužim i mirnijim kadrovima te poveliki dijelovi pojedinih pjesama – uvelike zadovoljavajuće korespondira sa specifičnim, istovremeno čvrstim i rasklimanim ritmom najstonsovskijih pjesama Stonesa. Također uspijeva odraziti njihovu svojevrsnu auru organizirane neurednosti kao i uhvatiti i prenijeti osjećaj potmulog nemira i prijetnje koji ih je i u glazbenom smislu bitno razlikovao od dražesno dobroćudnih liverpulskih čupavaca Beatlesa, a što je imidž koji su Rolling Stonesi uspješno razvijali prvih petnaestak godina djelovanja te ga, unatoč institucijskom statusu i niskom stupnju kreativnosti, vrlo rijetko razbijenim kakvom iznimnom eht stonsovskom pjesmom poput najnovijeg hita Doom and Gloom (uz doista sjajan i razmjerno inovativan animirani video-spot što ga potpisuje, ni manje, ni više, nego Slovenac Rok Predin, sin pop-rokera Zorana Predina) uspjeli zadržati do danas.

    © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 29. studenoga 2012.

Piše:

Janko
Heidl

kritike i eseji