U svijetu prohibicije

Bez zakona (Lawless), red. John Hillcoat

  • Bez zakona (Lawless), red. John Hillcoat

    Bez zakona
    otvara znakovita sekvenca koja se odvija u prošlosti, prije pravoga vremena radnje filma, i prikazuje trojicu braće u svinjcu, od kojih dvojica huškaju trećeg da hitcem iz pištolja propuca svinju. Možda ćete se priupitati gdje su ti borci za zaštitu životinja sada kada ih svijet treba. Međutim, prostor i vrijeme ovoga djela ne toliko što su vremenski odmaknuti od kulture našega doba, jer su posrijedi drugo i treće desetljeće dvadesetoga stoljeća, nego redatelj John Hillcoat i njegov scenarist Nick Cave u svojoj dobro poznatoj pretencioznoj paraboličnosti gotovo mitoiziraju taj prostor i vrijeme u priči o muškom junaštvu te očuvanju muškoga svijeta i svjetonazora. Inače je posrijedi već treća redateljsko-scenaristička suradnja Hillcoata i Cavea, nakon Ghosts... of Civil Dead (1988) i solidnih Uvjeta predaje (The Proposition, 2005), a vjerojatno ne ni posljednja, iako je rezult slabiji u usporedbi s prethodnim filmom.

    Gore spomenuta uvodna sekvenca, nakon koje radnja skače u dvadesete godine prošloga stoljeća, kada su u Sjedinjenim Državama vladali kriminal i alkoholna prohibicija, predstavlja svojevrsnu ekspoziciju priče o inicijaciji. Dvojica braće – Howard (Jason Clarke) i Forrest (Tom Hardy) – kasnije su postali gotovo legende u okrugu Franklin u Virginiji, posebice se istaknuvši u ilegalnoj proizvodnji i distribuciji alkohola, a treći brat Jack (Shia LaBeouf), kako ga naziva državni agent Charlie Rakes (Guy Pearce), „greška je u leglu“ – slabije razvijen i strašljiv, ostao je u sjeni braće. Cjelokupna priča filma usmjerena je na Jackovo svojevrsno odmetništvo od braće, a potom zajedničku borbu protiv zla inkarniranoga u liku i djelu Charliea Rakesa, koji je došao pomutiti ustaljeni mitski poredak u kojem svatko zna svoje mjesto te se vodi određenim kodeksom časti.
    Bez zakona (Lawless), red. John Hillcoat
    Tijekom toga procesa Jack treba zapravo odrasti i postati punopravnim članom kako obitelji tako i svoje zajednice. Ta njegova mitska priča o inicijaciji omeđena je dvama bitnim događajima. Prvi je trenutak kada pomahnitali Rakes pretuče Jacka, čime ga osramoti pred braćom, te potiče na pobunu kako bi se dokazao. Drugi se odvija u završnici. Zadovoljština da ubije Rakesa pripada upravo Jacku, koji napokon puca u svinju iz početne sekvence te time zakoračuje u svijet odraslih i prihvaćenih. Nakon što je agent ubijen, braća ponovno pronalaze mir s lokalnom zajednicom, mitski je poredak očuvan i priča može sretno završiti, a (anti)junaci postati pošteni obiteljski ljudi.

    Cave i Hillcoat, što nije teško primijetiti, sa zavidnom lakoćom barataju maskulinim mitovima, posebice onim da pravi muškarci stvaraju prave muškarce, pri čemu je sve što Jack treba učiniti je dokazati svoje muške vrline. Ženski likovi u filmu sasvim su papirnati te su postavljeni na margine narativnoga univerzuma. Primjerice, lik Berthe Minnix (Mia Wasikowska, Alisa u zemlju čudesa) postoji isključivo zbog razvoja ljubavne priče te završnoga bračnoga sjedinjenja s Jackom, što je još jedan uvjet ulaska u svijet muškaraca – ostvaruje se i kao glava obitelji. Maggie Beauford (Jessica Chasstain, Tajni život kućnih pomoćnica) klišej je pale žene dobra srca koja iz velikoga i poročnoga grada bježi u provinciju kako bi prošlost ostavila za sobom. Ona je lik koji treba braniti i spasiti, a dodatna joj je funkcija da također razvija romantičan odnos s Forrestom, koji će se ponovno razotkriti u klišeiziranom svjetlu – kao grubijan velikoga srca.
    Bez zakona (Lawless), red. John Hillcoat
    Hillcoat zajedno s direktorom fotografije Benoîtom Delhommeom (Uvjeti predaje) veliku pozornost posvećuje oslikavanju bukoličkog ruralnog pejzaža Virginije te života u malome mjestu, pri čemu mu je redateljski rukopis krajnje stiliziran. Gotovo poetskim kadrovima pokušava se dočarati liričnost i zatvorenost svijeta u kojem protagonisti žive, ali i podcrtati njihove egzistencijalne situacije i rastuće siromaštvo. Svijet je to prvobitnih odnosa u kojem načelo srodstva i krvi važnije od svih ostalih načela. Spomenuta pejzažna evociranja kontrapunktirana su naturalistički stiliziranim prizorima nasilja u kojima se Hillcoat nije libio prikazati najkrvavije detalje. Međutim, njegovi su protagonisti u tolikoj mjeri tipizirani da ih gledatelj jedva može doživjeti kao zaokružene likove umjesto pukih mitskih figura – s jedne strane romantiziranih odmetnika od zakona koji brane svoje pravo na bivanje i djelovanje, a s druge strane zlih državnih službenika koji remete život u tom mikrokozmosu. Primjerice, agent Charlie Rakes je krajnje demoniziran i dehumanizan, gotovo simboličan u svojoj paklenosti bez pokrića. Guy Pearce se odlično zabavlja glumeći opsesivno-kompulzivna sadista za kojega bi Freud zasigurno ubio da mu može postati slučajem, premda je kao personifikacija zla te represivnoga i korumpriranoga državnoga aparata, jednostavno previše za priču filma, koja nije uvijek koncizna. Narativni rukavac s gangsterom Floydom Bannerom zaista ne vodi nigdje i nema pretjeranoga utjecaja na narativnu progresiju pa djeluje kao da je zadržan isključivo radi efekta te pojavljivanja Garyja Oldmana.

    Bez zakona vizualno je dopadljiv film, no ispod lijepoga plašta krije se praznina. Priča kojom Hillcoat i Cave barataju nebrojeno je puta ispričana u najrazličitijim inačicama tijekom povijesti filma. Površna paraboličnost jednostavno nije pomogla prilikom oživljavanja cjeline. Iako film nije dosadan, nije ni osobito intrigantan ni provokativan, a iako ima zanimljivih detalja, ostao je negdje na sredini svega.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 24. rujna 2012.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji