Filme, Thee I Love

Petar Krelja, Prijateljsko uvjeravanje, Vedis, Zagreb, 2012.

  • Petar Krelja, Prijateljsko uvjeravanje, Vedis, Zagreb, 2012.U ožujku ove godine, u izdanju zagrebačke nakladničke kuće Vedis, izašla je knjiga ljupka naslova Prijateljsko uvjeravanje spontano nam prizvavši u sjećanje Hollywood, filmski časopis koji je, do 2006. godine, punih jedanaest godina informirao hrvatske filmoljupce o novostima iz svijeta sedme umjetnosti. Naime, riječ je o zbirci filmskih kritika Petra Krelje, svestranog filmaša iza kojega je pola stoljeća privrženosti ovome mediju, Hollywoodovog suradnika od njegova prvoga broja, iz čijeg je pera bila oformljena kritičarska rubrika što je iz broja u broj donosila prikaze aktualnih naslova iz domaćeg kinorepertoara. Autorovim vlastitim odabirom nastalo je tako više od stotinu kraćih tekstova esejističko-kritičarskog tipa koji i danas zavode tečnim, jednostavnim stilom, a uveseljavaju duhovitim komentarima. Podjednako prateći i američke mega-hitove i manje razvikana europska ostvarenja (ne zapostavljajući ni hrvatsku produkciju), Petar Krelja je, baš kao i njegov lik s fotografije što ozbiljno gleda čitatelje, podario Hollywoodu raspoznatljiv brend, po kojem dobar dio njih i pamti taj časopis. Svjestan vrijednosti kritka iz rubrike Prijateljsko uvjeravanje, Veljko Krulčić, nekadašnji glavni urednik časopisa (a ujedno i sadašnji kuće Vedis), odlučio ih je okupiti u knjigu čiju naslovnicu krasi lice Juliette Binoche, i to upravo iz filma koji je također bio predmetom Kreljine kritike.

    Što je to što čini tekstove Petra Krelje tako vrijednima pažnje? Kao prvo, važno je uočiti da Krelja ne polazi od neke općeprihvaćene filmološke teorije, niti se drži pomodnih favoriziranja pojedinih redatelja ili stilova. Kritike oblikuje na vrlo pitak način, razumljiv i manje kompetentnim čitateljima, a da pri tome zadržava ozbiljnost i razinu znanja. Zaustavljajući se na nekoj istaknutoj komponenti filma, primjerice karakteru glavnoga junaka ili ideji koja se provlači tijekom odvijanja radnje, Krelja polako prodire u bit filma i daje mu adekvatnu ocjenu. Tako, primjerice, kroz lik opakog mafijaša Carlita iz filma Briana de Palme što u naslovu nosi njegovo ime, on uvodi čitavu filmsko-tradicijsku podlogu na kojoj je spomenuti film nastao te pronalazi dodirne točke sa sličnim filmovima. Lik iskarikiranog i svjesno antipatičnog mačista iz Bigas Lunine komedije Zlatna muda Krelja procjenjuje kao svjesno postavljenog kao odbojnog, no hvali redateljevo umijeće da ga i kao takvog učiniti vrijednim voljenja.



    Gangster Cheech, kojega iznenadno otkriće sklonosti prema kazalištu košta života u Woody Allenovim Mecima nad Broadwayjem, lik mu je što zaslužuje pažnju, a opisom „maestralno režirane“ uvodne sekvence Vriska Wesa Cravena autor razmatra postmodernističku igru redateljevog postupka i dovodi ga u vezu s njegovim ranijim horrorima. Analiza dirljive iranske drame o djeci Djeca raja, motivima bliskoj De Sicinim Kradljivcima bicikla, ispada sjajno svjedočanstvo o neimaštini tamošnjih ljudi. A kratkim osvrtima na repertoar židovskog, češkog i pulskog festivala Krelja nastoji pronaći zajednička obilježja i tendencije unutar tih kinematografija.

    Još je jedna odlika Kreljinih tekstova važna da se spomene: radi se o njegovom izrazito vedrom načinu pisanja kojega zadržava čak i kada piše o filmovima koji mu nisu naročito sjeli: tako zgodno formuliranim naslovom Je li Lola namagarčila sudbinu? daje draž cijelome tekstu, opisuje situacije koje su se odvijale dok je gledao određeni film (primjerice, kako je u kinu sreo kritičara Peterlića i s njim komentirao Polanskog), a uvijek i u promašenim filmovima pronaći nešto solidno, kao što ističe da je njemačka komedija Možda bih, možda ne bih, usprkos ograničenim dometima, dobrodošlo osvježenje među prevladavajuće tmurnim filmovima europskih adresa.

    Sve navedeno čini zbirku kritika Petra Krelje Prijateljsko uvjeravanje dražesnim podsjetnikom na Hollywood i izgovara jedno veliko Wylerovsko Thee I love filmskoj umjetnosti.

    © Maja Peterlić, FILMOVI.hr, 25. svibnja 2012.