O žalovanju

Početnici (Beginners), red. Mike Mills

  • Početnici (Beginners), red. Mike Mills

    Freud je svom bitnom radu Žalovanje i melankolija (1919) postavio razliku između dvaju pojmova. Prema njegovu mišljenju, prvi je proces, odnosno žalovanje, normalan jer subjekt žali zbog izgubljenoga objekta, pri čemu nakon nekoga vremena dolazi do prestanka žalovanja. U tom se slučaju svijet čini neko vrijeme praznim i lišenim smisla. Melankolija je pak patološki proces u kojem se subjekt poistovjećuje s izgubljenim objektom. Početnici, ukratko rečeno, upravo su film o žalovanju u frojdovskom smislu riječi te pokušaju ponovnoga pronalaska smisla u svijetu.

    Mike Mills je tijekom devedesetih godina stvarao karijeru kao redatelj glazbenih i reklamnih spotova, gdje je kotirao kao jedan od zapaženijih autora. Dugometražni filmski transfer doživio je u dvijetisućitima solidnim filmom Thumbsucker (2005), snimljenim u nezavisnoj produkciji, kojim je dao naslutiti kako će uspjeti izbjeći zamku većine redatelja reklama koji su dobili priliku okušati se u bombastičnim holivudskim blockbusterima. Millsa očito više zanimaju male i svakodnevne priče, a sudeći prema Početnicima, u tom se okrilju izvrsno snalazi te se pokazuje kao poprilično staložen i osviješten filmaš o kojemu ćemo u budućnosti vjerojatno još mnogo čuti.
    Početnici (Beginners), red. Mike Mills
    Autor vrlo promišljeno strukturira film. Naracija mu je linearno-kronološka te prati sina Olivera (Ewan McGregor) koji pokušava preboljeti smrt gay oca Hala (Christopher Plummer) te se pronikuti u narav veze s glumicom Annom (Natalie Laurent). Naoko jednostavna priča prošarana je brojnim analepsama koje se poigravaju dvama vremenskim modusima – u prvom pratimo nedavnu prošlost u kojoj se Oliver suočava sa smrtonosnom bolešću svoga oca, a u drugom je posrijedi vremenski nešto udaljeniji segment djetinjstva i odnosa s majkom, koji zajedno čine motivacijski sustav za psihologizaciju karaktera. Na taj način redatelj zapravo stvara dvije idejne linije u filmu, od kojih se prva odnosi na sadašnjost te dug i mukotrpan proces žalovanja, a druga na prošlost i umiranje. Dvije su razine, naravno, međusobno isprepletene. U svojoj srži Početnici su polagan film o procesima tugovanja i praznini svijeta koja okružuje protagoniste. Stoga film djeluje kao sporo, ali bolno emocionalno seciranje glavnoga subjekta, prilikom čega nam je sasvim jasno da nikakve pomoći nema – proces treba odraditi.

    U navedenom kontekstu autor se izvrsno poigrava prostorom. Oliverov stan u Los Angelesu, kao i Annin u New Yorku, gotovo je pust i sterilan pa okruženje izravno prati emocionalno stanje protagonista, odnosno njihovo otuđenje te pokušaj da ponovo osjete neposrednost egzistencije. Hotel, pak, paradoksalno, u svijetu poremećenih odnosa, počinje funkcionirati kao mjesto ispunjenja. Međutim, hotel ima prednost jer označava prostor koji je u suprotnosti s mjestima svakodnevnoga života pa svojim stiliziranim i zagasitim interijerima sugerira bijeg od banalne i melankolične svakodnevice te svih problema koji su s njom usko povezani. Odnos Olivera i Anne tako je mahom sveden na hotel i stan, koji se kontrapunktiraju, a poprilično je dobro izbalansiran i osjenčan Millsovim inteligentnim dijaloškim partijama, na kojima film uostalom i počiva. U trenutku kada protagonisti trebaju preseliti vlastiti odnos iz imaginarnoga okruženja hotela u realne okvire Oliverova stana, nastaje i najveći izazov po njihovu vezu.
    Početnici (Beginners), red. Mike Mills
    Osim toga, u takvoj vrsti filmova priličnu važnost imaju i glumci, koji su svoje uloge odradili besprijekorno. Ewan McGregor izvrsno je utjelovio lik depresivnoga sina koji shvaća kako mu život prolazi u nepovrat, a vrlo dobra je i šarmantna Natalie Laurent kao njegova ženska inačica. Posebice treba istaknuti Christophera Plummera u ulozi umirućega oca koji unosi popriličnu dozu živosti u inače sjetno ozračje filma. Kada sam već spomenuo ozračje, Mills je dobar u stvaranju tugaljive i melankolične atmosfere presvučene velom sjete pa Početnici izvrsno uspijevaju izolirati emocije bez da upadnu u zamku isprazne patetike. Naposljetku, ovo nije film velikih gesta i melodramatičnih obrata, na čemu smo zahvalni redatelju. Navedeni dramski elementi uspješno su povezani s humornima pa djelo neprestano odmjereno balansira dramsko i komediografsko kako bi se ostvario učinak neposrednosti.

    Autor je poprilično svjestan kulturnih procesa koji su se odvijali tijekom zadnjih stotinjak godina u američkom društvu te vješto stvara odnose preko arhivskoga materijala i raznih kulturnih artefakata poput fotografija. Na taj način se u filmu također kontrapunktiraju i različite generacije koje su dovedene u suodnos pa intimna freska simpatično korespondira s društvenom pozadinom jer se sin nastoji ostvariti u kontekstu priče vlastitoga oca i majke, odnosno same prošlosti. Početnici su stoga film, odnosno svojevrsni portret današnjih trideset-i-nešto godišnjaka, koji odgađaju odrastanje i čija je psihička struktura ostala još uvijek na adolescentskoj razini.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 24. svibnja 2012.
    Početnici (Beginners), red. Mike Mills

kritike i eseji