Kada utopije presahnu

21. dani hrvatskog filma, Zagreb, 16. – 22. travnja 2012.: Igrani filmovi

• 
  
  Moglo bi se reći da su Dani hrvatskog filma sve ono što nije Pula, i obratno. A kao i svake godine, na Danima hrvatskog filma može se vidjeti presjek domaće produkcije za sve osim za dugometražni igrani film. Što se tiče igranih filmova na Danima, njihov presjek sastoji se mahom od kratkometražnih uradaka studenata Akademije, ili onih koji se još nisu upustili u dugometražne vode, a s tek pokojim srednjemetražnim uratkom (nastalim najčešće budžetom za kratku formu, razvučenim na nešto duže trajanje). Životinjsko carstvo Igora Šeregija prikazan na otvorenju festivala simpatičan je i maštovito snimljen uradak koji tematici rata i poraća prilazi poput Roberta Benginija u filmu Život je lijep, s parabolama o životinjama koje ocu služe kao supstitut za surovu zbilju pred njegovim sinom, no s time da u jednom trenutku autor odlazi korak dalje pa tu izmišljenu zbilju suprotstavlja pravoj zbilji.
  
  Iako je već prikazan i nagrađen na Zagreb Film Festivalu, treba napisati i nekoliko rečenica o sjajnom filmu Komba Tina Žanića, koji se bavi sasvim običnim danom u kvartu tijekom kojeg tri prijatelja pokušavaju „srediti nešto za pušiti“ (pronaći nekoga tko će im prodati marihuanu), a jedan nasilni događaj otvara pukotinu u njihovim otuđenim životima i glavnog junaka suočava s istinom vlastita postojanja i odnosom prema drugima. Marihuana je ovdje samo jedan vid eskapizma, pokušaj bijega koji kratkotrajno može stvoriti privid ravnoteže i sigurnosti, no u srazu sa stvarnošću oko sebe glavni junak gubi tlo pod nogama i njegova krhka utopistička tvorevina raspada se ostavljajući ga da tumara gradom, nesposoban pronaći put kući.
  
  Novi kratkometražni rad Hane Jušić, Mušice, krpelji i pčele, kao da se nastavlja na preokupacije s kojima se autorica bavila i u ranijim radovima zanimajući se i dalje za potisnute patološke obrasce skrivene ispod maske svakodnevnih uloga i rituala. Imajući to na umu, Mušice, krpelji i pčele djeluju donekle predvidljivo i ne nude nikakav pomak u odnosu na njezine prethodne uratke, odnosno – kada se tijekom jednog običnog izleta počinju razotkrivati disfunkcionalnosti u odnosu dviju sestara, jednako kao i svake ponaosob, jedino moguće razrješenje ono je emotivnog ispušnog ventila koji ih ponovno zbližava. Pitanje je samo s koliko će provokativnosti i šoka te disfunkcije u određenom trenutku isplivati na površinu, rušeći sve pred sobom. Unatoč tome, film obilježava vješta kamera i dojmljiva fotografija Marka Brdara pa je tako krajnji dojam solidan, iako je potencijal bio mnogo veći.
  
  U urbanu džunglu kvarta Dubrave zaronila je pak Barbara Vekarić u filmu Prva dama Dubrave, također uzimajući kao okvir odnos između dviju sestara, tinejdžerke koja želi postati glazbena zvijezda i njene mlađe sestre koja joj je naizgled sušta suprotnost. Treba izvdvojiti i I J K L Darija Juričana kao hvalevrijedan pokušaj angažiranog filma, koji ipak pati od pomalo objašanjavalačkog diskursa i dijaloške eksplicitnosti. Kroz priču o poznatom slučaju zagađenja vodovodnih cijevi u jednoj zagrebačkoj ulici, autor propitkuje veze između krupnog kapitala, politike i medija. Na njegovoj optuženičkoj klupi ovaj put nalazi se slučaj autocenzure jednog novinara koji iz straha za vlastitu kožu ne objavljuje kontroverznu priču na koju je (ne)slučajno nabasao. Moglo bi se primijetiti da i nije bilo drugačijeg načina da se tolika priča ispriča u kratkometražnoj verziji osim putem jednostranog izlaganja i bombardiranja informacijama. Provokativna ideja i hrabar pokušaj.
  
  Što se tiče Uskršnjih jaja Slobodana Karajlovića, zabavna priča o suživotu komunizma i religije ispričana je ponešto simplificiranim filmsko ideološkim rječnikom, i unatoč duhovitim dijelovima ostaje na površini stvari kojima se bavi. Lukas Nola u Uvjetima za priču (triler) rastvara žanrovsku filmsku priču na njezine najosnovnije elemente, dopuštajući gledatelju da zaviri u priču, no ne i da je smjesti u kronološki logički okvir i ovlada njome. Sve je tu, likovi, suspense, uvjerljivi kadrovi, no je li to dovoljno da bi jedna priča (p)ostala priča?
  
  © Vedran Jerbić, FILMOVI.hr, 20. travnja 2012.

Piše:

Vedran
Jerbić