O obitelji i ostalima

Djeca su dobro (The Kids Are All Right), red. Lisa Cholodenko

  • Djeca su dobro (The Kids Are All RIght), red. Lisa Cholodenko

    Film redateljice Lise Cholodenko Djeca su dobro priča je o lezbijskom bračnom paru čije dvoje djece, začeti umjetnom oplodnjom, a u trenutku kada jedno od njih navrši osamnaest godina, odlučuju potražiti svog biološkog oca, odnosno donora sperme s kojim su ih njihove majke začele. Prije svega treba reći kako je ovaj film, iako queer tematike, obiteljski film par exellance, dakle potvrđuje obitelj kao gradivnu jedinicu otpornu na bilo kakve spolne ili rodne razlike. Poigravajući se sa škakljivom temom usvajanja/začeća djece istospolnih parova/surpužnika, Cholodenko prikazuje brak i roditeljstvo kao zahtjevan pothvat ostajući pritom čak i konzervativna u nastojanju da podcrta misao kako ne bi trebalo biti razlike između homo i hetero roditelja i obiteljskog okvira koji pokušavaju svim silama izgraditi i sačuvati.
    Djeca su dobro (The Kids Are All RIght), red. Lisa Cholodenko
    Koristeći se konzervativnim instrumentarijem (odnosno njegovim segmentom obitelji kao svete i nedjeljive cjeline), redateljica se udaljava od uobičajene queer filmske paradigme, koja je uočljivo liberalnija i popustljivija prema društveno nekonvencionalnim odnosima koji su direktno u suprotnosti s konformističkim društvenim zasadama (primjerice, Troje Toma Tykwera). Stoga, ustajući u obranu onoga što se u tradicionalnom, patrijarhalnom okviru smatra neprihvatljivim, Lisa Cholodenko dramaturški preuzima taj tradicionalni okvir i u njega imputira nekonvencionalne likove i njihove odnose, koji sam okvir ne dovode u pitanje.

    I kao što i naslov sugerira, djeca su dobro, autorica se (ne)izravno odnosi prema kritici upućenoj istospolnim parovima, odnosno argumentu da djecu ne mogu odgajati istospolni roditelji jer to „nije prirodno“. I djeca i roditelji pritom su istovremeno i suprotstavljene i međusobno nadopunjujuće strane, a odrastanje sina i kćeri popraćeno je nizom zabavnih scena pri čemu se izbjegavaju kojekakvi politički korektni stereotipi i malograđanska mistifikacija (iako sam film jest smješten u svojevrsnu malograđansku sredinu, ali ta malograđanska sredina s queer predznakom zna kako pružiti otpor svojem vlastitom samoodređenju).
    Djeca su dobro (The Kids Are All RIght), red. Lisa Cholodenko
    Kada u priču ulazi donor, ispočetka ga percipiramo kao simpatičnog muškarca okrenuta jednostavnim životnim užicima i nekoga tko unosi dašak nove energije u pomalo zatvorenu obiteljsku sredinu (bavi se uzgojem organske hrane i ima svoj restoran te njeguje alternativni, slobodnjački način života, vozi se na motoru i neopterećen bračnim obavezama uživa u nesputanim seksualnim poznanstvima), no neće proći dugo prije nego će se njegov dobronamjerni portret preokrenuti u onog vanjskog uljeza čija prisutnost ugrožava same temelje obiteljske zajednice u koju je (ne)pozvan ušao. U tom obratu sadržana je zapravo ključna preokupacija autorice: obitelj se u jednom trenutku rastvara i gotovo raspada, i u tom procjepu dopušta joj se pogled izvana, tijekom kojeg se iznova potvrđuju zaboravljene vrijednosti.

    Autorica svojim likovima dopušta malo oduška, no za nju ne postoji način da se zajednica proširi na neobiteljskog, premda biološkog, člana, stoga u tom kontekstu na površinu izbija promišljanje da biologija (shvaćena u obliku krvnih veza između djece i roditelja) nije nužno aksiom u funkciji izgradnje i održanja jedne obitelji. Ipak, u svojoj kritici homofobnog shvaćanja obitelji, kao rješenje, Cholodenko ne predlaže destrukciju ili bijeg nego napor da se netradicionalni element pokuša uklopiti u tradicionalni okvir. Treba napomenuti i kako je glavna okosnica filma glumački trio (Annette Bening, Julianne Moore, Mark Ruffalo), koji precizno i sigurno iznosi i nadopunjuje autorske zamisli čineći to bez patetike, nepotrebne glumačke histerije ili jeftine sentimentizacije.
    Djeca su dobro (The Kids Are All RIght), red. Lisa Cholodenko
    Rezultat je svega film koji vješto balansira između drame i komedije zabavljajući nas i istovremeno propitkujući same temelje obitelji i njenih postulata koje prečesto uzimamo zdravo za gotovo. Kompleksno portretiranih likova s jasnim psihološko-socijalnim profilima, i nadasve zanimljivih interakcija među njima, te uz simpatično-neodoljivi vizualni kontekst djela (direktor fotografije Igor Jadue-Lillo), Djeca su dobro zasigurno su film koji može privući širu publiku i čiji će likovi i događaji koji ih spajaju i razdvajaju izazvati mnoge simpatije. Pritom u filmu nema izrazito negativnih likova (pa to nije čak ni Mark Ruffalo u ulozi donora koji narušava obiteljski sklad) te Lisa Cholodenko u svojoj vizuri lišenoj osuđivanja i moraliziranja dopušta da u svakom trenutku filma suosjećamo s određenim likom, dok bismo ga već u drugom mogli gledati poprijeko.

    © Vedran Jerbić, FILMOVI.hr, 14. travnja 2012.

Piše:

Vedran
Jerbić

kritike i eseji