Kako te stvari rade u Europi

Slovenka, red. Damjan Kozole

  • Slovenka, red. Damjan Kozole

    Radnja filma Slovenka odvija se 2008. u vrijeme kada Slovenija predsjeda Europskom Unijom. Studentica Aleksandra želi mnogo više od onoga što joj samohrani otac iz provincijskog gradića može omogućiti, a novac za ostvarenje svojih želja zarađuje baveći se najstarijim zanatom na svijetu. Ime filma šifra je kojom Aleksandra potpisuje svoje novinske oglase. Posao ide prilično dobro, Aleksandra diže kredit i kupuje stan. No sreća koja je prati pri izboru klijenata kao da je nestala nakon susreta tijekom kojeg europski parlamentarac doživi srčani udar i umre.

    Tema maloljetničke prostitucije i prostitutki iz istočnoeuropskih zemlja intrigira brojne filmaše. Zadnjih smo godina svjedočili o njezinim različitim obradama, primjerice u žestokoj kriminalističkoj drami Lilja 4-ever (2002) Lukasa Moodyssona o šesnaestogodišnjoj Estonki koja nadajući se boljem životu, završi kao prostitutka u Švedskoj, ili u poljskoj drami Prašćići (Swinki, 2009) Roberta Glinskog o četrnaestogodišnjem Tomeku, koji jedinu mogućnost da zaradi dovoljno novca da ispuni želje svojoj prvoj ljubavi nađe u prostituciji. Strahovima o upadanju u lance prostitucije odlaskom na zapad rubno se bavila i rumunjska Francesca (2009) Bobbyja Paunescua, čija je naslovna junakinja tridesetogodišnja žena.
    Slovenka, red. Damjan Kozole
    No redatelj, ujedno i koscenarist, Damjan Kozole (uz scenarističku suradnju Ognjena Sviličića i Matevža Luzara), odlučio se za drukčiji pristup. Kolikogod to na prvi pogled možda zvučalo i čudno, Slovenka je prvenstveno film o odrastanju, konačnom sudaru snova i želja s tvrdim zidom realnosti. Dakle drama, i griješe oni koji očekuju da će nakon epizode s makroima film skrenuti prema krimiću. Aleksandra, koju je dojmljivo utjelovila debitantica Nina Ivanišin, djevojka je lijepa lica na kojem nije teško pročitati tipično mladenačko nezadovoljstvo i ljutnju na mnoge stvari oko sebe. Aleksandra se igra manipulirajući ljudima oko sebe, nalazeći dozvolu za takvo ponašanje u činjenici da je neželjeno dijete svoje majke koja je zasnovala novu obitelj.
    Slovenka, red. Damjan Kozole
    Trenutak susreta s makroima, koji je uvjeravaju da počne raditi za njih (pritom koristeći metode poput vješanja svoje potencijalne klijentice preko balkona nebodera), trenutak je drastične promjene. U tom času ona više ne drži uzde svoga života čvrsto u rukama te je prisiljena činiti kompromise na koje prije toga nikad ne bi pristala. Primjerice, prvi je put vidimo da pristaje na seks s naznakama perverzije (kuhinjske gumene rukavice na rukama klijenta). Prikaz Aleksandrina poslovnog života, posebice s obzirom na posao kojim se bavi, zapravo je prilično konzervativan. Tek u jednoj kraćoj sceni prikazan je žestoki, no ipak konvencionalan, seksualni odnos, dok se u drugim prilikama kamera gasi kad se odjeća počne skidati i pali kad se odjeća oblači.
    Slovenka, red. Damjan Kozole
    Premda filmom dominira Aleksandra, priličan prostor dobio je i njezin otac Edo (Peter Musevski u za njega uobičajenoj, no ne i manje uvjerljivoj ulozi sredovječnog luzera). Premda film u tim trenucima ponešto uspori, oni su nužni jer daju uvid u sredinu iz koje je protagonistica potekla i iz koje želi po svaku cijenu pobjeći, dok će u završnici upravo povratak u takvo okruženje biti njezina pokora za počinjene grijehe.
    Slovenka, red. Damjan Kozole
    Slovenka je prije slovenske premijere u listopadu 2009. u nešto više od mjesec dana obišla tri međunarodna filmska festivala – Sarajevo, Toronto i Reykjavik, a njezin je festivalski život potrajao kao i kinodistribucija u četrdesetak (!) zemalja. Veseli da se kao jedna od zemalja koje su sudjelovale u njezinu nastanku uz Njemačku i Srbiju navodi i Hrvatska, jer je hrvatsko Ministarstvo kulture prepoznalo vrijednost projekta i pružilo mu (u ukupnom budžetu, istina, neveliku) potporu, kao i nekolicina međunarodnih filmskih fondova.

    © Goran Ivanišević, FILMOVI.hr, 15. ožujka 2012.
    (tekst je napisan nakon slovenske premijere 5. listopada 2009.)

Piše:

Goran
Ivanišević

kritike i eseji