U potrazi za epitafom

Marijine, red. Željka Suková

  • Marijine, red. Željka Suková

    Otkad postoji kamera, ljudi su njome snimali svoje najbliskije. Bilježili su njihove važne dane: rođendane, krstitke, diplomiranja, svadbe, pogrebe... Nastojali su sve to oteti – zaboravu. I film Marijine (2011) želi upravo isto. Redateljica Željka Suková i glumica Nina Violić – „uz malu pomoć svojih prijatelja“ – snimile su ga kako bi od zaborava otele sjećanje na svoju baku Mariju Violić (1921.-2004.). Marijine kao okvir uportebljavaju materijal što ga je snimio Josip Violić, Marijin životni pratitelj i zabilježitelj, a u kojemu se kao male djevojčice pojavljuju i Željka i Nina. Neizmjernu ljubav prema baki Mariji i ostalim članovima obitelji koji se vide u tim snimkama – kao i nenadomjestivu patinu starih, pomalo izblijedjelih slika iz prošlosti – negdašnje su djevojčice željele upotpuniti i svojim filmom kao posvetom. 

    Tko su Marijine? One su Marijine unuke. Osim Željke i Nine, treću unuku Daniru tumači Mila Čuljak. Samom tom činjenicom u filmu zapravo ulazimo u osebujnu doku-fikciju. Neki pak ovaj posebni žanr nazivaju i mockumentary. Dakle, o čemu se radi u ovome, po mnogočemu jedinstvenom ostvarenju? Tri Marijine – Željka, Nina i Danira – organiziraju party za rođake, prijatelje i susjede, ljude koji su poznavali pokojnu im baku. Na osebujnim postkarminama atmosferu boji i neobični bend koji svira na okupljanju dragih ljudi. I dok ljudi uživaju u vrlo ugodnoj atmosferi, ni ne znaju da ih zabavlja kultna češka electro-dance, trash skupina Midi Lidi. A Midi Lidi? Oni su doista sjajni! Njihov nastup, pa onda i soundtrack filma najveće su mi otkriće filma Marijine.
    Marijine, red. Željka Suková
    Kako bi cijeli party učinile još zabavnijim – te izbjegle patetiku i sentimentalnost same prigode – tri unuke priređuju i osebujnu zabavnu igru koja se pretvara u navlastiti reality show. Svaki od prisutnih gostiju na okupljanju u čast bake Marije iznosi ideju kako bi trebao izgledati njezin nadgrobni spomenik. Na kraju tri unuke nagrađuju najbolje. Najinventivnija ideja bit će realizirana kao epitaf na njezinu posljednjem prebivalištu. Ipak ovaj dio filma djeluje nekako najneuvjerljivije ponajviše stoga zbog radi sasvim sirovog tonskog zapisa najveći dio izrečenog jednostavno – ne čuje! I dok se Željka, Nina i Danira djetinjasto valjaju po krevetu s kandidatima na ovom neobičnom natjecanju u smišljanju epitafa, jedino su što ostaje jasnim vedrina i dobra zabava sviju prisutnih. Osim tih poteškoća u čujnosti, još je slabija sekvenca u kojoj Nina Violić ulazi u razgovor s bakom. Naoko zabavna, ova epizoda pomalo slabi dojam performansa.

    E da, performans. Marijine su upravo to – osebujni performans. Kamera iz ruke Aleša Suka bilježi predstavu za gledatelja koji je suočen s mnoštvom zumiranja, neurotičnih ulazaka u lica protagonista, bilješki tikova. Ipak, sve se to skupa stapa u zanimljiv žanrovski amalgam. Marijine poprimaju osobine svih triju filmskih rodova: s jedne su strane dokument o osebujnom performansu, s druge su strane i igrani film (jednu od unuka tumači prijateljica), a sve je skupa ukomponirano u eksperimentalni složenac. Dakle, Marijine su svojevrsni rodovsko-žanrovski hibrid.
    Marijine, red. Željka Suková
    Ipak, taj hibrid ima osobine izuzetno gledljiva i uvjerljivog filmskog uratka. Posebice je dojmljiv kao mockumentary, jer kako spomenuh, u filmu nema patetičnih momenta. (Iako bi se moglo govoriti o sentimentalnim epizodama, posebice kada češki bend pjeva na hrvatskom s izravnim referencama na baku.) Sam svršetak filma dobiva posebnu grotesknu uobličenost u sekvenci s tri susjede na obali i veslačem na moru, koja je odlično odigrana. Metareferenca pak na trash-band dana je u slici čeških trashera na gomili smeća! 

    Marijine su jedan od najzanimljivijih hrvatskih filmova što sam ih vidio u posljednje vrijeme. Uz niskobudžetni uradak Odredište nepoznato autorskog para Ines Šulj i Vjerana Vukašinovića, ovo ostvarenje daje nam uvid u vitalnost hrvatske b-produkcije, osebujnih samizdata. Pogledajte Marijine. Osjetit ćete neobičnu toplinu. Ili, barem ostati začuđeni!

    © Marijan Krivak, FILMOVI.hr, 27. veljače 2012.
    Marijine, red. Željka Suková

Piše:

Marijan
Krivak

kritike i eseji