Patologija sustava i pojedinca

Crni ponedjeljak (Margin Call), red. J. C. Chandor

  • Crni ponedjeljak (Margin Call), red. J.C. Chandor

    „Dobro je da građani naše nacije ne razumiju kako funkcionira naš bankovni i monetarni sustav, jer da razumiju, izbila bi revolucija prije jutra.“ – riječi su Henryja Forda iz tridesetih godina prošloga stoljeća. Taj mrak nerazumijevanja kao da se otada nije nimalo rasvijetlio, nego je, naprotiv, tama gušća no ikad, i to posebice nakon 2008. godine i krize koja i dalje jaše svjetskim burzama i privredama. Jedna sasvim mala iskra u tom mraku mogao bi biti i film redatelja J. C. Chandora Crni ponedjeljak, koji prati 24 sata u poslovanju jedne investicijske banke kojoj zaprijeti propast, u vremenski neodređenom razdoblju, no sasvim je jasno da se ono zbiva negdje uoči početka svjetske financijske krize, pa čak i da događaji u filmu predstavljaju svojevrsnu točku usijanja poslije koje će se kriza poput požara proširiti ostatkom tržišta. Ipak, redatelj se ne trudi poučiti nas funkcioniranju tog zamršenog financijskog labirinta, nego se usredotočava na njegove posljedice i na opsesivni samoodržavajući instinkt sustava, čiji su akteri podjednako žrtve i krvnici.
    Crni ponedjeljak (Margin Call), red. J.C. Chandor
    John Tuld (Jeremy Irons), koji je u toj hijerarhiji najviša instanca (iznad njega su samo grabežljivi dioničari), surova je materijalizacija sustava sâma, prekaljeni lisac kojeg ne zanima ništa doli kratkoročnog profita, špekulant koji je spreman na kocku staviti i čitavo tržište da bi njegovi apetiti ostali utaženi. Pritom je manje bitno da on i njegovi podređeni (vjerojatno) krše zakon, a puno je zastrašujuće da samo radikalno, i do kraja provode pravila bijesnog tržišta. „Mi kupujemo i prodajemo“, kaže Sam Rogers (Kevin Spacey) u jednoj sceni, „ako samo na jedan dan to prestanemo činiti, gotovi smo.“ Taj začarani krug napuhavanja vrijednosti, patološke potrebe za rastom/napretkom u osnovi je današnjeg (globalnog) kapitalističkog sustava i zato bi bilo posve pogrešno promatrati protagoniste kao odmetnute mešetare koji pod okriljem noći provode svoj maliciozni plan. Oni nisu prevaranti, oni su sustav sam – u njegovu najčišćem, ogoljenom obliku.

    Pritom je posebno indikativan Spaceyjev lik – Sam Rogers se dvoumi, zna da čini loše, u jednom trenutku želi i odustati, no na kraju ipak učini ono što se od njega očekuje. Simbolična je upravo zadnja scena, u kojoj pokapa leš svoga psa u tuđe dvorište (svoje bivše supruge), upravo kako je i njegova investicijska kuća svoje toksične plasmane prodala i njihove razarajuće učinke prebacila na leđa drugih. Metafora ujedno i izbjegavanja odgovornosti i pokušaja amnestiranja vlastitih pogrešaka! (Kasnije, kad tržište zapadne u probleme 2008. godine, njihov će model spasa slijediti čitavo tržište, prebacujući probleme na ostatak društva, na državu i potom na porezne obveznike.).
    Crni ponedjeljak (Margin Call), red. J.C. Chandor
    Zanimljivo je spomenuti kako se Kevin Spacey u zadnje vrijeme pojavio u dvije slične uloge neoliberalističkih grabežljivaca – osim Crnog ponedjeljka, utjelovljuje i lobističkog muljatora u filmu Krupna zvjerka (Casino Jack) Georgea Hickenloopera, a čiji autor, barem načelno, također pokušava uprijeti prstom u patologiju čitavog sustava, a ne samo u pojedinca koji taj sustav kvari. Izbjegavanjem dublje psihologizacije karaktera, Chandor u Crnom ponedjeljku uspijeva dati do znanja da, iako svaki od likova ima izbor, svi su na neki način lutke na koncu i njihove uloge odavno su raspoređene (iako to nije nikakvo opravdanje ili umanjivanje njihove krivnje). Dio u kojem Crni ponedjeljak kaska pomalo je bljedunjava središnjica filma i dramaturška površnost kako film ide prema kraju, a otprilike znamo što će se i kako dogoditi.

    Sve u svemu, riječ je o solidnom ostvarenju, pomalo uznemirujućem i pesimističnom, no teško je ne biti takav kada se pogleda u tamni bunar moćnog financijskog sustava u kojem se svi utapamo, mlataramo i zapomažemo dok nam se s visina smiju gospodari bez lika i imena koji su nas okovali bez okova, i učinili robovima bez krvoprolića.

    © Vedran Jerbić, FILMOVI.hr, 25. veljače 2012.
    Crni ponedjeljak (Margin Call), red. J.C. Chandor

Piše:

Vedran
Jerbić

kritike i eseji