Kako to rade susjedi

8. Animateka, Međunarodni festival animiranog filma, Ljubljana, 5. – 11. prosinca 2011., Maribor, 12. – 18. prosinca 2011.

  • Posljednji autobus (Posledný autobus), red. Martin Snopek Ivana Laučikova

    Dok je hrvatska filmskofestivalska scena aktivna tijekom cijele kalendarske godine, u susjednoj se Sloveniji publika od siječnja pa sve do lipnja dosađuje u predugoj sezoni kiselih krastavaca. Tek početkom lipnja Izola ugošćuje Kino-Otok, nakon čega slijede Ljutomer, Portorož i Koper sa svojim festivalima, a onda se krajem godine zbivanja konačno sele u metropolu. Sredina studenog donosi popularni LIFFe, a onda se početkom prosinca poentira Animatekom, jedinim ozbiljnim festivalom animiranog filma u Sloveniji. Animateka je podijeljena na tucet programa, od kojih posebno treba izdvojiti natjecateljski dio, ali i posebne popratne programe kao što su Žiri se predstavlja ili Retrospektiva: Animirani film, glazba, zvuk.
    Cvijet bitke, red. Simon Bogojević Narath
    Ako poslušamo Voltairea te krenemo od vlastitog vrta, neće nam biti teško uočiti kako je festival obilovao hrvatskim naslovima, kako i priliči s obzirom na činjenicu da je animirana forma, uz kratku igranu, posljednjih godina u Hrvatskoj na vrlo visokom stupnju. Tako su u Natjecateljski program uvršteni novi radovi Veljka Popovića (Dove sei, amor mio), Gorana Trbuljaka (Helixbauhaus), Simona Bogojevića Naratha (Cvijet bitke), Irene Jukić Pranjić (Ornament duše), Lucije Mrzljak (O snu), Darka Masneca (Six) i Dalibora Barića (Nova hipi budućnost); u Europski studentski natjecateljski program film Petre Zlonoge (Lisica); u Program za cijelu obitelj film Dinka Kumanovića (Ješka) i dvadesetak animiranih filmova koje su realizirali mladi hrvatski animatori u dobi od devet do sedamnaest godina, a u Istočnoeuropsku i srednjeeuropsku panoramu filmovi Nebojše Slijepčevića (Pas/Zec), Daniela Šuljića (U lancima), Manuela Šumberca (Escargot) i Zorana Mužića (Živica), inače umjetničkog direktora Animafesta.
    Živica, red. Zoran Mužić
    Dva su filma i nagrađena posebnim priznanjima žirija: Ornamentu duše Irene Jukić-Pranjić specijalno je priznanje udijelio britanski animator Andy Glynne, dok je srpski umjetnik i animator Vuk Jevremović svoj glas dao Narathovu Cvijetu bitke. Narath kao pionir računalne 3D animacije i dalje stvara radove od kojih zastaje dah, iako je sadržajna slojevitost njegova najnovijeg projekta mnogima, još na Danima hrvatskog filma, bila kamen spoticaja. Kad je već o nagradama riječ, spomenimo kako je Grand Prix Festivala zasluženo otišao u ruke slovačkih animatora Martina Snopeka i Ivane Laučikove za film Posljednji autobus (Posledný autobus), iznimno vješto realiziranu stop-motion storiju o skupini životinja koje pred sezonu lova autobusom bježe iz šume, no putovanje prekidaju lovci. U priči koja već od starta poprima alegorijsku crtu autori ni u jednom trenutku ne prelaze sklizak rub pretjerane emocionalnosti i patetike, dok upečatljiv ali ne i nametljiv kraj majstorski zaokružuje narativnu cjelinu.
    Satiemania, red. Zdenko Gašparović
    No, kako to često biva, prave je poslastice pružio popratni program. Tako je kanadski producent Marcel Jean predstavio pjevni izbor iz bogate riznice kanadske animacije, u kejemu se, očekivano, našlo i par malih remek-djela Normana McLarena, dok je Carolina Lopez Caballero u svom fokusu na Španjolsku pažnju skrenula na čitav niz radova Segunda de Chomona, ranog filmskog maga, španjolskog ekvivalenta Georgesu Meliesu, koji je iz nekog čudnog razloga često izostavljen čak i iz značajnijih pregleda povijesti filma. U programu spomenute Retrospektive: Animirani film, glazba i zvuk našao se velik broj raznolikih filmova, od Disneyjeva Parobroda Willie (Steamboat Willie, 1928) do japanskog filma Svjetlo (Emaki) Takashia Makine i Takashia Ishide, koji je trijumfirao na posljednjem izdanju zagrebačkog 25FPS-a, ali je tu bila i hrvatska Satiemanija (1978) Zdenka Gašparovića.
    Svjetlo (Enaki), Takashi Makino, Takashi Ishida
    Iz dugometražnog programa treba izdvojiti film Chico i Rita (Chico & Rita), čiju režiju potpisuju oskarovac Fernando Trueba, Javier Mariscal i Tono Errando, kao i Iluzionista (L'illusionniste) Sylvaina Chometa, snimljenog prema davno napisanom pa onda ostavljenom scenariju legendarnog Jacquesa Tatija, koji govori o (već tada) premodernom svijetu u kojem iluzionisti više nemaju što tražiti. Vrijedi li nešto slično danas za animatore, ako ne i filmaše općenito, pitanje je koje se nadovezuje, no film ionako odavno već nije umjetnost nego biznis pa je isto možda i pomalo deplasirano. Ipak, kad bi se trebao izdvojiti vrhunac cjelokupnog festivala, bila bi to projekcija filma Alegro non troppo, redatelja Bruna Bozzetta iz 1976. Taj dugometražni igrano-animirani film, koji je u svojoj ideji parodija Disneyjeve Fantazije (Fantasia, 1940), zapravo je jedno od najoriginalnijih i najmaštovitijih celuloidnih ostvarenja u povijesti animacije, u kojem možete naći gotovo sve što ste ikad mogli zamisliti. Bizarnost, crni humor i nadrealizam preblage su i preuske etikete za Bozzettovo kultno remek-djelo, ali možda i široj javnosti najprijemčivije.
    Chico i Rita (Chico & Rita), red. Javier Mariscal, Fernando Trueba, Tono Errando
    Za kraj, budući da se to nameće samo od sebe, usporedimo nakratko Animateku i Animafest, tematski slične festivale. Prednost je Animateke da istovremeno nudi naslove svih duljina, dok je Animafest jedne godine posvećen kratkom, a naredne dugom metru. Tako se bolji presjek godišnje produkcije može sagledati na Animateci, koja uvijek prikazuje najrecentniju produkciju. Ipak, činjenica je kako logistički još uvijek kaska za mnogo transparentnijim i kompleksnijim Animafestom, što nije slučaj i s filmskom ponudom. Iako još uvijek relativno malog obima, Animateka je programski kvalitetan i sadržajno začuđujuće gust festival, koji u konačnici kao da nadmašuje i vlastita očekivanja. U najvećoj je mjeri to zasluga velikog entuzijasta i filmofila iznimno izoštrena ukusa Igora Prassela, pri čemu ostaje gorak utisak kako on cijeli festival iznosi sam na svojim plećima. Uz bolju logistiku i nešto brojniji tim, Animateka bi već za koju godinu mogla ozbiljno ugroziti Animafest, jer mu je već sada jedina dostojna konkurencija u regiji.

    © Dean Kotiga, FILMOVI.hr, 20. prosinca 2011.

Piše:

Dean
Kotiga

kritike i eseji