Živost i dosada u Puerto Ricu

Portorikanske noći: Dnevnik opijanja (The Rum Diary), red. Bruce Robinson

  • Portorikanske noći: Dnevnik opijanja (The Rum Diary), red. Bruce RobinsonU drugoj se polovici devedesetih godina prošloga stoljeća Terry Gilliam odlučio uhvatiti ukoštac s romanom Huntera S. Thompsona Strah i prijezir u Las Vegasu (Fear and Loathing in Las Vegas), a rezultat je bio kultni film (1998) s Johnnyjem Deppom i Beniciom Del Torom u glavnim ulogama. Nekonvencionalan redatelj kakav jest, Gilliam je svakako bio u prednosti primivši se adaptacije djela nekonvencionalnog autora. Deppov lik u spomenutom filmu i nije bio ništa drugo nego Thompsonov alter ego, a sada je glumac dobio priliku da ponovno odigra još jedan piščev alter ego – Paula Kempa u Portorikanskim noćima: dnevniku opijanja. Ovaj je put posrijedi djelo iz piščeve ranije faze, koje je ostalo neobjavljeno sve do 1998. godine. Strah i prijezir u Las Vegasu napisan je sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća kada je za Thompsonov novinarski stil i način istraživanja već bio proširen termin gonzo novinarstvo, a Rum Diary veže se za godine prije toga, premda donekle objašnjava i naznačuje njegovu genezu.

    Roman, pa tako i film, usmjereni su na život američkoga novinara, koji pedesetih godina prošloga stoljeća odlazi iz New Yorka raditi za dnevne novine The Daily News u San Juanu u Puerto Ricu te je tamo uključen u lokalne, kako alkoholičarske tako i poslovne, rituale. Priča je napučena tipičnim thompsonovskim likovima koji hedonistički i autodestruktivno uživaju u opijatima i inim porocima te izravno provociraju svoju anesteziranu društvenu sredinu. Predložak je nudio intrigantne mogućnosti za filmsku adaptaciju, međutim i nažalost, film je ostao na pola puta, prije svega jer mu ne bi škodila sigurnija redateljska ruka od one Britanca Brucea Robinsona, koji je pažnju javnosti privukao pseudoautobiografskim filmom Withnail i ja (Withnail & I, 1987), ali i manje-više uspješnijim scenarističkim (Polja smrti /The Killing Fields, 1984, Povratak u raj / Return to Paradise, 1998) i ponešto glumačkim radom, potonje mahom u raznim televizijskim produkcijama.
    Portorikanske noći: Dnevnik opijanja (The Rum Diary), red. Bruce Robinson
    Scenarij je, nažalost, krajnje nefokusiran jer se autori nisu jasno uspjeli odlučiti za što bi se opredijelili – treba li film biti posveta liku i djelu Huntera S. Thompsona, a s druge strane, trebaju li Portorikanske noći biti intrigantna društvena kronika portorikanskoga života, odnosno odnosa prema Sjedinjenim Država te njezinim prije svega imperijalističkim i nadasve kapitalističkim težnjama prema otoku. U filmu se također razmatra novinarski, redakcijski segment, koji je poprilično konvencionalan i već često viđen.

    U prvome slučaju Johnny Depp izvrsno se zabavlja glumeći Thompsona i njegova je glumačka kreacija puna šarma. Spomenuti nastup daje ponešto živosti cjelini, kao i peripetije koje se odvijaju između njega i njegovih prijatelja po alkoholu, koje, također se dobro zabavljajući, tumače Michael Rispoli i Giovanni Ribisi, premda, naravno, ne toliko radikalno kao protagonisti Straha i prijezira u Las Vegasu. Međutim, kada film skreće u poslovne vode, šarm se gubi i postaje, najjednostavnije rečeno, bezličan i dosadan, gotovo beskrvan, a lik poslovnoga čovjeka – Sandersona, odveć je jednodnodimenzionalan kako bi unio poleta u razmatrani segment priče. Niti beskrvna glumačka interpretacija Aarona Eckharta ne pomaže pa gledatelj odveć lako gubi interes za priču. Odnos Amerikanaca i lokalnoga stanovništva, antikomunističke paranoje pedesetih godina, sve je to utkano u film, ali tek naznačeno i nedovoljno razrađeno.
    Portorikanske noći: Dnevnik opijanja (The Rum Diary), red. Bruce Robinson
    Drugi je scenaristički problem lik, odnosno karakter djevojke Chenault, koju tumači Amber Heard – njezina je funkcija da razvija ljubavnu priču, koja se promeće u ljubavni trokut, kojim bi se pak trebala gradirati napetost i iščekivanje u filmu. Međutim, sama je ljubavna priča odveć šablonski izvedena, a Chenault je svedena isključivo na objekt – jedino je važno da bude lijepa i zamamna te djeluje fatalno zavodljivo, premda se ispod navedenoga plašta krije tanašno napisan i nerazrađen lik koji podliježe objektivizaciji i ne doprinosi uvjerljivosti cjeline.

    Gledano u cjelini, Robinsonov je redateljski rukopis konvencionalan. Dobar je kada treba stvoriti atmosferu vremena, no njegov prikaz otoka više izgleda kao romantizirana turistička razglednica Puerto Rica iz pedesetih godina nego hrabra adaptacija predloška.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 26. siječnja 2012.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji