Kada lobiranje postane korupcija

Krupna zvjerka (Casino Jack), red. George Hickenlooper

  • Krupna zvjerka (Casino Jack), red. George Hickenlooper

    Krupna zvjerka
    Georgea Hickenloopera priča je o najpoznatijem washingtonskom lobistu Jacku Abramoffu, koji je bio nezaobilazna figura u političko-financijskim krugovima oko američkog Kongresa, duboko ukopan u pohlepni establishment i njegov zlatni dečko, toliko zlatan da u najvećem skandalu koji je protresao Kongres početkom ovoga stoljeća završava u zatvoru. S Abramoffom se domaća publika već imala prilike upoznati na prošlogodišnjem ZagrebDoxu u dokumentarcu Casino Jack i Sjedinjene Monetarne Države Alexa Gibneyja, sasvim solidnom uratku koji i konzervativnijim gledateljima uspijeva ukazati na crne rupe jednog političko-gospodarskog sustava koji se pred ostatkom svijeta predstavlja kao idealan..

    Krupna zvjerka (Casino Jack), red. George HickenlooperOba filma, i igrani i dokumentarni, kroz priču o mutnim igrama lobista postavljaju pitanje tanke, često nevidljive granice između lobiranja i korupcije, odnosno između lobiranja i ispod stola financiranja političkih kampanja. Parlamenti, sabori i kongresi zapadnog svijeta u doba cvjetajućeg deregulativnog neoliberalističkog modela kapitalizma pod stalnim su jurišem lobističkih grupa koji zastupaju isključivo profitne interese svojih korporativnih gazdâ te mnoga narodna predstavništva završavaju u dubokom demokratskom deficitu, gdje je u kakofoniji dolarskih interesa posljednji glas koji se čuje onaj građana.

    U Hickenlooperovu filmu Abramoffa utjelovljuje Kevin Spacey koji se prilično dobro snašao u ulozi lobističkog smutljivca, beskrupuloznog oportunista skrivenog ispod društvene maske religioznog, obiteljskog čovjeka, a koji samo želi još i još, i tako ukrug do propasti. On je onaj poduzetni momak iz stražnje prostorije, onaj koji na skupnim fotografijama vječno stoji uz nekog političkog glavešinu, nasmiješen i komunikativan, idealni pohlepni gad koji pokreće čitav sustav, (ne)vidljivi prst nevidljive ruke.

    Doduše, kritička oštrica puno je oštrija u Gibneyjevu dokumentarcu, no ni Hickenlooperov uradak ne zaostaje u portretu jednog sustava koji opasno pleše na rubovima zakona. No dok u dokumentarcu ne dvojimo je li riječ o trulom sustavu čiji je Abramoff idealni igrač, dotle u igranom filmu ipak ostaje dijelom otvoreno pitanje je li Abramoff bio tek previše pohlepan i beskrupulozan u inače relativno prihvatljivom, pragmatično-nužnom sustavu. Malo je sumnjivo što Hickenlooper prikazuje Abramoffov pad kroz prizmu njegova psihološkog rasapa, možda i nesvjesno amnestirajući sam sustav na račun patologije pojedinca i premda u zadnjoj sceni Spacey pred komisijom urliče da su svi sve znali i da su se svi okoristili, ipak dijelom ostaje nedorečena krivnja sustava kao takvog. Je li Jack Abramoff trula jabuka ili je samo postao previše vidljiv i glasan u čitavoj truloj košari? To je pitanje koje je ipak trebalo eksplicitnije postaviti.
    Krupna zvjerka (Casino Jack), red. George Hickenlooper
    Krupna zvjerka kadar po kadar pred gledateljem gradi svijet visokih financijskih uloga i golemih utjecaja koji iz sjene drmaju politikom, utjecaja nevidljivih oku građanstva, no itekako opipljivih na kraju godišnjih bilanci i dignutih ruka u parlamentu. Vješt pripovjedački stil i donekle iskren prikaz „pohlepe koja pokreće svijet“, napeta degradacija protagonista od zvijezde do onoga čije se zajedničke slike skidaju iz političkih kabineta te relativno dojmljiva galerija likova čine Krupnu zvjerku iznadprosječnim ostvarenjem koje otvara i više nego dovoljno pitanja o funkcioniranju jednog slobodnog društva te nudi dovoljno materijala da će gledatelj nakon završetka projekcije još neko vrijeme imati o čemu promišljati.

    © Vedran Jerbić, FILMOVI.hr, 17. siječnja 2012.

Piše:

Vedran
Jerbić

kritike i eseji