Gravitacija ili život kakav ne bi trebao biti

21. Animafest, svjetski festival animiranog filma, dugometražno izdanje, Zagreb, 31. svibnja – 5. lipnja 2011.:Svjetska panorama

  • Duga, red. Joško Marušić

    Svjetska panorama Animafesta predviđena je za sve one filmove koji nisu uspjeli ući u Veliko natjecanje no zbog svoje vizualne kvalitete ili intrigantnih priča zaslužuju da budu uvršteni u program festivala. Paradoksalno, često se znalo događati da upravo program Panorame bude daleko zanimljiviji i publici draži negoli naslovi iz službene konkurencije. To ove godine nije slučaj, pošto je pomnim odabirom u Velikom natjecanju obuhvaćena uistinu krema animirane produkcije u posljednje dvije godine, a Panorami je ostalo tek možda dva-tri upečatljiva naslova dok je ostatak bio osrednji. No krenimo redom. Znakovitom se pokazuje odluka selektora da u Panoramu uvrste (odnosno da ga ne uvrste u Natjecanje) hrvatski dugometražni animirani film Dugu Joška Marušića, nastao kao adaptacija dviju pripovijetki Dinka Šimunovića Duga i Alkar, no to je ionako već lanjska priča pa ćemo ovdje preskočiti detaljniju razradbu tog djela.
    Gravitacija je bila posvuda (Gravity Was Everywhere Back Then), red. Brent Green
    Američku Gravitacija je bila posvuda (Gravity Was Everywhere Back Then) Brenta Greena obilježava izrazito zanimljiva animacijska tehnika (snimljen u stop animaciji no umjesto lutki  korišteni su ljudi) s prizvukom jezivog i opipljive uznemirujuće atmosfere, no film na kraju pati od pomalo nezaokružene ideje i nemotivirajućeg narativnog stila. Film je nadahnut istinitom pričom o Leonardu Woodu koji je, nakon saznanja o bolesti svoje žene, pokušao vlastitu kuću pretvoriti u neku vrstu stroja zdravlja koji će oboma pomoći u bitci protiv njezine bolesti. Ono što treba podcrtati jest kako je film snimljen s minimalnim budžetom od kakvih pedesetak tisuća dolara i rađen je kroz desetak godina, no upravo vizualni moment njegov je najjači adut i dokaz kako skupe produkcije nisu preduvjet originalnosti i inovativnosti u animaciji. Ono gdje Brent Green (inače samouki filmaš) ipak zakazuje pomalo je praznjikavi scenarij, izostanak konačne katarze pa i neke šire perspektive koji bi mogli iščitati iz tog malenog intrigantnog svijeta stvorenog unutar četiri zida jedne obitelji koja se bori s nedaćom što ih je zadesila. Kada bi se mogli koncentrirati samo na animaciju, onda bi Gravitacija je bila posvuda bio jedan od originalnijih naslova ovogodišnjeg Animafesta, no ovako ostaje tek prosječni uradak sa svojim dobrim i lošim stranama.
    Preživjeti život (teorija i praksa) (Přežít svůj život (teorie a praxe)), red. Jan Švankmajer
    Nasuprot tome u Panorami se mogao vidjeti pravi provokativni koktel crnog humora, morbidnih premisa i dubokog rovanja po ljudskoj psihi, kombinacija igranog i animiranog filma, iz radionice nadrealističkog češkog autora Jana Švankmajera – Preživjeti život (teorija i praksa) (Přežít svůj život (teorie a praxe)). Poput vještog psihoanalitičara Švankmajer donosi priču o čovjeku koji vodi dvostruki život, jedan u stvarnosti, a drugi u snovima, te u jednom trenutku biva prisiljen donijeti odluku o podčinjavanju jednoga od tih svjetova drugom. Autorova sklonost eksperimentu, podjednako u formi i sadržaju, prikaz seksualnog kroz prizmu groteske, čitava galerija neobičnih likova te ustrajavanje na nepodilaženju ničijem ukusu ili očekivanjima čine Preživjeti život (teorija i praksa) jednim od najboljih uradaka u programu Panorame. 

    Midori-ko, red. Keita KurosakaOd ostalih filmova prikazan je japanski Midori-ko Keita Kurosake koji propitkuje odnos čovjeka i prirode kroz futurističko viđenje prehrambene industrije, a obilježen je sumornom, gotovo orwellovskom atmosferom, zatim anemični i praznjikavi Zagonetni predznaci Leóna Prozaka (Los extraños presagios de León Prozak) Carlosa Sante (koji se svojski trudi biti intelektualno dubok i egzistencijalno sveobuhvatan), te relativno zabavni, šarolike i maštovito izvedene animacije i simpatičnih likova češki Fimfárum Treća sreća (Fimfárum do třetice všeho dobrého 3D) Kristine Dufkove, Vlaste Pospíšilove, Davida Súkupa.

    © Vedran Jerbić, FILMOVI.hr, 16. lipnja 2011.

Piše:

Vedran
Jerbić

kritike i eseji