Minimalizmom do maksimalnog učinka

21. Animafest, svjetski festival animiranog filma, dugometražno izdanje, Zagreb, 31. svibnja – 5. lipnja 2011.: Majstori animacije: Paul Driessen

  • Paul DriessenAnimacijski stil Nizozemca Paula Driessena, ovogodišnjeg člana žirija Animafesta kojemu je posvećen popratni program Majstori animacije, mogao bi se opisati kao nemarno poigravanje minimalizmom i prostoručno provociranje linijama s dozom stripovskog signuma. Driessen, poznat domaćoj publici s Animafesta 2002. godine na kojem mu je dodijeljena nagrada za životno djelo, u svojim pretežno kratkometražnim radovima predstavlja svojevrstan postmodernistički sukob forme i sadržaja, odnosno njegova zaigrana, lepršava i u mnogočemu neobična crtačka tehnika u opreci je s dubljim temama o kojima progovara u filmovima. Njegov minimalizam, posebice što se tiče dijaloga, te bijeg od geometrijskog, u tom smislu imaju za cilj pojačavanje same poruke tjerajući gledatelja da je pronalazi izvan okvira, nenametljivo skrivenu i zapakiranu.

    Humor predstavlja važnu stavku Driessenova stvaralaštva pa i sama animacija često koketira s karikaturalnom, no nikada ne prelazi tu granicu, a prije svega uspijeva stvoriti prepoznatljiv rukopis koji se poput autorskog potpisa provlači kroz gotovo sva ostvarenja (vrlo često dijeli ekran na više manjih slika od kojih svaka priča svoj dio priče). Katkad mu je dovoljan prazni ekran i tek nekoliko točkica (David, 1977), a katkad složena mizanscena u koju smješta čitav niz ključeva i referenci (Pisac i smrt (De Schrijver en de Dood), 1988) dok gotovo uvijek ustrajava na efektnom obratu, inverziji, kojom u posljednjoj sceni postavlja stvari u drugačiju perspektivu, izokreće uloge, razbija obrasce, redefinira čitavu dotadašnju misao ostvarujući dobrodošlu distancu spram merituma.

    Ubijanje jajeta (Ei om zeep, 1977), red. Paul DriessenNajupečatljiviji je primjer upravo toga Ubijanje jajeta (Ei om zeep) iz 1977. koji čovjeka koji želi pojesti jaje razbijajući mu ljusku smješta u sličnu poziciju kada mu nepoznata sila razbija krov nad glavom čineći ga žrtvom urušavanja zidova kuće. Driessen ovdje bez patetike postavlja ono pitanje što bi bilo da se čovjek odjednom nađe u inferiornoj poziciji u hranidbenom lancu, na način na koji su trenutno sve ostale životinjske vrste naspram njega. Nadalje, jedan je od ponajboljih filmova prikazanih u ovogodišnjem ciklusu Majstori animacije film Kakav vitez (La Belle et la boîte, 1982), simpatičan uradak koji ironizira viteške priče u kojima se neustrašivi vitez suprotstavlja svim preprekama i neprijateljima kako bi spasio djevu – Driessenov vitez zapravo je metalna konstrukcija kojom upravlja nejak i neugledan čovječuljak. Tu autor zapravo metaforički razdvaja viteški intelekt od moćne fizičke konstitucije, odnosno um caruje, snaga klade valja, no opet ostaje pitanje u koga će se spašena princeza zaljubiti.

    Treba spomenuti i Tri gospođice (3 Misses, 1998) u kojima vješto isprepliće tri naoko nepovezane priče i predstavlja se prije svega kao vješt pripovjedač i majstor ritma čija dirigentska/redateljska palica upravlja naizgled neuštimanim buntovnim orkestrom koji neprimjetno podvrgava svojoj kontroli. 
    Tri gospođice (3 Misses, 1998), red. Paul Driessen
    Paul Driessen svakako je animator čija tehnika i tematske preokupacije zaslužuju dublji uvid, i bez obzira na to što je u neku ruku riječ o tradicionalistu, u smislu animacijskog stila (pa i u jednom od recentnijih uradaka 2D or not 2D kao da deklarativno odbija digitalnu tendenciju razvoja animacije) no njegov cjelokupan opus pokazuje da je na kraju svega ipak najvažnija mašta i inventivnost, razbijanje ustajalih okvira (bez obzira na to čini li se to uz pomoć najnovijih 3D čuda animacijske tehnologije ili starog dobrog papira i olovke).

    © Vedran Jerbić, FILMOVI.hr, 14. lipnja 2011.

Piše:

Vedran
Jerbić

kritike i eseji