Dva pola

20. Dani hrvatskog filma, Studentski centar, Zagreb, 4. – 9. travnja: 2011.: Animirani filmovi (2)

• 
  
  Najprepoznatljiviji i najkonkretniji, mada nipošto ne dnevnopolitički prolazan komentar društva u kojem živimo, ponudio je Oktavijanom za najbolji animirani film nagrađen Cvijet bitke (19 min.) Simona Bogojevića Naratha (režija, scenarij, dizajn, 3D modeliranje, svjetlo, tekstura, kompoziting) u produkciji Bonobostudia. „Svjetinu treba zbuniti svom silom čudnovatih protuslovlja, iznenađenja i preokreta i to putem snažnog oružja – tiska, koji otjelovljuje pobjedu slobode ogovaranja.“ Jedan je to od tipičnih citata iz ovog sadržajnim i vizualnim bogatstvom superiornog ostvarenja – jednog od najupečatljivijih iz cjelokupne konkurencije DHF-a – temeljenog na motivima iz knjiga Cvijet bitke Fiorea dei Liberija i Dijalog u paklu između Machiavellija i Monesquieua Mauricea Jolyja.
  
  Prikazujući lutanje iz robotiziranog nadzemlja ispljunutog/ispljunute pola muškarca-pola žene koji/koja se u sivom, hladnom i vlažnom podzemnom svijetu ruševnih, monumentalnih drevnih građevina, u neodređenom vremenu koje istovremeno nalikuje i na prošlost i na budućnost, suočava sa slikama i situacijama nasilja i opasnosti, dok u offu slušamo neugodnim, neljudskim glasom izgovorene misli iz navedenih knjiga vezane uz vještine ubojite mačevalačke borbe i nemilosrdnih pravila vlastodržačkog upravljanja masama, Cvijet bitke iznimno sugestivno oblikuje alegorijsku sliku nemilog svijeta kojim manipuliraju nemilosrdni i bešćutni, dometima običnog smrtnika, bespomoćnog pijuna, skriveni i nedostupni moćnici.
  
  Zanimljivošću očitovanom u sretnom spoju komunikativnosti i simboličnosti te jednostavnosti i slojevitosti izdvojila se i Živica (6 min.), animiranofilmski debi kazališnog redatelja Zorana Mužića (i suscenarista s Davorom Petranovićem), u produkciji Diedre, jedan od malobrojnih animiranih filmova 20. DHF-a ugođen u koliko-toliko vedrijem tonu. Razmjerno jednostavno risana, sukladno središnjem motivu obrezivanja živice obojena mahom u nijanse zelene, Živica u ugodno dinamičnom ritmu potaknutom živahnom glazbom Mate Matišića (doduše, s pomalo neprimjerenim zvukom countryja) temeljni prizor u kojem dobrodržeći starac uređuje živicu negdje na ladanjskoj osami, presijeca skicoznim prizorima istoga starca u raznovrsnim burnim životnim situacijama koje po njega završavaju nepovoljno.
  
  Premda u kratkom sadržaju u katalogu DHF-a (a i na internetskoj stranici Deidre, dakle službeno) piše da „djedica ponovno proživljava svoje životne bitke“, osobit je šarm Živice u tome što lakoruko nudi mogućnosti i za slojevitije čitanje – slike djedice u drugim situacijama mogu se, primjerice, doživjeti i kao njegova maštanja o alternativnim egzistencijama i prošlostima ili kao autorova razmišljanja na vječnu temu je li u tuđem vrtu trava zelenija, a cjelina kao metaforičan prikaz neminovnosti uspona i padova, uspjeha i neuspjeha, razdoblja nemira i razdoblja mira u životnom vijeku svakog pojedinca. Ili, pak, kao sve to zajedno, a vjerojatno i još ponešto, u jednom.
  
  Crossed Sild (12 min.) Ivane Bošnjak i Lee Vidaković, Soba (5 min.) Ivane Jurić i Nevera (5 min.) Vanje Maračića lutkarskim, a Dove sei, amor mio (10 min.) Veljka Popovića, Ornamenti duše (9 min.) Irene Jukić Pranjić, Pas/zec (12 min.) Nebojše Slijepčevića, U lancima (8 min.) Daniela Šuljića risačkim irazom, svaki na svoj način, no uz zajednički tonalitet i klasičniji pristup (svakodnevni čovjek u prvom planu, dojam ručne izrade, naznake narativnosti), izražavaju osjećaj sumornosti i nezadovoljstva. Akceleracija (11 min.) Andreja Rehaka, Feta (2 min.) Natka Stipaničeva, I Speak True Things (6 min.) Marka Tadića, Monokromatski mit (5 min.) Davora Petranovića i Psychomorph (7 min.) Branka Faraca više su usmjereni izravno na (generičke) grafičko-zvučne igre te (retro-)futurističke i fantazijske motive, a Kava je gotova (5 min.) Kaje Šegvić i Prva jutarnja (6 min.) Martine Lukanović kao fokusnu točku uzimaju poznati hrvatski motiv mnogostruke važnosti ispijanja kave.
  
  © Janko Heidl, FILMOVI.hr, 12. travnja 2011.

Piše:

Janko
Heidl