Fotografije sjećanja

20. Dani hrvatskog filma, Zagreb, 4. – 9. travnja 2011.: Nagrađeni filmovi

  • I onda vidim Tanju, red. Juraj Lerotić

    Pobjednik ovogodišnjeg DHF-a kratki je igrani film I onda vidim Tanju redatelja i scenarista Juraja Lerotića, koji je osim Grand Prixa osvojio i nagradu hrvatskih filmskih kritičara Oktavijan za najbolji kratki igrani film. Ponajprije treba reći kako je uistinu riječ o filmu koji i izvedbom i sadržajem iskače iz prosjeka i koji je istovremeno pristupačan širokoj publici, a opet posjeduje finu dozu podkonteksta koja će zadovoljiti i zahtjevnijeg gledatelja. Ono što ga na izvedbenoj razini čini prepoznatljivim i originalnim činjenica je da je sastavljen od fotografija (što priziva u sjećanje Markerov klasik La jetee, iako je riječ o dvama sasvim različitim uratcima), a Lerotić u tom autorskom konceptu pliva kao riba u vodi, i njegova priča naveliko nadilazi okvir u kojem je ispričana.

    Tema koju obrađuje odrastanje je u teškim životnim okolnostima (majčina bolest, loša socijalna situacija), no to ne sprečava redatelja da u svakom trenutku pokuša hodati sunčanom stranom ulice i pronalaziti sreću na najneočekivanijim mjestima. Taj optimizam i životna energija utkani su u gotovo svaki kadar filma i to je još jedan od razloga zašto treba pogledati ovaj mali film o velikim stvarima.
    Zimica, red. Hana Jušić
    Još jedno ime koje je iskočilo nakon dodjele nagrada DHF-a ime je Hane Jušić, koja je osvojila nagradu Jelena Rajković (za najboljeg redatelja do 30 godina starosti) za kratkometražni film Zimica (snimljen kao dio studentske vježbe Igra tucanja), a tijekom festivala mogao se vidjeti i njen film Pametnice, nastao u suradnji s redateljicom Sonjom Tarokić (čija je glavna glumica Marina Vodeničar u ulozi djevojke koja želi izgubiti nevinost osvojila nagradu za najbolju glumačku izvedbu).

    Ono što već na prvi pogled obilježava redateljski stil Hane Jušić jest beskompromisnost je i želja da se zagrebe duboko ispod površine, razbije rutinirani obrazac i priča ispriča iskreno, bez imalo podilaženja ili maskiranja. Njezine teme su svakodnevne, ali opet nekako izvučene iz prašine zaborava gdje ih je konformistička i licemjerna društvena sredina pospremila. Hana Jušić svakako je redateljica čiji će se budući projekti iščekivati sa zanimanjem, a poglavito kada/ako to bude i dugometražni uradak.
    Nogomet, red. Ana Hušman
    Nagradu za najboljeg redatelja dobila je Ana Hušman za eksperimentalni film Nogomet (koji je osvojio i Oktavijana u istoj kategoriji), a riječ je o intrigantnom ostvarenju koje pokazuje kako i najvažnija sporedna stvar na svijetu može biti dio artističkog promišljanja i protkana brojnim metarazinama.

    Slojevita naracija, sraz autorova djetinjstva i ratnih godina, preplitanje intimne priče i događaja iz hrvatske povijesti – samo su neke od odlika sjajnog Ratnog reportera Silvestera Kolbasa koji je osvojio Oktavijana za najbolji dokumentarac te nagradu za najbolju montažu. Dokumentarac je to koji je zasjao na nedavnom ZagrebDoxu i koji pripada u sam vrh ovogodišnje dokumentarne produkcije. Jedan od onih filmova koji se gleda i po nekoliko puta.
    Popravilište za roditelje, red. Bruno Anković
    Nagrada za najbolji scenarij otišla je Tanji Kirhmajer za film Popravilište za roditelje – zabavan, duhovit i odmjeren obiteljski uradak kao stvoren za nedjeljno poslijepodne pred ekranom. Posthumno je, pak, Vedranu Šamanoviću dodijeljena nagrada za kameru za meditativnu Pustaru Ivana Faktora, u kojoj ovaj majstor fotografije uzima svjetlo i sjenu kao osnovnu gradivnu jedinicu stavljajući pritom i ljudski lik u drugi plan, a sve kako bi što vjernije dočarao usamljenost i izoliranost glavnog protagonista.

    Spomenimo i ostale dobitnike nagrada 20. DHF-a: najboljim animiranim filmom proglašen je Cvijet bitke Simona Bogojevića Naratha, najboljim glazbenim spotom Za nas benda Rokambol redatelja Josipa Viskovića, špica Animafesta 2010. Saše Bana pobijedila je u kategoriji namjenskog filma, nagradu za glazbu dobili su Jurica Neven Ferina i Pavao Miholjević za Devićevu Poplavu, najboljim debitantom proglašen je Mario Mlakar, koji je snimio tri spota za bend Kino klub, dok je katolički tjednik Glas koncila Zlatnom uljanicom nagradio igrani film Gospođa Nada Jadrana Puharića.

    © Vedran Jerbić, FILMOVI.hr, 10. travnja 2011.

Piše:

Vedran
Jerbić

kritike i eseji