Kad žabe zapjevaju

2. festival hrvatskog animiranog filma, Kino Europa, Zagreb, 19. i 20. veljače 2011.

• U dva dana 2. festivala hrvatskog animiranog filma prikazano je 46 autorskih, studentskih, dječjih i namjenskih filmova od kojih je stručni žiri u sastavu: Nikica Gilić, filmski teoretičar, Svjetlan Junaković, ilustrator, te Phil Mulloy, britanski animator, odabrao one najbolje.
  
  Prve večeri festivala prikazana su 22 filma od kojih se istaknulo svega njih nekoliko. Festival je otvorila simpatična priča o ribaru koji pokušava uloviti ribu, autora Dinka Kumanovića. Film Ješka simpatično je i kvalitetno animiran film u 2D tehnici. Priča možda i nije najoriginalnija, ali stil animacije privlači bojama i jednostavnošću. Studentski film Gregor Petre Zlonoge simpatična je priča o dječaku Gregoru koji puno razmišlja. Možda čak i previše. Jednostavnom animacijom i pričom autorica uvlači gledatelje u svoj svijet. Petra Zlonoga zapravo je jedna od rijetkih autorica na festivalu koja je iskreno dočarala svoj zamišljeni svijet, što je vrlo važno za animirani film. Njezin je film iskren i nepretenciozan, za razliku od mnogih filmova na festivalu (Akceleracija, Monokromatski mit, Psyhomorphy).
  
  Soba Ivane Jurić priča je o ženi (lutka) koja u hotelskoj sobi čeka poziv svog ljubavnika (lutak). Njegov dolazak i seks za nju su poput rituala koji je odnose u ugodno lebdeće stanje svijesti. Jako je zanimljivo kako autorica obrađuje seksualnost uz pomoć nesvakidašnje stop-animacije. Radi se o hrabrom filmu za koji se vidi da je produciran u dobrim rukama Hrvoja Pervana, jednog od producenata Kinorame (Kino Lika, Šuma summarum, Crnci).
  
  Šećer na kraju prve večeri bila su dva dječja filma. Trnoružica OŠ Juraja Šižgorića iz Šibenika nije toliko zanimljiva kao priča, nego je nevjerojatno kako su djeca osnovne škole uspjela tako originalno i zanimljivo animirati vrlo dobro poznatu priču. To je prepoznao i žiri te je nagradu za najbolju animaciju, pored svih profesionalaca i studenata animacije dodijelio upravo učenicima osnovne škole. Nepretenciozna je i zabavna priča Žablji zbor Centra za mladež i FKVK Zaprešić. Iako je cijeli film jedan veliki geg, on je toliko šarmantan da je zasjenio mnoge filmove te večeri, te mu je zasluženo dodijeljena nagrada za najbolji dječji film, a i prvoplasirani je po glasovanju publike.
  
  Druge večeri festivala prikazana su 24 filma od kojih su se istaknula svega dva. Prvi od njih Dove sei, amor mio autora Veljka Popovića fascinantnom animacijom uvlači gledatelja u svoju priču o ruti jedne stare gospođe, koja biva naprasno prekinuta. Zadivljujuća je 3D animacija koja odlično karakterizira likove, atmosferu i priču. Popović donosi svu raskoš animacije, dok Daniel Šuljić kroz minimalizam priča nekolika priča okupljenih u jedan film koji sarkastično ocrtava situaciju kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu, simboličnog naziva U lancima.
  
  Žiri je odlučio nagraditi većinu spomenutih filmova, te je tako Soba nagrađena Grand Prixem Festivala, najboljim autorskim filmom proglašen je film U lancima, najbolji studentski film je Gregor, najbolji namjenski film ove godine je špica Animafesta Darka Bakliže, nagrade za najbolju režiju i scenarij dodijeljene su filmu Ornament duše Irene Jukić-Pranjić, temeljenom na zanimljivoj ideji, ali u konačnici ipak pomalo zamornom i blago pretencioznom filmu. Nagrada za najbolju glazbu dodijeljena je Hrvoju Štefotiću (autor glazbe i za film Šuma summarum), a nagrada za najbolji dizajn zasluženo je otišla u ruke Marka Tadića za zanimljiv film kolažnog tipa I Speak True Things.
  
  Prošle godine, kada je održan prvi Festival hrvatskog animiranog filma, najavljeno je kako će se odvijati svake dvije godine, no čini se da se od toga odustalo. Može se zaključiti kako to i nije bila najbolja ideja, budući da ostaje dojam kako je na prvom festivalu bilo mnogo više kvalitetnih filmova.
  
  © Goran Ribarić, FILMOVI.hr, 22. veljače 2011.

Piše:

Goran
Ribarić