Mamino srce

Boksač (The Fighter), red. David O. Russell

  • Boksač (The Fighter), red. David O. Russell

    Ime Darrena Aronofskoga na najavnoj špici Boksača u ulozi izvršnoga producenta zanimljiva je podudarnost jer film Davida O. Russella (Flirting with Disaster, Tri kralja) ima niz dodirnih točaka s Hrvačem (2008). Oba filma bave se osobama iz domene borilačkih sportova te na zalazu karijere (Randy Mickeyja Rourkea i Dicky Christiana Balea), smještenih u vjerno i oporo dočaranu društvenu sredinu. Iako bi se prema traileru Russellova filma dalo zaključiti kako je posrijedi sportska melodrama, nakon odgledavanja film ostavlja sasvim drugačiji dojam pa se po razmatranom pitanju autor u potpunosti razilazi s poetikom filma Aronofskoga.

    Dok je Hrvač ispod brutalne, katkada naturalistički te estetikom ružnoga dočarane banalne svakodnevice i društvenoga okruženja skrivao pravu, visokoemocionalnu melodramu o osamljenom čovjeku koji pokušava pronaći svoje mjesto te se (po)vezati s drugim ljudima, Boksač vješto izbjegava spomenutu zamku. Priča filma uostalom nije nimalo originalna i uključuje sve moguće stereotipe boksačkih filmova od Rockyja (1976) naovamo – boksačeva zadnja prilika da se ostvari, propali brak i problem starateljstva nad djetetom, velika očekivanja bližih i daljih članova obitelji, financijska pozadina cijele priče – ali unatoč tome redatelj iz nekoliko razloga uspijeva staroj priči udahnuti novi život te ostvariti poprilično uspio film.

    Russella manje zanima sport kao takav te boksačka natjecanja, premda treba priznati kako su borilačke sekvence izvrsno orkestrirane i uzbudljive, unatoč činjenici da gledatelj s velikom vjerojatnošću može pretpostaviti njihov ishod. Redatelj ih nastoji ostvariti u maniri dokudrame kako bi naglasio realistički segment filma na kojem inzistira pa prizori iz ringa nastoje pastiširati stil i poetiku televizijskih prijenosa, čime se kod gledatelja stvara dojam da izravno sudjeluju u priči ispred svojih televizijskih prijemnika. Između boksačkih susreta i borbi pak ostaje autorov pravi predmet interesa, a to su protagonisti te nastojanje da se seciraju njihovi višeslojni i isprepleteni odnosi.
    Boksač (The Fighter), red. David O. Russell
    Boksač se odlikuje izvrsno dočaranom atmosferom te evokacijom duha vremena, odnosno početka devedesetih godina prošloga stoljeća, razdoblja koje je bilo svojevrsna ničija zemlja između kičastih, trešerskih i japijevskih osamdesetih te rađanja nešto alternativnije kulture devedesetih godina. Film ujedno vrlo plastično dočarava i prostorni ambijent američke provincije, malograđanskoga mentaliteta, zabačenih gradića s njihovim otrcanim predgrađima te neprivlačnim barovima, koji korespondiraju s egzistencijalnim situacijama protagonista. Osim što vrijeme, prostor i atmosferu oslikava efektnim korištenjem pjesama iz onoga razdoblja, također i zrnasta fotografija Hoytea Van Hoytema daje svoj obol realističkom portretiranju okruženja.

    Nešto od gore razmatranoga svjetonazora osamdesetih te bjesomučnoga trčanja za uspjehom te ostvarivanjem američkoga sna prikazano je i kroz lik majke Alice (Melissa Leo) koja je izvrsno dočarala lik bučne i nadobudne majke koja svojoj djeci jednostavno ne dopušta živjeti te ostvariti samostalna sebstva, nego ih neprestano drži uz sebe i guši svojom pretjeranom obiteljskom brigom te velebnim ambicijama, što je dobro naznačeno ponašanjem njezinih sedam krajnje karikiranih kćerki usidjelica koje izgledaju kao da su ispale iz nekoga white trash horora. Posrijedi je veliko i glasno mamino srce pred kojim bi se postidjela i Linda iz istoimene Kamovljeve drame. Obitelj Ward tako djeluje poput svojevrsne horde utemeljene na načelu srodstva i krvi, koja u isto vrijeme djeluje i kao sportska tvrtka jer Alice, osim majčinske funkcije, ima i ulogu menadžera svojih sinova boksača, koje svojim nerazumnim ambicijama zapravo vodi u propast.

    Cijeli je film utemeljen na paralelizmu i supostavljanju dvaju likova te predstavlja usporednu studiju karaktera te njihov različit način reagiranja kako na obiteljsku situaciju tako i na svijet koji ih okružuje. Unatoč otrcanim i već spomenutim općim mjestima u priči, scenaristi Scott Silver, Paul Tamasy i Eric Johnson nastojali su dobro iznijansirati likove dijalozima koji ne vrijeđaju inteligenciju gledatelja. Razigran, na trenutke suptilno duhovit scenarij te Russellova dinamična režija uz glumačke kreacije Christiana Balea i Marka Wahlberga najjači su aduti ovoga uratka.

    Kako bi razbio pretjeranu linearnost te statičnost iznošenja priče, redatelj se u prvoj polovici Boksača koristi postupkom filma u filmu. Televizijska ekipa HBO-a snima dokumentarac Crack in America, za koji Alice i Dicky, a u početku i gledatelji jer Russell tek nešto kasnije otkriva o čemu je zapravo riječ, naivno vjeruju da predstavlja film o Dickyjevu velikom povratku na boksačku scenu. Takvim očekivanjima redatelj pak suprotstavlja stvarnu priču – Dicky je propali boksač i teški narkoman, pred čime njegova majka zatvara oči, dok drugi sin Micky (Mark Wahlberg) biva tretiran kao odskočna daska za imaginarni ponovni uspjeh svoga brata. Redatelj stvara zanimljiv film o ljudima koji žive u svom vlastitom umišljenom svijetu te u potpunosti ignoriraju signale koji dolaze iz vanjskoga svijeta u nemogućnosti da se suoče s problemima koji ih okružuju.

    David O. Russell nije osobito plodan redatelj, ali je još jedanput pokazao kako je riječ o filmašu od kojeg bi se moglo u budućnosti očekivati još dosta zanimljivih filmova.

    © Dejan Durić, FILMOVI.hr, 12. veljače 2011.

Piše:

Dejan
Durić

kritike i eseji