Snovita alegorija

19. Dani hrvatskog filma (6. - 11. travnja 2010.): Animirani filmovi

  • Guliver, red. Zdenko BašićPonajbolji prikazani animirani naslov ovogodišnjih DHF je Guliver svestranog umjetnika i talentiranog ilustratora Zdenka Bašića – slojevita, snovita alegorija nastala kao autorova promišljena, meditativna interpretacija na Swiftovu epizodu s Liliputancima, možda jest burtonovske začudne inspiracije, ali buja i treperi vlastitim unutrašnjim svjetlom. Bašićev Guliver postaje divan i dirljiv uspavani bog, ranjeni nositelj univerzuma, na transformacijskom tragu eteričnog junaka umjetnikova prethodna kratkometražnog ganutljiva slatkiša stop-animacije Priča o snijegu. Svakako treba spomenuti pravu filmsku, melankoličnu i duboku glazbu Anite Andreis Žganec odnosno prožimajući glas Pere Kvrgića kao pripovjedača, koji pridaju kompleksnosti i zaokruženosti djela kao cjeline.
    Čovječuljak snovuljak, red. Ivana Guljašević
    U vrh prikazanog pripada i pobjednik Prvog festivala hrvatskoga animiranoga filma - Moj put Veljka Popovića i Svjetlana Junakovića, odlične animacije, zgodne priče i tople koloritnosti. Koloritnošću bogat jest i odličan dječji film Čovječuljak Snovuljak Ivane Guljašević, rađen u urednoj flash-animaciji, ispričan u nepretencioznim ali suvislim stihovima glasom pripovjedača (Dubravko Sidor), o nordijskom patuljku-donositelju sna Sanku, ovdje ljupko nazvanom Čovječuljak Snovuljak a koji ljudima i životinjama sa nekoliko planeta – Sreće, Ljubavi, Smijeha, Nježnosti, Sigurnosti, donosi ljepše snove. Sugestivan i bogat mračnim humorom, solidnom animacijom protagonista (domaćih životinja) te inteligentnim scenarijem jest i jako dobar naslov Kolinje Marka Dješke koji predstavlja autora od kojeg se može puno očekivati i u budućnosti.
    Moj put, red. Veljko Popović
    Spomenuti svakako treba i elegičnu atmosferičnu Samoću Milana Trenca, te dirljivu mediteransku Tišinu mora Vjekoslava Živkovića upotpunjenu sugestivnim pjesmama ženske i muške klape, kao i simpatični naslov Pravi anđeo Stjepana Mihaljevića rađen u noirovsko-stripovskoj maniri. Tu su i u prikazu i(li) ideji ponešto hermetičniji Čudnovati izum Dina Krpana u tehnici animiranog tiska te zanimljivo Nespavanje ne ubija Marka Meštrovića. Lirski Povratak Magde Dulčić kontrastiranjem crnobijelog (sivi blokovi zgrada junakove svakodnevnice) i koloritnog (sjećanja na djetinjstvo uz more) postiže uspješnu ravnotežu prošlosti i sadašnjosti; dojmljivi pak Miramare Michaele Muller pretapajućom animacijskom tehnikom ne posve razaznatljivih poteza, u koloritnim obrisima i uvjerljivim zvukovima sugestivno priča o ljetu ali i njegovu završetku i povratku kući. Dvije trećeg dana DHF-a prikazane konkurencije (eksperimentalna i animacijska) pokazale su, tako, raznolikosti u autorskim tematskim, porukovnim i vizualnim izričajima baš kao i manji ili veći trud i nadarenosti svojih autora.

    © Katarina Marić, FILMOVI.hr, 9. travnja 2010.
● naslovna● hrvatski● europski● američki● festivali ● knjige● časopisi● povijest
● dvd arhiv● feljton ● o nama● impressum● kontakt● potpora● pišite nam

Piše:

Katarina
Marić

kritike i eseji